Znate onu:” Kada bi vam netko dao novčić za svaki put kada ste čuli nešto”? E pa, kada bi meni netko dao novčić za svaki put kada sam ja čula :“Ti nisi normalna”, ne samo da bih plivala u brdu novca, vjerojatno bi i cijeli svijet oko mene bio bogat.
Tolike godine sam slušala ove riječi uzimajući ih k srcu. Konstantno se pokušavajući ukalupiti u to njihovo i biti “normalna”.
Što uopće znači biti normalan? Valjda je ostatku svijeta biti normalan, biti identičan kao drugi ili barem blizu u gabaritima nekim. I tako se ti trudiš i trudiš i ne shvaćaš da se samo udaljavaš od sebe jer oni traže da se prilagodiš njima. Uvjeravajući te da sa tobom nešto nije u redu.
Ti si sasvim OK. Svi smo mi. I u redu je ako nisi “normalan”. Tko ti uopće može odrediti isto? Tko uopće određuje što je normalno? Još jedna nametnutost društva.
I tako dođe dan kada napokon uspiješ reći da te nije briga. Niti za njihova mišljenja, niti za njihove želje. Dan u kojem si Ti TI i to je u apsolutnom redu. Dan u kojem odbaciš kalupe njihove i prihvatiš sebe u toj nenormalnosti kako bi oni to nazvali.
I kreneš živjeti svoj život, živjeti sebe, upravo onakvog kakav jesi.
I kad dođe taj dan nekako shvatiš da je sve sasvim OK i kreneš putem svojim.
Živeći život kakav ti želiš, ne brinući više tko će što reći. Osjećaj je predivan.
Zato budi takav kakav jesi, najbitnije je da si Ti TI jer nisi niti rođen da budeš kao svi.
Marina Knüsel,
https://www.facebook.com/groups/658367227966079
