U stihovima Vedanta-sutre, rečeno je kako je Bog kreirao materijalni svijet te da su neke duše oslobođene, a druge pak uvjetovane materijom. Oslobođene duše žive vječno u duhovnom svijetu, dok su uvjetovane duše zarobljene u materijalnim tijelima ovoga svijeta. No, ključno pitanje je što se događa s dušom prilikom smrti? Budući da je prolazno, tijelo se vraća izvornim elementima. No, što se zapravo zbiva s vječnom dušom? Odlazi li ona u raj, pakao ili negdje drugdje?




Na ta i slična pitanja pokušat ćemo odgovoriti navodima iz Vedanta-sutre, Upanishada i drugih vedskih spisa.

Kada duša napušta grubo materijalno tijelo, praćena je svojim suptilnim tijelom kojega čine lažni ja (ahankara), inteligencija (buddhi), um (manah) i životni zrak (prana), uz osjetilne funkcije poput vida, dodira, okusa i mirisa. To je potvrđeno u Chandogya Upanishadi (5.3-10) gdje se nalaze odgovori na sljedeća pitanja:

  1. Kamo odlaze oni koji vrše strogosti i pokore?
  2. Opis načina na koji se duše vraćaju u tijelo
  3. Zadržavanje suptilnog tijela
  4. Dva puta na kojeg odlaze duše: put prema Bogu i put prema precima
  5. Kako se duša ponovno rađa u ljudskom tijelu?

Pet stadija duše

Upanishade koriste primjer ponuda ponuđenih u pet različitih žrtvenih vatri. Ove žrtvene vatre u Vedama se nazivaju yajne (čit. jagje), a izvodili su ih opunomoćeni svećenici brahmane. Tako Upanishade opisuju ove žrtvene vatre na sljedeći način:

  1. U prvoj vatri osjetila osiguravaju za dušu tijelo pogodno za život na višim planetarnim sferama (svarga).
  2. U drugoj vatri osjetila osiguravaju put duši od rajskih planeta kroz atmosferu u kapima kiše.
  3. U trećoj vatri osjetila osiguravaju duši prebivalište u žitaricama, povrću i drugoj hrani.
  4. U četvrtoj vatri osjetila osiguravaju duši smještaj u sjemenu muškarca.
  5. U petoj vatri osjetila osiguravaju duši prebivalište u fetusu unutar maternice žene.

Tijekom svih tih pet stadija duša je praćena suptilnim tijelom. To suptilno tijelo, koje prati dušu kroz različite stadije reinkarnacije, nije stalna ili vječna supstanca kao što je to duša. No, sve dok je duša uvjetovana u  materijalnom svijetu ona će imati suptilno tijelo. Karakter suptilnog tijela nestalan je i podložan promjenama u skladu s prirodom materijalno orijentirane svjesnosti duše. Pod time mislimo na stanje svjesnosti duše kada umjesto da se usmjeri ka Bogu, pravom objektu znanja, svjesnost zaokuplja u uživanju materije. Ta iskrivljena svjesnost stvara suptilno tijelo s njegovim različitim sastavnim dijelovima. U skladu s djelovanjem osoba razvija određenu ćud. Na primjer, ako netko želi postati hrvač, to znači kako mora svakodnevno raditi na tome budući da će na taj način razviti zadovoljavajući oblik tijela i potrebno stanje uma. Ako pak želi postati pjesnik, osoba mora vježbati svoj um u svrhu razvijanja određenih misaonih sposobnosti. Slično tome, djelatnosti koje vršimo tijekom života stvaraju u nama određeno stanje svjesnosti, mijenjajući na taj način suptilno tijelo koje kreira naše sljedeće tijelo.

Iz toga razloga Bhagavad-gita (8.6) kaže da kojega god da se stanja netko sjeća prilikom napuštanja tijela, to će stanje sigurno dostići. Sasvim je jednostavno za shvatiti kako misli koje smo kultivirali za života utječu na naše misli u trenutku smrti koje oblikuju naš sljedeći život.

Seljenje duše

Vedski stih vidya-karmana govori nam o dva načina s kojim duša u suptilnom tijelu, nakon smrti grubog tijela, nastavlja svoj put u dva smjera. “Tema seljenja duše opisuje dva puta – onaj koji vodi Bogu i onaj koji vodi precima. Ti putevi ukazuju na dostizanje znanja ili prakticiranje pobožnih djela. Oni koji ne prakticiraju nijedan od oba načina, ili oni koji su griješni, odlaze na drugo mjesto.” (Sutra, 3.1.18)

Vedski spis pod nazivom Chandogya Upanishada u jednom svom odlomku, glede odlaska duše nakon smrti, spominje samo dvije mogućnosti koje preostaju smrtnicima, a one se nazivaju pitriyana i devayana. Neki autori, proučavatelji Veda, zaključuju kako griješni ljudi, iako ne dostižu Boga, dostižu planet Mjesec i svijet predaka što je, prema njima, i dokazano u vedskom stihu u spisu Kaushitaki Upanishade (1.2) gdje se govori: “Oni koji odlaze s ovoga svijeta, uistinu odlaze svi na Mjesec.”

No, to je nepravilan zaključak jer gore citirani stih protuslovi standardnoj verziji spisa da se griješne osobe ne mogu uzdići bilo devayanom ili pitriyanom, jer oni koji odlaze tim putevima moraju ispuniti dva uvjeta: ili moraju posjedovati duhovno znanje ili veliku zalihu pobožnih djelatnosti. Dakle, postavlja se sljedeće pitanje: Budući da griješna osoba ne slijedi ta dva puta, gdje u tom slučaju ona odlazi nakon napuštanja tijela? U spisima se napominje – ananda nama te loka andhena tamasavrita: “Oni svjetovi prekriveni tamom neznanja nazivaju se lišenima sreće. Nakon što umru, oni koji su u neznanju i oni koji su neinteligentni odlaze na njih.” (Brihadaranyaka Upanishada, 4.4.9)

Također, Chandogya Upanishada (5.10.9) spominje – ste no hiranyasya suram pibam ca: “Kradljivac zlata, alkoholičar, onaj koji krši etičko načelo koristeći krevet duhovnog učitelja i ubojica brahmana – te četiri vrste ljudi padaju, a također i peti, onaj koji se druži s njima.” Oni koji priprosto ignoriraju činjenicu kako je svatko odgovoran za svoja djela, odlaze prilikom smrti u niže planetarne regije ovoga svemira. Na tim planetima nalaze se razne vrste paklova živopisno opisane u spisima raznih religija.

Zajedno, one čine prebivalište Yamaraja, gospodara smrti. Yamaraja sudi dušama u skladu s njihovim djelima i objavljuje presudu. Zastrašujuća kazna koju duša dobiva u paklu proživljava se kroz suptilno tijelo, koje čak i tamo obavija dušu. Budući da duša ispašta kroz medij suptilnog ili fizičkog tijela, milijuni godina užasa mogu biti sažeti u trenutak, a trenutak intenzivnog bola može biti produžen u milenij. Yamaraja je u stanju izreći takvu kaznu griješnoj duši samo zbog toga što je posebno opunomoćen za takvu službu.

Pakleni planeti

Užas pakla iskušava se zapravo kroz suptilno tijelo te je stoga nalik na učinak kreiran trodimenzionalnim filmom strave. Zapravo, naša vlastita imaginacija uzrokuje da se plašimo terora koji se odvija na kino platnu. Razlog zbog koga Bog daje takav strah palim dušama sadržan je u Njegovoj zabrinutosti za njih. Analogiju i ilustraciju ovoga primjera, koji nam jasnije objašnjava ovaj Božji postupak, možemo pronaći u majčinom kažnjavanju nestašnog djeteta. Ona to čini zbog njegove vlastite dobrobiti u svrhu da ga oduči od nepravilnog ponašanja. To naizgled majčino kažnjavanje služi kao poduka djetetu da neke stvari ne čini dobro, na pravilan način.

Kazna pakla nije vječna kao što neke religije podučavaju. Pakao zapravo nije toliko kazna, koliko je mjera ispravljanja. Kada griješna duša provede svoje vrijeme u paklu u skladu sa svojom karmom, ponovno se vraća na zemaljski planetarni sustav. Jednom kada duša dobije ljudsko rođenje, koje je obdareno inteligencijom i slobodnom voljom, ponovno je u potpunosti odgovorna za sva svoja djela. Prema tome, o njoj ovisi hoće li ostati na istom mjestu, uzdići se na više planete, sići na niže ili se vratiti kući natrag Bogu.

Treće stanje rađanja




Sutra 3.1.19 spominje – na tritiye tathopalabdhe: “Oni koji prilikom smrti odlaze trećim putem ne moraju se ponovno roditi seksualnim sjedinjenjem, jer je to razmotreno i objašnjeno detaljno u spisima.”

Kao objašnjenje ovoga stiha poslužit će nam Chandogya Upanishada (5.10.8.) u kojoj je rečeno: “Ali ni jednim od ta dva puta (devayana ili pitriyana) ne prolazi sićušno biće koje se neprekidno vraća. Njima pripada treće stanje.”

Ovo “treće stanje” objasnit ćemo malo podrobnije. U analogiji o pet vatri, peta ponuda predstavlja smještanje muškog sjemena u maternicu. To je način rođenja za sve duše predodređene za ljudsko tijelo. Ali za one duše koje se rađaju u nižim vrstama, to nije nužno tako. Postoje mnogi oblici života koji se rađaju dijeljenjem stanica, iz sjemenja, korijena i drugim metodama. Životinjske vrste se rađaju, umiru i automatski napreduju u sljedeći viši oblik života potpomognute karmom koju su akumulirale kao ljudska bića. Kada duša dostigne ljudski oblik, postaje odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje. Dakle, ovo treće stanje odnosi se na bića s razvijenim stupnjem svjesnosti.