Životopis (lat. curriculum vitae ili skraćeno CV) obično pišemo kada se želimo predstaviti nekom poslodavcu za određeno radno mjesto. U životopis najčešće spada dosadašnje radno iskustvo (ako smo ga to tada imali), poslove koje smo obavljali u nekim poduzećima, vještine, znanja i eventualno neke posebnosti koje posjedujemo. Želimo se poslodavcu predstaviti „u najboljem svjetlu“. No, što je sa našim životopisom duše? Da li smo samo „tabula rasa“ kada kao malo biće izađemo iz majčine utrobe i začuje se naš prvi plač?
„Tabula rasa, (hrvatski, “prazna ploča”), je filozofska teorija koja tvrdi da je čovjek rođen bez unaprijed predviđenih osobina, i da se sve njegove osobine nakupljaju tijekom njegovog života. Prema tabuli rasi je dijete rođeno kao prazan list, koji se piše tijekom dječijeg odrastanja“. – (Izvor: wikipedija)
Ako je ovo od navedenog istina, kako objasniti npr. da djeca u dobi od 3-4 godine starosti, stvaraju umjetnička djela u slikarstvu ili glazbi, govore stranim jezicima, posjeduju neka tehnička znanja iz matematike ili fizike, a da im ta znanja nisu bila prenesena od njihovih roditelja, vrtića ili škole?
Na planeti Zemlji ima puno djece koju neki nazivaju Indigo ili Kristalna djeca. Mnoga od njih već u najranijoj dobi imaju sjećanja na svoje prošle živote koja su proživjeli ovdje na Zemlji ili na nekim drugim planetama. Ako smo svi mi ponaosob, prilikom rođenja, „prazna ploča“, onda su nam sva iskustva koja stječemo tijekom zemaljskog života prva, a također i posljednja?
Kao duhovna bića dolazimo na planet Zemlju sa određenim talentima i znanjima koja smo stekli u prethodnim inkarnacijama. Nekih stvari se moramo ponovno prisjetiti kako bi savladali određene lekcije koje su nam potrebne za svakodnevni život na Zemlji.
U svakoj duši postoji tzv. “energetski zapis“ svega onog što smo mislili, osjećali i iskusili tijekom mnogih zemaljskih života. Kada bi recimo, taj zapis mogli prebaciti u pisani oblik, poput životopisa, trebale bi nam na stotine milijardi stranica. Koja bi to tiskara mogla isprintati i koliko bi kila težila takva knjiga?
Ljudi se vole hvaliti svojim materijalnim postignućima u životu, npr. kakvu su kuću izgradili, koji su dobar auto vozili, koje su destinacije svijeta proputovali, koliki im je iznos na bankovnom računu, itd.
Jesmo li samo zbog toga ovdje na Zemlji?
Koji je vidljivi trag kojeg ćemo ostaviti jednog dana kada odemo sa lica ove Zemlje?
Sve što je materijalno jednom mora proći. Kada napustimo svoje fizičko tijelo, jedino što sa sobom nosimo na naše “slijedeće putovanje”, to je naš životopis. On je trajno zapisan u našoj duši i mi ga dalje nadograđujemo u nekim od duhovnih svjetova ili ako tako odlučimo, ponovno na Zemlji.
Milan Troskot, Živi trenutak
