Živio jednom jedan Seth (bogati indijski biznismen), koji je bio vrlo škrt. Nikada nije nikome davao priloge ni pomagao, a kako bi uštedio novac kojeg je imao i previše, uvijek je nosio istrošene cipele i staru odjeću. Jednog se dana ozbiljno razbolio i ostao prikovan za krevet. Tijekom cijelog svog života imao je samo jednog prijatelja – svog osobnog krojača koji mu je s vremena na vrijeme popravljao odjeću. No, na žalost, on je umro nekoliko mjeseci ranije. Svi su znali da su Sethu došli zadnji dani.
Iz formalnosti su ga počeli posjećivati članovi obitelji i susjedi kako bi ga posljednji put pozdravili. Kad je stigao sin krojača Seth je rekao: “Čini se da neću još dugo ovdje. Moj trenutak da odem na Nebo je stigao.”
Dječak je, iako je imao samo petnaest godina, bio vrlo mudar. On je znao za Sethovu žudnju za bogatstvom i škrtost. Dječak je odgovorio: “O Seth, moj otac je već na Nebu. Često mi je govorio kako bi htio šivati raskošnu odjeću za Gospodina. No, zaboravio je ponijeti iglu sa sobom. Hoćete li, molim vas, vi ponijeti iglu sa sobom i dati je mom ocu kad ga vidite?”
“Oh, u redu, rado ću to napraviti.”, Seth se složio. Seth je bio sretan učiniti mnoge stvari samo dok to ne uključuje da nekome mora dati dio svog bogatstva. Uzeo je iglu i rekao dječaku da može s mirom otići.
Dok je ležao sam u krevetu, Seth se pitao: “Gdje ću staviti iglu? Da je možda zakačim za košulju? Ne, to mi neće uspjeti. Sva će moja odjeća biti spaljena u pogrebnoj vatri. Da je možda stavim u usta? Da, stavit ću je između zubiju i obraza.” Ali mu je sinulo, “Moje će cijelo tijelo će biti spaljeno u pepeo. Kako mogu ovu malu iglu ponijeti u Raj?”
Što je više razmišljao o tome, to je više bio zbunjen. Konačno, pozvao je krojačevog sina i rekao mu: “Dječače, uzmi ovu iglu natrag. Neću biti u mogućnosti ponijeti je na Nebo.”
“Ali,” dječak mu odgovori, “ako ćete sa sobom ponijeti sve ove milijune zlatnika, zašto ne možete ponijeti i ovu malu iglu?”
Nakon te izjave Sethu su se otvorile unutarnje oči. Shvatio je da ništa od svog bogatstva i imetka neće ponijeti sa sobom nakon smrti. Molio je Boga da mu oprosti sve njegove zloće i obećao da će, ako nekako ozdravi, obilno donirati cijelo svoje bogatstvo onima kojima je to potrebno. Bog ga je izliječio i on je održao riječ.
Dao je izgraditi veliki hram u kojemu je hranio tisuće ljudi i pružao im potrebnu njegu. Samo bogatstvo koje je upotrebljeno za službu Bogu, svetim ljudima i onima kojima je to potrebno je ono što je istinski vrijedno. Nakon smrti nas prate samo naša djela i ništa drugo.
