Većina starosjedilačkih plemena, starješina i čuvara izvorne na zemlji čuva svoju medicinu u smjerovima i elementima. Četiri strane svijeta, četiri elementa – kao četiri izvorne prirode ljudskog bića: um – tijelo – srce i duh.
Ta sinergijska linija linija je pra-alkemije i pretvorbe koja osviještenom komunikacijom i kontaktom s Prirodom harmonizira život, iscjeljuje dušu i postavlja nas u prisutno središte.
Medicine Wheel odnosno kotač medicine pjesma je prisutnosti i razmjene stanja duha i stanja materije.
Uzvišeno stanje dosegnuto transom, molitvom ili predanim napjevom, zazivom ili inkantacijom briše prostor-vrijeme i propinje se, odbacujući tijelo, do Božanskog doma i prirode svega.
Ta emanirana energija, šamanski prasak koji nastaje gubitkom granica prostora trenutačno se uzemljava ritualnim kontaktom s materijom.
Kako se šaman u tom procesu ne bi izgubio i od-tjelovio se i nestao, drže ga pravci smjerova i suštine elemenata.
Svoje pjesme i molitve usmjerava svojom namjerom u točno određen smjer, na točno određeno mjesto.
Tim procesom materiju puni onime što je primio u trenutku kada su osi prostora nestale.
Nestale su kako bi opet nastale, preplavljene novom spoznajom i novim znanjem.
Voda teče poput krvi, zemlja se stapa s tijelom, vjetar postaje dahom dok se duh plamsa u vatri uvida.
Ovo znanje susreće se od sjeverno-američkih Indijanaca, do Sibira, Istoka i Indije ali i Južne Amerike.
Andski križ ili Chakana (Čakana), prikaz je njihove interpretacije ljekovitog kruga kreacije.
Pa tako, svaki smjer, odnosno Sveti čuvar strane svijeta preuzima jednu životinju čuvara, jednog spirita koji simbolizira karakter, kvalitetu i spoznajnu mudrost toga aspekta.
Q’erosi svoju simbologiju povlače iz svog neposrednog okruženja i životnih okolnosti:
Kondor je alegorija božanskih ravnica, nedirnutog čuvara nebeskog plašta, prenosi poruke Izvora i zaštitnik je obitelji i djece.
Njemu je prirodan sjever, kao najuzvišenija točka, motrište uzvišenog karaktera i planina Ausangate kao najsvetiji Apus – spirit planine. To je gornji dom.
Istok čuva puma negra, crna planinska puma koja spretnim i okretnim koračanjem premošćuje nebesa i planinske grebene, glasnik je na granici dvaju svjetova. Njena je boja pješčana, a Apus Istoka je Salkantay.
Jug je donji dom i njega čuva anakonda koja predstavlja energiju transformacije, pretvorbe. Boja je crna a planinski čuvar je Machu Picchu kao središnje mjesto duhovne alkemije i svetišta na kojem i danas drevni spiriti čuvaju mudrost.
Zapad predstavlja zadnji korak transformacije koju je jug otpočeo. Sve što je otpalo kroz taj procjep i nestalo kroz gustoću koju drži anakonda pretvara se u kolibrija.
Kolibri kao čuvar zapada predstavlja lakoću, stremljenje prema Kondorovom krajoliku i Božanskom Izvoru.
Kolibrijev let molitva je radosti i sreće i napaja život i sadašnji trenutak dostatnim, dovoljnim prisustvom koje se uzemljuje u zahvalnosti.
Planinski spirit Zapada, odnosno njegov Apus je Huamanllipa koja nosi sivu boju.
Kondor, Puma, Anakonda i Kolibri koračaju usklađeni u tom krugu medicine, svaki u svom aspektu, svaki u svojoj energiji, tempu i vremenu.
Kada vrijeme postane harmonični odnos svih tih aspekata koji svijetle u našem tijelu kao svjetlosni pravci i meridijani – Chinchay Suyu (Sjever), Antisuyu (Istok), Kholla Suyu (Jug) i Kunti Suyu (Zapad) i sjedinjuju se u točki koja tek sad budi svoje pravo lice – Munay – prostor srca, srčanog središta, Velikog Duha u nama.
Chakana isto tako povezuje i vrijeme – vrijeme sada, vrijeme jučer, vrijeme sutra i poslije, vrijeme uvijek.
Posvećeni čuvari mudrosti i Majstori to rade posebnom ceremonijom koja čuva uspomenu na njihove pretke.
Riječ je o Despacho ceremoniji. Despacho je dar, smotuljak, poklon ili uspomena. Sveti svežanj Majke Zemlje i u svojoj unutrašnjosti, utrobi nosi sve ono što zemlja daje čovjeku.
Despacho je molitva prisutnosti i učenje o sadašnjosti, sveta ponuda drevnih Inka.
Ta molitva počinje ovako:
Mala prostirka od četiri dijela i od četiri alpakina runa – bijelog, pješčanog, crnog i sivog – čuva četiri mala kamena s četiri Sveta Apusa. To je prvi svežanj Despacha.
On se postavlja, prema smjerovima, na svečanu prostirku tkanu šarenim runom izvezenim u: bračnu zajednicu, kondora, jezero, zvijezde, mjesec, Plejade na točno određen način, u točno određenom smjeru.
Majstor ceremonije na jedan papir slaže plodove zemlje. Te plodove zemlje Majka i Majstorica predaju Majstoru otvarajući smotuljke graha, leće, prosa, kukuruza, riže, quinoe, začina – svih zemljinih darova.
Razmjena ženske i muške ruke je izrazito važna: žena, odnosno Majka daje dok Majstor prima, u svetosti, u prisutnosti, u mudrosti tišine.
Majstor na papir prosipa te darove povezan sa središtem trenutka.
Pred njim na papiru nastaje mandala, cvijet života i odraz prisutnosti.
Promatranje ove molitve izrazit je napor za um: ne događa se gotovo ništa i sve što se događa odvija se toliko polako da je u nekim trenutcima moguće gledati kako proso pada zrno po zrno iz ruke Majstora.
Ceremonija se odvija na velikoj visini i nerijetko se trenutačno smjenjuju fronte gustih vjetrova, kiše, navale hladnoće ili sunca koje na toj visini nemilosrdno udara.
Uputa je boraviti u miru, s tijelom u miru. Komešanje tijela pri vremenskim promjenama teško ja zaustaviti.
No, molitva tih darova ne prestaje.
Ovakav Despacho nerijetko traje dva do tri puna sata. Sve dok Majstor nije posvetio i završio ovaj sveti obred.
Tek u pokojem trenutku, samo na tren, možemo dohvatiti što se to zapravo ispred nas odvija:
i to je vidljivo točno u momentu kada stigne navala vjetra, nevjerojatan zapuh i strovali se kiša.
Tada postaje čisto i kristalno jasno što Majstor radi:
na mjestu gdje je položen papir i gdje zemlja svoje darove slaže u darovan cvijet ne puše ni vjetar, ne pada ni kiša.
Oko papira može biti lokva, samo milimetar od njega vjetar može raspuhivati stvari.
No, ova molitva ni zrnu ne dopušta da se otkotrlja.
Despacho je taj materijaliziran odnos s pravcima i smjerovima, to je pjesma i molitva svih Elemenata.
Kad su svi pravci zadovoljeni i smjerovi nahranjeni, preostaje još probuditi Munay – središte čistog srca.
Nakon što se ovo sve pred našim očima odvilo, iščekujući nešto veličanstveno, sve što se događa je nevjerojatna snaga odbacivanja i odricanja.
Papir se preklapa i povezuje vrpcom u mali dar, cijeli smotuljak stavlja se u onu veliku tkaninu i sve zajedno predaje se vatri koja se netom zapalila.
Namjere Despacha su važne i one mogu biti raznovrsne: od iscjeljenja bolesti do blagoslova, to može biti molitva za obitelj ili pojedinca a i za čitavo čovječanstvo.
Despacho se radi vrlo često i kroz napor, odnosno trud prisutnosti i posvećenosti na alegorijski način okuplja u jednoj točki sve napore predaka koji su stvarali svijet, čuvali mudrost i prenosili znanje.
U srce Anda posvećeno je trotjedno inicijacijsko putovanje svetim Apusima Q’erosa. Uz vodstvo njihovih Majstora, u ožujku 2027., zaranjati ćemo u mudrost ovih svetih ceremonija, njihovo znanje i predaje, obilaziti sveta mjesta Inka i udaljena sela njihove zajednice.
Prijave za putovanje su otvorene, a za više informacija i detalja javiti se na:
[email protected] ili na +385 95 376 4750
