Prateći kako reagiram na svakodnevne situacije, primijetio sam da postoji jedna opća podjela. Na situaciju ili informaciju u pravilu reagiram na dva načina: automatski ili s pretjeranim razmišljanjem (popularno nazivano “filozofiranje”). Naravno, naše dileme i nesigurnosti nazivati “filozofiranjem” je pogrešno, no ukorijenilo se to kao termin pa ga koristim u ovom tekstu. Ova tema će ipak biti posvećena ovim našim automatskim reakcijama na situacije jer vjerujem da svatko ima koristi od razmišljanja upravo o ovoj temi. Objasnit ću što su to automatske reakcije i zašto ih koristimo, te postaviti nekoliko pitanja koja su i meni bila postavljena, a jako su značajna za pojedinu osobu, ali i za odnos osobe prema okolini.
Widget not in any sidebars
Imate li dojam da pojedinci odgovaraju na vaša pitanja automatski?
Bezbroj puta sam u razgovoru s ljudima koje sretnem u prolazu, na jednostavno pitanje: “Kako si?” – dobivao jedan automatski odgovor. Najčešće bi započinjao sa:”A joooj, …”. Takav odgovor je krenuo gotovo automatski, bez pretjeranog razmišljanja mojih sugovornika. Kao da u startu, čim ih se zapita kako su, moraju govoriti o negativnim stvarima. I naravno, kada se nešto dogodi dovoljan broj puta, zapitam se : „Zašto?”
Jesam li takve “sreće” da naletim na ljude baš kada su u problemima? Ili te pojedince nitko ne pita kako su, pa se imaju potrebu požaliti? A što ako su te osobe naučene da prate samo “negativu” u životu?
Što su zapravo automatske reakcije?
Inače, automatske reakcije su nešto genijalno kod nas živih bića. One nam pomažu da ne analiziramo apsolutno svaku pojedinost u životu svaki put- i svaki put donosimo sud. Takve reakcije dolaze do izražaja kada moramo donijeti odluku u vrlo kratkom vremenu. Iz toga možete odmah zaključiti koliko su te reakcije važne u stresnim situacijama. S obzirom na sve veći broj informacija koje obrađujemo u jednom danu, takav mehanizam nikad nije bio potrebniji za naše svakodnevno funkcioniranje. Jedna od najjednostavnijih automatskih reakcija je vrlo česta. Ukoliko nam netko pruži ruku kao znak pozdrava, najvjerojatnije ćemo se bez razmišljanja rukovati. Sjetite se samo situacija kada pojedinci prodaju neke suvenire na ulici, nastoje vam dati predmet u ruke, a ukoliko se niste snašli, automatski ste prihvatili predmet i tek onda shvatili da uopće to ne želite. To je djelo vještih manipulatora koji koriste automatske reakcije kao sredstvo izvršavanja prodaje. Iz tog razloga, posvetimo malo pažnje ovom bitnom dijelu našeg funkcioniranja.
Widget not in any sidebars
Kako te automatske reakcije utječu na naše emocije?
Za sebe uvijek volim misliti kako govorim točno ono što mislim i da iz mene “ne progovaraju” moji roditelji ili okolina. I onda je uslijedio jedan vrlo ugodan razgovor s poznanicom zbog kojeg sam se jako zamislio. Moja automatska reakcija kada me netko upita kako sam je:”Dobro sam, a ti?”… Kada na prvu razmislimo, što fali odgovoru? Ono što nedostaje u cijeloj priči je činjenica da uopće nisam razmislio o odgovoru (automatska reakcija). Taj dan sam zapravo bio iznerviran. Zašto sam onda rekao da sam dobro? Budući da kolegica dosta dobro poznaje neverbalnu komunikaciju, nisam ju mogao prevariti, te me je pitala: ” Stvarno?”. Tada sam se zamislio. Što je to toliko moćno u mom nesvjesnom umu da me uspije natjerati da kažem ono što zapravo ne mislim i ne osjećam? Tko traži odgovor, ubrzo ga i pronađe, tako da sam „naletio“ na zanimljivu literaturu o temi manipulacije koja mi je objasnila upravo ovakve pojave. Utjecaj ovog mehanizma na naše emocije je dosta značajan jer zbog njega često ne izražavamo svoje emocije. Društvena stigma po pitanju izražavanja emocija je problem s kojim se terapeuti često bore. Vjerujem da postoje situacije u životu kada moramo emocije nakratko potisnuti i odraditi neki zadatak, no vrlo je bitno prihvatiti da su te situacije rijetke, te prihvatiti da postoji izražena razlika između potiskivanja emocija i stavljanja emocija u drugi plan radi izvršenja cilja. Negiranje vlastitih emocija je negiranje postojanja dijela vlastitog bića. Ono u nama izaziva dugoročne promjene ponašanja koje najčešće rezultira stvaranjem osjećaja manje vrijednosti.
A što je s ljudima koji su programirani u negativu?
Jedna osoba, koja mi je vrlo bliska, školski je primjer programiranja u negativu. No, idemo najprije definirati što je programiranje uma! Naš um ima izrazitu sposobnost adaptiranja. Cijelog života mi se programiramo tj. adaptiramo na situacije koje nas okružuju. Kada se adaptiramo na situaciju, ukoliko se to odradi na način koji odgovara našem umu, to može postati automatska reakcija. Zahvaljujući ljudima koji su se bavili tom temom, danas znamo točno kako i zašto se programiranje događa. I ono što je najbitnije- kako koristiti programiranje u našu korist! Vratimo se nazad na osobu koja mi je vrlo bliska. Naime, ta osoba je isprogramirana da pri svakom našem susretu odmah počne pričati o problemima. Doslovno, čak i ako nema problem- izmisli ga samo da priča o problemu. Žao mi je gledati tu osobu kako pati i koliko je fokusirana na negativu, ali totalno živi život u automatskim postavkama. Toj osobi se toliko pozitivnih stvari dogodi u životu, no onaj dio s primjećivanjem istih izostaje. Zamislite kakav je to život? Ujutro se probudiš i samo razmišljaš koja je iduća loša stvar koja će se dogoditi?
Živjeti život u “automatskim postavkama”…
Kao što je naglašeno u opisu našeg bloga, Sretna Patka se ne brine zbog politike, ratova, poreza, mišljenja ljudi koji ne shvaćaju ništa apstraktnije od gemišta (naravno, nemamo ništa protiv dobrog gemišta). Koliko ste se puta našli u razgovoru gdje sugovornik automatski kreće s prigovorima na račun politike pa se jednostavno zapitate: “Daj čovječe, kakve to uopće ima veze s tobom? A tek sa mnom?”
U pravu ste, ta osoba najvjerojatnije ne osjeća posljedice nekog lošeg političkog poteza, ali je programirana da se bilo kojem potezu političara mora naći mana. A što kada takva osoba dobije neku dobru poslovnu ponudu? Automatski postavlja pitanje o skrivenom motivu druge strane. Znači, praktički se ništa dobroga ne može dogoditi. Životima takvih osoba upravljaju upravo ti programi, te automatske reakcije koje ih tjeraju da u svemu traže manu. Težak život, zar ne? Postoji mnoštvo pojedinaca koji u velikoj mjeri žive u potpunosti po društvenim pravilima i normama. I onda dobijete dojam da ako jednog pripadnika nekog naroda pitate za mišljenje, znate kako razmišlja cijeli narod. Eto, to je život u automatskim postavkama.
Što je za vas sreća?
Kada uzmemo sve ove primjere u obzir i kada razmislimo koliko je zapravo lako usvojiti neku automatsku reakciju, potrebno je preispitati naše postavke o sreći i zadovoljstvu. Čini li me skup auto sretnim samo zato što si ga mogu priuštiti? A tek taj novi mobitel? Što ako zbog vlastitih automatskih reakcija kupujemo stvari samo zato što si ih možemo priuštiti, a zapravo nam nisu toliko nužne niti nas dugoročno usrećuju? Ukoliko smo programirani da se naš materijalni status mora iskazivati kroz objekte koje društvo definira kao luksuzne, potrošit ćemo hrpu novca na nešto što zapravo ne želimo. Iz tog razloga razmislimo prije donošenja odluka i o vlastitim automatskim reakcijama i tome kako smo programirani . Svatko od nas zaslužuje biti programiran samo onako kako on to želi. 🙂
Ivan Novoselac, sretnapatka.com
Widget not in any sidebars
