STRAH JE VISOKO ZARAZAN: Dok smo u strahu, mozak ne razmišlja i s nama se može manipulirati!

Strah je sam po sebi iracionalan tako da je svako iracionalno ponašanje nastalo s pozicije straha. Strah je sve što nije ljubav. Strahovi ulaze u nas preko nametanja i to najčešće u djetinjstvu do 5-e godine, ali i kasnije. Ovi osnovni strahovi umetnuti u nas do početka odlaska u školu kasnije služe kao poluga za stvaranje novih strahova. Onaj tko nam nameće strah, nameće nam i kasnije iracionalno ponašanje. Dok smo u strahu, mozak ne razmišlja i s nama se može manipulirati. Strah je kao veliki balon koji u centru ima uzrok. Mi sami napuhujemo taj balon kad obraćamo pažnju na taj strah.

Iako strah podrazumijevamo pod emociju, on u suštini nije emocija. Naime, strah se ponaša kao emocija i može se ukloniti kao i druge emocije, ali način nastanka nije u osnovi emocija. Emocije se javljaju kad imamo trenutni odnos prema nečemu. Ključna riječ je trenutni. Kod straha se vrijeme prebacuje u nepostojeće prošlo vrijeme (što bi bilo da je bilo?) ili u nepostojeće buduće vrijeme (što bi bilo kad bi bilo?).

Zašto se vrijeme straha prebacuje u nepostojeća vremena? Zato što su nepostojeća. Naime, sam strah je iracionalan pa traži iracionalna vremena. Osim toga, u tim nepostojećim vremenima je snažan ego pa se može kvalitetno vladati putem straha cijelom osobom.

Strah je ljepljiv

Kao i ostale emocije, strah ima osobinu ljepljivosti. Kad se zalijepi za neku situaciju, osobu, moguću situaciju ili ishod, ostaje trajno zalijepljen. Normalno, ako se ne ukloni s tog mjesta. Čišćenjem straha s tog mjesta, mjesto i vrijeme, odnosno situacija nam postaje irelevantna.

Iako imamo povezanost s tom situacijom/osobom duže vrijeme preko te emocije straha, u trenutku uklanjanja, čišćenja straha iz te situacije to nam postaje nevažno. Imamo osjećaj kao da nas nije briga i ta situacija više ne sudjeluje u našem vrijednosnom sustavu o sličnim situacijama, ljudima.

S time možemo reći i da nas takva situacija, mislim na onu prije dok je emocija straha bila u njoj, opterećuje. Iako cijelo vrijeme mislimo da imamo slobodnu volju, ustvari nam je slobodna volja uskraćena tom situacijom, odnosno emocijom iz te situacije.

Na primjer, ljuti smo na nekoga tko nam je napravio nešto nažao. Osim što ljutnjom gubimo energiju koju bi mogli iskoristiti u druge svrhe, ta ljutnja nas ograničava. Ona traži slične situacije i unosi ljutnju u slične odnose. Mi nismo više slobodni i nemamo vlastitu volju jer ju nam je ljutnja uzela.

Osim toga, ta ista ljutnja privlači u budućnosti slične situacije i osobe koji dodatno proizvode ljutnju i ona se učvršćuje u našoj podsvijesti i mi je smatramo kao normalnu emociju. Međutim, ona nam je nametnuta s ciljem uzimanja pažnje, to jest energije.

Svojevremeno sam bio ljut na jednu osobu i primijetio sam da u toj ljutnji nisam vidio ljepotu cvijeta kraj kojeg sam prolazio. Tada sam odlučio da neću dozvoliti niti jednoj osobi da mi naruši moj odnos prema ljepoti prirode i da ću bilo kakvu emociju ili strah, odmah ukloniti na izvoru kako bih mogao uživati u ljepoti, ne samo prirode, već i ljudi. Pod ljepotom ljudi mislim na traženje božanske iskre u bilo kojoj osobi. No, vratimo se strahu.

Strah nam je nametnut

Nitko od nas ne uči strahove kao što se uči tablica množenja, strane riječi, kao što se vježba bacanje lopte u koš ili igra tenisa. Dakle, nitko ne vježba strahove.

Oni ulaze u nas preko nametanja i to najčešće u djetinjstvu do 5-e godine, ali i kasnije. Ovi osnovni strahovi umetnuti u nas do početka odlaska u školu kasnije služe kao poluga za stvaranje novih strahova.

Strah je iracionalan

Strah je sam po sebi iracionalan tako da svako iracionalno ponašanje možemo gledati da je nastalo s pozicije straha. Doduše, postoje samo dvije pozicije s kojih djelujemo u bilo kojem području života: pozicija straha i pozicija ljubavi. Strah je u ovom slučaju sve što nije ljubav.

Ljubav je racionalna, a strah je iracionalan gledano po posljedicama. Onaj tko nam nameće strah, nameće nam i kasnije iracionalno ponašanje. Dok smo u strahu, mozak ne razmišlja i s nama se može manipulirati.

Strah izvlači krv iz mozga i probavnog sustava

Kad se uplašimo, krv nam se sjuri u mišiće nogu i ruku: nogu da bismo mogli bježati, a ruku da bismo se mogli tući. Na taj način se oslabljuje mozak koji nema dovoljno krvi i slabo funkcionira razumsko razmišljanje. Nema ni krvi u probavnom traktu koji je važan za imunitet.

Osim toga, oslobađaju se mikrobi nekih bolesti koje smo preživjeli i koji se imunološkim sustavom drže pod kontrolom. To su prehlade, gripe, vodene kozice, ospice i slično. Na taj način se još dodatno zapošljava imunološki sustav i otvara se mogućnost još većeg razbolijevanja.

Kako se riješiti strahova

U osnovi je strah veliki balon koji u centru ima uzrok. Mi sami napuhujemo taj balon kad obraćamo pažnju na taj strah. Teoretski bi se mogli riješiti strahova tako da ne obraćamo pažnju na njih. To se događa na primjer u ratu kad je motivacija daleko veća od strahova koji se javljaju. Motivacija da se nešto napravi je tada veća od straha koji se pojavljuje.

Doduše, strahovi se javljaju kasnije kad se osoba pita što bi bilo da je bilo. To je PTSP. To nam govori da su strahovi ostali. Oni su samo nadvladani u određenom trenutku. Dakle, ovaj način rješavanja strahova nije trajan.

Trajan način rješavanja strahova je onaj koji radi s podsvijesti. Jer, strahovi se u podsvijesti zadržavaju i djeluju. Izlaze na svjesnu razinu pomoću okidača, odnosno nečega što nas podsjeća na situaciju u kojoj je nastao strah. Recimo, ako je netko maltretiran dok je padala kiša, kasnije se za vrijeme padanja kiša javljaju isti strahovi.

Postoji nekoliko tehnika kojima se strahovi mogu očistiti iz podsvijesti. To su tehnike teo (tehnika emocionalnog oslobađanja), zatim tehnika opraštanja i sedona metoda. Svaka od ovih metoda ima svoje specifičnosti i djeluje na različite načine.

Kod čišćenja strahova iz podsvijesti se često javlja pojačani ego. Ego je dio niže svijesti koji upravlja nama putem strahova i kad mu se čiste strahovi, on se bori protiv toga. Zato treba biti jako pažljiv i osluškivati proces čišćenja. Može se javiti i otpor za vrijeme čišćenja pa treba biti jako strpljiv. Svako požurivanje je kontraproduktivno. To je zato jer požurivanje u sebi sadrži nestrpljenje, a nestrpljenje je jedna od osnovnih značajki ega.

Za strahove ne postoji vrijeme kao uopće za podsvijest. Mogu se povezati novonastali strahovi i oni nastali davno.

Tu treba biti još strpljiviji kod traženja i kao terapeut treba pokazati izuzetno strpljenje. Tek tako se može očistiti mreža strahova.

Napisao: Ivan Modrušan

Ako Vas dodatno interesira rješavanje strahova, ili ostalih emocija, slobodno se javite na [email protected] ili pogledajte vrste trauma koje sam opisao na stranici www.ivanmodrusan.com/blog/ Inače pomažem u čišćenju bilo koje vrste nelagoda, neugodnosti, nesigurnosti, strahova, fobija i slično i to putem telefona ili vibera.