Reci mi jesu li bitne stvari danas isto kao i nekada?
Jesu li jutra prožeta zahvalnošću zbog mogućnosti stvaranja,
jesu li dani ispunjeni druženjem sa bićima koje susrećemo
i jesu li noći osvjetljene ljubavlju naših najbližih?
Ako se to ne događa, zašto živiš u tom svijetu?
Ne bi li bilo bolje osamiti se na ostrvo i čekati gorku smrt,
ne bi li dušman obuzeo naše misli da činimo zlo,
i ne bi li svijet postao mjesto gdje je materija važnija od nas?
U mome svijetu, jutra su obuzeta mirom i blagostanjem,
dane provodim sa osmijehom i toplim pozdravom,
a noći čitajući knjige i stvarajući zajedništvo za bolje sutra.
Koliko bi nam bilo ljepše da uz čiste podove imamo i vedre misli,
da uz uljepšavanje vanjskog svijeta prije mislimo na tuđe dobro,
da nam djela budu iz nesebične ljubavi, a ne iz nedostatka,
i da je sve što postoji odraz interpretacije Svemira kroz nas…
Oni koji imaju uši čuti će što je rečeno, a oni koji nemaju – neka zaziru,
oni koji imaju oči vidjet će istinu, a suprotni bolje da žmire,
oni koji se na pjesmu Kreatora obraćaju sa klevetom, doći će vas glave,
no oni, koji su u srcu Jedno sa svime, baštinit će ovaj svijet dovijeka!
Doista, volite i kada ne vidite zašto.
Davor Predavec, http://portal4.life/uncategorized/reci-mi/