Zašto, kada netko realizira Boga, nastavlja i dalje živjeti u ovom materijalnom svijetu? Zar ta osoba trenutno ne nestaje s materijalne scene i dostiže Boga?
U skladu s karmom koja je već otpočela prije realizacije, osoba nastavlja živjeti. Kada iskopčate utikač ventilatora više ne postoji energija koja bi pokretala ventilator, ali zbog sile trenja u trenutku kada smo iskopčali utikač, ventilator se nastavlja okretati sve dok ne uspori i stane. Slično tome, nakon što dostigne potpunu svjesnost o Bogu, kada karmičke reakcije koje su već otpočele konačno isteknu, osoba napušta tijelo da se više nikada ne vrati u ovaj svijet.
Glede poništenja karme koje je prije opisano, postoji jedna iznimka. Ta iznimka spomenuta je u sutri 4.1.17: “Osim ove vrste postoji, također, i druga vrsta obožavatelja Boga koji su čak oslobođeni svojih početnih karmičkih reakcija budući da je to spomenuto u nekim školama vedske tradicije.”
Drugim riječima, pošto su realizirali Boga, neki ljudi su primili posebnu milost Gospodina. Oslobođeni sve karme, vraćaju se trenutno Bogu. Ali, bez obzira mora li netko čekati dok mu preostala karma ne istekne ili trenutno odlazi u duhovni svijet, krajnji rezultat je isti, baš kao što je objašnjeno u sljedećoj sutri (4.1.19): “Napuštajući gruba i suptilna tijela, osoba dostiže vječan život pun transcendentalnog blaženstva.”
Iako jivan-mukta (oslobođena osoba) mora ostati u ovom svijetu sve dok njegova prarabdha-karma (započete reakcije) ne isteknu, takvu osobu ne bi trebali smatrati jednakom drugim uvjetovanim dušama. Njegov ostanak u ovom materijalnom svijetu aranžman je Boga, kako bi mogao poučiti druge putu povratka u duhovno nebo.
Mjesto prebivanja duše
Nadalje, spisi nam govore o putu devayane. Mundaka Upanishada (2.2.6) kaže: “Očitujući sebe na mnoge načine, On (Paramatma, Nad-duša – lokalizirani aspekt Boga) se smješta unutar srca na koje se arterije spajaju kao žbice na kotaču. Meditiraj na tu Nad-dušu izgovarajući slog om. Neka ti bude uspješan prijelaz preko tame.”
Arterije spomenute ovdje nisu dio krvožilnog sustava kroz kojeg cirkulira krv. One su suptilni sustav kanala kroz koje životni zraci cirkuliraju čitavim tijelom. Zbog te cirkulacije životnih zrakova svjesnost duše širi se čitavim tijelom.
Njihov točan broj i razmještaj je sljedeći: “Duša je doista u srcu. Tamo je smještena stotinu i jedna arterija. Svaka od njih ima stotinu manjih arterija, i svaka od njih se dalje grana u stotinu manjih arterija. Unutar njih kreće se dah (vyana).” (Prashna Upanishada, 3.6)
O njihovoj veličini govori se u sljedećem stihu: “Njemu uistinu pripadaju te arterije zvane hita. Poput vlasi kose podijeljene tisuću puta, tako su sićušne i ispunjene s bijelim, plavim, crvenkasto-smeđim, žutim i crvenim.” (Brihad-aranyaka Upanishada, 4.3.20).
Te arterije nisu samo ispunjene višebojnom supstancom, budući da je ta supstanca njihova sama esencija: “Te arterije srca od najfinije su supstance koja je smeđa, bijela, plava, žuta i crvena.” (Chandogya Upanishada, 8.6.1)
Duž unutarnje stijenke srca nalaze se otvori za stotinu i jednu arteriju. One se protežu kroz tkivo srca do perikardiuma (vanjske sluznice) koji okružuje srce: “Arterije koje se nazivaju hita protežu se iz srca do perikardiuma.” (Kaushitaki Upanishada, 4.19)
Nakon što dostignu perikardium, svaka od tih stotinu arterija grana se u stotinu pod-arterija. Kada se svaka od tih podarterija proširi izvan perikardiuma, one dalje bivaju postupno podijeljene u 72.000 manjih arterija. (Taj broj je dobiven na osnovu toga što arterije nisu ravnomjerno podijeljene.
One se granaju na bilo koji način kako bi dostigle potreban broj, koji predstavlja moguće vrste odredišta za uvjetovanu dušu.). Nakon toga, te arterije prožimaju čitavo tijelo, poput vlakana u stabljici lotosa. Rečeno je da se one ne završavaju na vanjskom tkivu tijela već se protežu dalje, poput zraka sunca, idući ka raznim odredištima.
Kada dođe vrijeme da duša napusti sadašnje tijelo u potrazi za novim odredištem, ona izlazi kroz jednu od tih arterija u skladu sa zaslugama koje je stekla.
Krunoslav Đurđević
