atma.hr – 52




Iako je tijelo privremeno, uvijek zadaje nevolje na mnoge načine, ali ljudska se civilizacija sada nažalost temelji na tanu-mani, tjelesnom shvaćanju života u kojem osoba misli: “Ja pripadam ovoj naciji, ja pripadam ovoj grupi” itd. Svatko od nas ima vlastite ideje i postali smo sve više uključeni individualno, društveno, zajednički i nacionalno u složenost karmanu-bandhe, griješnih djelatnosti. Na taj način, produžavamo svoj život u samsara-chakri, kotaču materijalnog postojanja.

Kakva je razlika između griješnih i pobožnih djelatnosti i koja su odredišta nakon smrti osoba koje su bile pobožne, a koja onih koje su bile griješne?

Yajnarthat karmano ‘nyatra (Bhagavad-gita 3.9) ako osoba ne djeluje za zadovoljstvo Boga, mora biti upletena u reakcije plodonosnih djelatnosti. Te reakcije se zovu papa i punya – grješne i pobožne. Pobožnim djelatnostima osoba biva uzdignuta na više planetarne sustave, a grješnim djelatnostima se degradira u niže vrste života u kojima biva kažnjena zakonima prirode. U nižim vrstama života postoji evolucijski proces i kada se kažnjavanje ili zatvor živoga bića završi, ponovno mu se nudi ljudski oblik života i nova prilika da sam odluči kamo će ići. Ako ponovno prokocka priliku, duša opet biva stavljena u krug rođenja i smrti, i ponekad ide gore, a ponekad dolje, okrećući se na samsara-chakri, kotaču materijalnog postojanja. Kao što se kotač ponekad vrti prema gore, a ponekad prema dolje, strogi zakoni materijalne prirode stvaraju živom biću u materijalnom svijetu sreću ili nesreću.

Što to znači Nad-duša ili Paramatma, i kako Ona djeluje kroz nas?

U Bhagavad-giti je rečeno: “Svevišnji Gospodin se nalazi u svačijem srcu, o Arjuna, i upravlja lutanjima svih živih bića koja su smještena u stroju napravljenom od materijalne energije”.

Bog se kao Nad-duša nalazi u svačijem srcu i promatra razne želje osobene duše. On je tako milostiv da živom biću daje priliku uživati različite želje u prikladnim tijelima koja nisu drugo do strojevi (yantra-rudhani-mayaya). Ti strojevi su napravljeni od materijalnih sastojaka izvanjske ili materijalne energije. Tako živo biće prema svojoj želji uživa i pati. Ta prilika je pružena od strane Nad-duše.

Možemo li tvrditi da nešto pripada nama u ovom svijetu?

Sve pripada Svevišnjemu i stoga osoba ne bi smjela uzurpirati Njegovo vlasništvo. Mi težimo ka stvaranju raznih dobara. Posebno danas, u ovom suvremenom dobu, gradimo nebodere i stvaramo mnoga druga materijalna pomagala. No trebamo znati da sastojke nebodera i strojeva ne može stvoriti nitko drugi osim samoga Boga. Cijeli svijet tek je mješavina pet materijalnih elemenata (tejo-vari-mridam yatha vinimayah). Neboder je preoblikovanje zemlje, vode i vatre. Zemlja i voda se izmiješaju i ispeku vatrom u cigle, a neboder je u biti visoka građevina od cigli. Iako cigle može stvoriti čovjek, on ne može stvoriti sastojke cigli.

No čovjek kao stvaratelj može prihvatiti plaću od Božanske Osobe. Tako Vede kažu: tena tyaktena bhunjithah. Osoba može izgraditi veliki neboder, ali ni građevinar, ni trgovac, ni radnik ne mogu tvrditi da su vlasnici tog nebodera. Vlasništvo pripada Bogu. On je stvorio vodu, zemlju, zrak, vatru i eter, a osoba ih može uzeti i primiti plaću. No ipak, ne može tvrditi da je vlasnik. Našu težnju za  stvaranjem velikih zgrada treba usmjeriti u svrhu pravljenja velikih i vrijednih hramova posvećenih Bogu. Tada će naša želja za izgradnjom biti ispunjena. Pošto sve pripada Bogu, sve se treba Njemu ponuditi, a mi trebamo uzeti samo prasadu ili ono što nam On ljubazno dodijeli. Ne smijemo se svađati kako bismo uzeli više nego što nam je potrebno. Danas u svijetu postoji toliko veliki broj sukoba oko svojatanja zemlje koja na kraju pripada samo jednom krajnjem i vrhovnom vlasniku – Bogu. Vede nam govore kako smo mi zapravo samo privremeni podstanari na tuđem posjedu.

Kojim procesom i kako duša napušta materijalno tijelo?

Kada se sadašnje tijelo preobrazi u prašinu i ponovo se pretvori u pet elemenata: zemlju, vatru, vodu, zrak i eter, vlasnik tijela, živo biće automatski prihvaća drugo tijelo napravljeno od materijalnih elemenata prema svojim plodonosnim djelatnostima u prošlom životu. Kada je dobilo sljedeće tijelo, napušta sadašnje. To je potvrđeno u Bhagavad-giti koja predstavlja početak duhovnog razumijevanja: “Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, na sličan način duša u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Samos poznata osoba nije zbunjena tom promjenom”. (Bg., 2.13)

Osoba ili životinja nije materijalno tijelo, već je materijalno tijelo prekrivač živog bića. Bhagavad-gita uspoređuje tijelo s odijelom i naširoko objašnjava kako osoba mijenja odijela jedno za drugim. Isto vedsko znanje ovdje se potvrđuje. Živo biće, duša, stalno mijenja tijela jedno za drugim. Čak i u sadašnjem životu, tijelo se mijenja od djetinjstva do dječaštva, od dječaštva do mladosti i od mladosti do starosti; slično, kada je tijelo prestaro da nastavi postojati, živo biće odbacuje to tijelo i u skladu sa zakonima prirode automatski dobije drugo tijelo prema svojim plodonosnim djelatnostima, željama i trudu. Zakoni prirode kontroliraju ovaj dio i zato sve dok je živo biće pod kontrolom izvanjske materijalne energije, postupak mijenjanja tijela se odvija automatski prema nečijim plodonosnim djelatnostima. Osoba koja djeluje griješno zbog neznanja, tamo gune, dobija niže tijelo (karanam guna-sango Bg., 13.22).

U Vedama možemo naći informaciju kako postoje 8 400 000 različitih vrsta života. Zašto postoje viša i niža tijela?

Tijelo se dobija prema zagađenosti materijalnom prirodom. Ako je osoba u ovom životu zagađena neznanjem i griješnim djelatnostima (dushkritt), u sljedećem životu, po zakonima prirode, dobiti će tijelo puno patnje.

Tanu-mani – tjelesno shvaćanje života

Zakoni prirode nisu sluge hirovitih želja uvjetovane duše. Zato bismo se trebali truditi družiti sa sattva-gunom ili vrlinom, a ne udovoljavati rajo-guni (strasti) ili tamo-guni (neznanju), rajas-tamo-bhavah. Požudne želje i pohlepa stalno drže živo biće u neznanju i spriječavaju ga da se uzdigne na razinu sattva-gune ili shuddha-sattva-gune. Savjetuje mu se utemeljiti u shuddha-sattva-guni, shvaćanju nauka o Bogu, jer je tako imuno na reakcije triju odlika materijalne prirode.

atma.hr – 52




Što zapravo znači biti u tjelesnom konceptu života?

Iako je tijelo privremeno, uvijek zadaje nevolje na mnoge načine, ali ljudska se civilizacija sada nažalost temelji na tanu-mani, tjelesnom shvaćanju života u kojem osoba misli: “Ja pripadam ovoj naciji, ja pripadam ovoj grupi” itd. Svatko od nas ima vlastite ideje i postali smo sve više uključeni individualno, društveno, zajednički i nacionalno u složenost karmanu-bandhe, griješnih djelatnosti. Za održavanje tijela ljudi ubijaju toliko mnogo drugih tijela i postaju zapleteni u karmanu-bandhu. Stoga Shrila Jiva Gosvami, jedan od najvećih filozofa i teologa svijeta, spominje riječ tanu-mani, osobe u tjelesnom shvaćanju života su papi, griješne osobe.

Za takve griješne osobe krajnje odredište je najniža vrsta života (ganta tamo a’ndham). Posebno osoba koja želi uzdržavati svoje tijelo ubijajući životinje je najgriješnija i ne može shvatiti vrijednost duhovnog života. U Bhagavad-giti (16.19-20) Bog govori: “One koji su zavidni i zli, koji su najniži među ljudima, neprestano bacam u ocean materijalnog postojanja, u razne demonske vrste života. Ponovno i ponovno se radajući među vrstama demonskog života, takve osobe Mi nikada ne mogu prići. Postupno tonu do najodvratnije vrste postojanja”.

Ljudsko biće je namijenjeno razumijevanju vrijednosti ljudskog života koji je blagodat dobivena nakon mnogo, mnogo života. Zato se osoba mora osloboditi tanu-maniya, tjelesnog shvaćanja života i shvatiti Apsolutnu Istinu.