Stoik zna da je svrha svakog od nas biti dobar čovjek, bez objašnjavanja kako se to bude. On je istrenirao svoj um, našao mir i shvatio da izvanjske situacije nisu ono na što ima utjecaj, promijeniti može samo svoju reakciju na njih. Ljutnja na ono što ne možemo promijeniti, oduzima nam previše energije i uvlači nas u vrtlog negativnih misli, koje se tada, u vidu novih izazova, manifestiraju u našoj stvarnosti.
Obožavam jutra, i to one rane sate, kada jedino čujem pokoji kamion dostave i ptice, udobno smještene na drvetu ispred prozora moje spavaće sobe. Tad zaronim u sebe, iznova osjećajući blaženstvo koje me obavija. Moj velik i topao krevet. Djeca i psi još spavaju, još nije vrijeme za potrebe mojih najdražih bića.
Ovo je samo moje vrijeme. Navika ranog ustajanja, bez obzira na radne i neradne dane, najbolja je koju sam ikad usvojila.
Ti trenuci su samo moji, u njima nisam ni mama ni partner ni sestra ni prijatelj ni kolega.
Nisam ništa, a sve sam. Ja sam.
Tu nalazim vrijeme za molitvu, zahvalnost, svjesnost, radost i vlastite želje. Jutrom stavljam svoj štit protiv negativnih emocija i budem jedno s Izvorom.
Dozovem Boga da mu kažem da sam dobro, da mu zahvalim za divnu djecu, za zdravlje i ljubav, za obitelj, za najbolje roditelje koji me sada čuvaju negdje odozgo, za sve što mogu vidjeti, čuti, pomirisati, dotaknuti i osjetiti. To je moje vrijeme za umiriti misli, um napuniti slikama koje izazivaju radost i isplanirati dan do najsitnijeg detalja. Ništa ne prepuštam slučaju.
Prije par sam godina naišla na tekst o Stoicizmu. Kako sam već imala neko znanje o raznim filozofima i učiteljima života, znala sam da se ne radi o pukom slučaju. Bio je to period kada su se izazovi samo redali i došlo mi je kao melem na ranu. Tada sam već uvidjela da razmišljam drugačije od većine ljudi koji me okružuju, često sam se preispitivala, čak sumnjajući da sam sišla s uma.
Stoicizam nas uči razumijevanju, povratku prirodi, prakticiranju zahvalnosti i odgađanju negativnih reakcija. Zbog svojih je načela u prošlosti smatran poganim, a u moderno vrijeme smatra se nepoželjnim, lošim po čovjeka zbog potiskivanja emocija. Radi se o površnom shvaćanju i donošenju zaključaka bez dubljeg ulaženja u načela ove filozofije.
Stoik zna da je svrha svakog od nas biti dobar čovjek, bez objašnjavanja kako se to bude. On je istrenirao svoj um, našao mir i shvatio da izvanjske situacije nisu ono na što ima utjecaj, promijeniti može samo svoju reakciju na njih. Ljutnja na ono što ne možemo promijeniti, oduzima nam previše energije i uvlači nas u vrtlog negativnih misli, koje se tada, u vidu novih izazova, manifestiraju u našoj stvarnosti.
Prošlost ne možemo mijenjati, ali iz nje možemo učiti. Budućnost nam je daleka i nepredvidiva ali se možemo za nju pripremati.
Čovjek na ovom svijetu nije vječan, stoga proživimo sretan i ispunjen život kroz samokontrolu, vođeni moralnim vrijednostima svakog ponaosob, i zahvalnošću prema svemu što nas okružuje. Umirimo um, dobivajući tako na vremenu kako bi se uskladili s odlukom, i prihvatili odgovornost za sve posljedice koje mogu proizaći iz nje.
Našim mudrim odlukama i izborima, prema Stoicizmu, koristimo prečace prema radosti i tako bivamo djelić pozitivne promjene u svijetu. Gledajući na izazove kao na učitelje života, hrabro koračajmo, ne dajući im na važnosti preko objektivne mjere.
Znajući da ništa izvanjsko nema predznak, osim ako ga mi ne damo, možemo zaključiti da jedino naš pogled na život, istom daje epitet teškog i mizernog ili bezbrižnog i čarobnog.
Živeći prema načelima Stoicizma, u svakom ćemo danu naći blagoslove na kojima možemo biti zahvalni, naučit ćemo živjeti u sadašnjem trenutku, ostavljajući prošlost i budućnost, zajedno s izazovima koje su nosile ili tek nose, tamo gdje im je mjesto.
Preuzet ćemo moć nad vlastitim mislima, emocijama i reakcijama, a kada je steknemo, zašto bi je željeli koristiti za išta drugo nego biti sretni, ovdje i sada.
Jelena Mašek
