Prema čitanju Edgar Caycea, ženska aktivnost i unutarnje misli prije i tijekom ranog razdoblja trudnoće stvaraju polje poput magneta, privlačeći duše na područje određenih životnih prilika. Što se tiče obitelji s više od jednog djeteta, duše također sklapaju ugovor o životu s potencijalnim braćom i sestrama.
Roditelji imaju značajan utjecaj na to koja se duša pridružuje njihovoj obitelji kroz začeće. Naše misli, želje i namjere stvaraju znak za duše kojima odgovara ta energija. To se posebno odnosi na majku.
Do ranih 1950-ih se smatralo da bebe u utrobi ne doživljavaju bol i da je nemoguće da osjećaju ili primaju osjetilne informacije. Posteljica se smatrala preprekom između majke i djeteta sve dok se nisu otkrili razarajući učinci lijeka protiv mučnine, talidomida. Tek je tada u društvenu svijest počelo prodirati da bebe u utrobi zaista osjećaju.
Drevna vedska pa i tibetanska budistička medicina poznaje suptilne duhovne elemente, kao i fizičke elemente koji su potrebni za začeće, pa je tako zapisano da roditelji trebaju biti u dobroj duhovnoj, fizičkoj i psihičkoj formi.
Bardo Thodol – tibetanska knjiga mrtvih, uči da postoji više Bardo stanja svijesti, od kojih je posljednje stanje svijesti novog rođenja. Iako je cilj izaći iz ciklusa Samsare, odnosno doživjeti prosvjetljenje nakon smrti, one duše koje to ne uspiju doživljavat će vizije sjedinjenja muškarca i žene, što će ga privlačiti da uđe u maternicu, za ponovno rođenje.
One duše koje se tome ne odupru, dobit će priliku da odaberu tijelo, bilo koje vrste postojanja, ako se vrata maternice nisu zatvorila. Javljat će se znaci i odlike mjesta rođenja, jer sada posjeduju nadnaravnu moć predznanja.
Ukoliko je dijete bilo voljeno i željeno, čak i prije začeća, velika je mogućnost da ono kroz život bude sretno, stabilno, otporno na bolesti i negativnosti. Ukoliko su ga roditelji s nestrpljenjem iščekivali, pa je i taj spolni akt u kojemu je začeto bio zato što su roditelji željeli da ono postoji, ono će se osjećati sigurnim, dobrodošlim, voljenim i vrijednim na svijetu. Bit će emotivno zdravo i izgradit će divan život.
S druge strane, ukoliko se dijete omaklo, šanse su veće da bude obrnuto od gore opisanog. Takvo dijete se može osjećati nedobrodošlim, neželjenim. Ono od samoga starta upija negativan program. Taj program postaje važan dio njega, kako u psihičkom, tako i u fizičkom smislu.
Ukoliko se omaklo, pa ga je, recimo, majka pomišljala i abortirati, u njegovom energetskom polju stvara se blok zamrznute svijesti. To znači da će se ono uvijek i svugdje osjećati nedobrodošlim. Može biti nejako, iscrpljeno, bezvoljno, razmišljati da postojanje nema nikakvoga smisla, pa će nerijetko razviti neku ovisnost ili čak pomišljati na prekraćivanje muka. Naravno, javljaju se i fizičke bolesti koje su obavezno posljedica unutarnjih nereda u čovjeku.
Oplođena jajna stanica upija utiske od majke i oca. Na primjer, drogirani ili alkoholizirani roditelj, duboko u sebi, u svojoj podsvijesti, imati će osjećaj samokrivice za vrijeme seksa. Taj osjećaj samokrivice postaje dio djetetovog psiho-fizičkog programa, ukoliko je već došlo do začeća. Ono će iz tog razloga oskudijevati u životnoj energiji, karizmi i osobnoj moći. Materijalni prosperitet se umanjuje.
Program se i dalje razvija. Važno je kako se majka osjeća spram onoga što je u njezinoj utrobi, te kako se ona sama osjeća. Logično da to dijete treba shvatiti kako je sigurno, bezuvjetno voljeno i željeno.
Poznato je i da se bebe njeguju preko placente, putem pupkovine, a osim fizičke strane, posebna se pažnja posvećuje duhovnoj praksi, svakodnevnim ritualima i molitvama. Majka brine na ovaj način sama o sebi, no sudjeluju i svi članovi zajednice pokazujući brigu, ljubav i poštovanje, što pomaže da bude spokojna i da svojem djetetu osigura povoljan duhovni i psihofizički razvoj.
Većina sada zna koliko su bebe u utrobi podložne utjecajima i shvaćeno je da je osim onoga što majka jede i koliko uredno živi važno i koliko će se duhovno povezati sa svojim djetetom.
Ima li spasa za one koji pate od nekog nekvalitetnog programa? Ima, naravno – važno je prepoznati ga. No, obzirom da su čitav život bili programirani na jedan način, potrebno je doista zasukati rukave. Radi se o tome da čovjek treba sebe reprogramirati iz temelja i suštine. Postoje načini reprogramiranja, a najbolje je krenuti od spoznaje kako je svatko na Zemlji podjednako vrijedan, te zaslužuje ljubav.
Savršenstvo života koje dolazi na svijet možda je najbolje objasnio Osho:
“Pravo lice svakog djeteta – je lice Boga. Kada kažem da je prirodno lice djeteta lice Boga, ja imam u vidu da je Bog sinonim života, sinonim postojanja. Svega što postoji – svega božanskog i svetog… Kada pogledate lica djece kada tek stignu, od samog izvora života, vidjet ćete određeno prisustvo. Dijete je živo. Ne možete odrediti njegovu živost, ali ona je prisutna, možete je osjetiti. Ona je svježa. Možete udisati svježinu u blizini djeteta. Ljubav i poštovanje mogu im puno pomoći da bolje razumiju svijet, mogu im pomoći da budu budniji, svjesniji, pažljiviji – jer život je dragocjen, to je dar postojanja, i ne smijemo ga uzaludno izgubiti. U trenutku smrti, trebamo imati pravo reći da napuštamo svijet bolji, ljepši, milostiviji. Ali ovo je moguće samo ako napuštamo svijet sa svojim pravim licem, s tim istim licem s kojim smo i ušli u njega.”
Sanela Dizdarević / Irena Dujmašić / Atma