Stres je tihi saboter produktivnosti i najveća prijetnja tvojem zdravlju i jasnoći uma.
Koliko puta si čuo, možda i sam rekao: „Najbolje radim pod pritiskom”?
Ili „Odmarat ću se kad umrem” / „nemam vremena za to”.Na prvu, zvuči kao pohvala vlastitoj otpornosti, znak snage volje. Ako zaronimo malo dublje, to može biti i znak odgovornost, ideje da se dičimo time što drugi mogu računati na nas.
Ali, može li tvoje tijelo, tvoj živčani sustav računati na tebe?Rad pod stresom dugoročno nije nikakva vrlina. To je zapravo put prema iscrpljenosti, gubitku fokusa i, na kraju, prema burnoutu.
Kao coach i energetski terapeut, ne mogu ti reći koliko često mi dolaze ljudi uvjereni da je stres dokaz njihove snage. A zapravo je suprotno: stres je tihi saboter produktivnosti i najveća prijetnja tvojem zdravlju i jasnoći uma.
Mit: „Pod stresom sam najproduktivniji”
Ovo je jedan od najčešćih mitova u poslovnom svijetu. Kratkoročno, da, stres može „pogurati” tijelo. Hormon kortizol diže fokus i tjera te da reagiraš brzo, efikasno, ali sve ima svoju cijenu:
Što se zapravo događa u tijelu kad stalno radimo pod stresom?
- Kortizol stalno raste → Osjećaj napetosti ne prestaje. ali otupimo na njega.
- Dopamin pada → Ništa nas više ne motivira, ushit pobjede zamijeni tupilo.
- San postaje sve gori → Nema regeneracije pa nema ni fokusa ni kreativnosti.
- Emocionalna kontrola slabi → Sitnice te izbacuju iz takta, odnosi trpe, anksioznost raste.
- Drugim riječima, rad pod stresom kratkoročno daje iluziju produktivnosti, a dugoročno vodi prema burnoutu.
Zašto glorificiramo stres?
Pa ustvari ga ne glorificiramo, bar ne direktno.
Kako kažu Indira i Colonia: „Svijet voli pobjednike”, a pobjednici su oni koji ne odustaju, koji mogu izdržati stres svih prepreka do cilja. Zato se na poslu često nagrađuje onaj tko „najviše izdrži”: onaj koji ostaje do ponoći, odgovara na mailove s godišnjeg i nikad ne kaže „ne”.
Takvo ponašanje se tumači kao predanost i dokaz vrijednosti. Ali istina je da su sva ova ponašanja često znak slabosti, nedostatka granica.
Definitivno, bravo za tebe ako možeš, ali ne znači to da moraš ili trebaš.
Ono što trebaš je pitati se: Ima li to smisla za mene? Što ulažem, a što dobivam? Što time žrtvujem?
Granice nisu slabost, nego zdrav temelj dugoročne produktivnosti.
Kada nemaš jasne granice, stres postaje konstanta. Ta konstanta jede tvoju energiju, dok se jednog dana ne probudiš letargičan ili apsurdno impulzivan ili jednostavno ne slomiš.
Raditi pametnije, a ne teže: što to zapravo znači
Raditi pametnije ne znači raditi manje, niti odustati od ambicije. To znači naučiti slušati tijelo, poštivati svoj ritam i ulagati u vlastiti oporavak jednako kao i u svoje ciljeve.
Svi najbolji sportaši ili znaju vrijednost odmora ili ih treneri natjeraju da ga nauče. A svaki posao je neka vrsta sporta, samo sto se prvenstveno koristi mozak i živčani sustav, a ne samo mišići.
Dosta smo pametovali, idemo sada vidjeti neke konkretne strategije koje vam mogu pomoći:
1. Mikro-odmori
Umjesto da čekaš vikend ili godišnji da se srušiš od umora, nauči koristiti mikro-pauze. Svašta može biti mikro odmor, najbitnija je namjera. Za početak, probaj neke od tehnika koje pomažu većini ljudi:
- 2–5 minuta disanja, posebice disanje u intervalima (2 udisaja, 1 malo sporiji izdisaj)-ovakvo disanje dokazano smiruje i opušta živčani sustav..
- Kratka šetnja bez mobitela. Idealno s fokusom na promatranje okoline i na vlastite korake.
- Stavljanje tajmera na 5-7 min i jednostavno bivanje u tišini, kao da pokušavate zaspati.
- Kratka tjelovježba, primjerice razgibavanje i maksimalni broj čučnjeva u 2 minute za one kojima nije problem ispasti „čudan” pred kolegama ili rade od doma.
Ako Vam je i na trenutak palo na pamet „Nemam vremena za to” ili nešto slično, razmislite malo: To nisu „luksuzi”, to su alati za regulaciju stresa. I to nisu sati, to su minute vašeg vremena. Ako nemate „luksuza” priuštiti si par puta dnevno pauzu od 5 minuta, onda Vaši zadaci tj. tuđi prioriteti kontroliraju Vaš život, jer nemate dovoljno poštovanja prema sebi.
A to poštovanje najbolje možete dobiti s postavljanjem granica…
-
Postavljanje granica
Svaki put kada nekome kažemo „da” u nekoj je mjeri „ne” samom sebi, našoj energiji.
Počni s malim stvarima:
◦ Odluči da nakon 19h ne odgovaraš na mailove.
◦ Isključi notifikacije za društvene mreže tijekom fokusa.
◦ Postavi vrijeme za ručak i drži se toga.
Ovo nisu samo organizacijski trikovi. Male, svakodnevne akcije tvom živčanom sustavu pokazuju da ti je stalo, da ima pravo na oporavak.
3. Rad u blokovima
Tvoj mozak prirodno funkcionira u ciklusima od 40–90 minuta. Nakon toga, fokus drastično pada. Umjesto da se boriš protiv toga, radi u blokovima. Eksperimentiraj i pronađi svoj limit. Nakon svakog bloka napravi kratku pauzu 10–15 minuta.
Ako te brine produktivnost, sjeti se da naša podsvijest nikada zapravo ne staje. Dok ti šećeš ili ideš na brzu kavu, tvoj živčani sustav se opušta, a podsvijest već sprema nova, pametnija rješenja za probleme koje si ostavio na uredskom stolu.
Burnout je signal, a ne sramota
Kada dođe do burnouta, većina ljudi prvo osjeti krivnju. Kao da su zakazali, kao da nisu dovoljno dobri, jaki. Ali burnout nije znak slabosti.
To je vrlo jasan biološki i psihološki signal da si radio izvan svojih granica predugo. Eventualno bi mogao biti znak da trebaš bolje naučiti nositi se sa stresnom, ali nikako nije znak da je problem u tebi. Problem je ili u tempu rada ili u okolini rada.
Zato je važno naučiti prepoznati rane znakove burnouta:
- Polako ili naglo gubiš interes za stvari koje su ti nekad donosile radost/ davale energiju.
- Osjećaš stalni umor, i fizički i mentalni, nekad čak i veći na dane kad skoro ništa ne radiš.
- Pojačana razdražljivost, čak i prema bliskim osobama.
- Osjećaj praznine nakon postignuća.
Ako se prepoznaješ u ovom, ne trebaš paničariti, sramiti se ili kriviti. Nikad nije kasno. Ovo je prilika da staneš ili bar usporiš i počneš ulagati u svoj oporavak.
Promjena mindseta: „stres kao gorivo” do „energija kao kapital”
Ako postoji jedna stvar koju želim da zapamtite iz ovog teksta, to je :
Stres može biti kratkoročno gorivo, ali dugoročno te uništava. Vrijeme i energija su tvoj pravi kapital.Svi mi imamo određeni kapacitet energije.
Kroz granice, mikro-odmore, shvaćanje vlastitih emocija i druge akcije čuvamo i punimo svoju energiju. Na taj način postižemo održivu produktivnost, I to ne znači da smo manje ambiciozni. Znači da smo dovoljno mudri da vidimo razliku između maratona i sprinta.
Nadam se da će Vam ovi savjeti omogućiti da živite svoj život s više lakoće i snage.
Preko 10 godina pomažem ljudima ovladati mislima, emocijama te razviti snažan, dubok i autentičan odnos sa sobom. Ako Vam, u vašem putu učenja i razvoja, treba dodatna podrška, posjetite moju stranicu da bi vidjeli kako Vam mogu pomoći…
Robert Petrović Vlahov, životni trener i učitelj Theta Iscjeljivanja/thetaheal
