U dubini ljudske duše leži mehanizam koji su mnogi ljudi zaboravili koristiti, a njegova svrha je u povezivanju naše duše s Bogom, a njegovo bogatstvo je u svemu onome što iz tog spoja proizlazi. Nikola Tesla je bio duboko začuđen i oduševljen kada je nakon mnogo godina traganja otkrio kako se baš u molitvi “Oče naš” – nalazi najbolji generator ljudske energije! Iako su prijevodi različiti, vibracija molitve ostaje ista. Kroz prizmu dva različita kuta gledanja – teologiju episkopa Vladike Nikolaja Velimirovića i kroz teozofski pogled filozofa i metafizičara Rudolfa Steinera, pisac Dušan Ninić prikazao je začuđujuću slojevitost koja se krije iza ove temeljne kršćanske molitve!
Kada je Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog stoljeća i kada su američke i svjetske novine pisale da je on najveći svjetski znanstvenik, Teslin prijatelj, američki pjesnik Johnson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju.
Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg djetinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je nakon mnogo godina i desetljeća traganja konačno našao odgovor, koji se sve vrijeme nalazio tu pored njega – i to baš u molitvi ‘Oče naš’ kao najboljem generatoru ljudske energije.
U dubini ljudske duše leži mehanizam koji su mnogi ljudi zaboravili koristiti. Njegova svrha je u povezivanju naše duše s Božanskom, a njegovo bogatstvo je u svemu onome što iz tog spoja proizlazi.
Kada u miru i blaženstvu, sa srcem punim ljubavi otvorimo svoju dušu ka Bogu i usmjerimo misli i emocije ka nečemu što je više od nas samih, tada se događa čudesna transformacija čovjeka i sve postaje moguće. Molitva, jedinstveni kod koji je ugrađen u sve nas, taj savršeni oblik komunikacije, omogućuje da se izdignemo na višu razinu postojanja, da ostvarimo svoje želje, iscijelimo životne rane i donesemo svjetlost u naš svijet.
Od postanka čovjeka postoji i molitva. U trenucima krize ili nevolje, ili pak zbog ostvarenja svojih želja i namjera, ljudi su oduvijek pribjegavali jednom specifičnom, unutarnjem obliku komunikacije s nečim što je više od njih samih, s Bogom, Svemirom ili kako god već nazivali ono nespoznajno i beskrajno od čega smo postali.
Kao da je to obraćanje višim silama usađeno u nas i postoji u samom instinktu. Molitva, kojoj god religiji da pripada, u svojoj suštini je ista. Ona počiva na univerzalnim principima i zakonitostima koji vladaju u prirodi i svemiru, kao što i sam naš život počiva na njima.
Postoji neizbrojivo mnogo različitih molitvi, ovisno od religije, namjene ili od samog karaktera i maštovitosti osobe koja se moli. Religija i tradicija koja je na ovim prostorima najraširenija – kršćanstvo, izvorno posjeduje znanje o značaju i važnosti molitve, kao i o samoj formi izvođenja. Učeni ljudi su tisućama godina otkrivali nevidljivu i tajnu strukturu koja se krije iza ovog svetog čina i na taj način doprinosili sve boljem shvaćanju procesa koji je naizgled tako običan i jednostavan, a u stvari krije ogromnu moć koju čovječanstvo još uvijek ne može razumjeti.
Dušan Ninić, poznati srpski pisac i istraživač, napravio je analizu najpoznatije kršćanske molitve ‘Oče naš‘ predstavljajući je iz više kutova i otkrivajući podudarnosti koje postoje između nje i univerzalnih zakona. Kroz prizmu dva različita kuta gledanja – teologiju episkopa Vladike Nikolaja Velimirovića i kroz teozofski pogled filozofa i ezoterika Rudolfa Steinera, Dušan Ninić prikazao je slojevitost koja se krije iza ove temeljne kršćanske molitve.
Nikolaj Velimirović je bio episkop Srpske pravoslavne crkve i kršćanski teolog. Iako često kontroverznih stavova, godine 2003. Srpska pravoslavna crkva ga je proglasila svecem i od tada ga slavi kao svetog Nikolaja Žičkog.
Rudolf Steiner je bio austrijski filozof, odgajatelj, pisac, ezoterik, i glavni utemeljitelj antropozofije. Steinerova namjera je konkretno opažanje duha i duhovnog u materiji, te opažanje djelovanja nematerijalnih sila na fizički svijet, kao i uspostavljanje određenih zakonitosti koje se potom mogu i praktično primijeniti.
Antropozofija ili ljudska mudrost je ezoterično učenje o duhovnoj naravi čovjeka, svijeta i svemira. Daje i posebne upute za meditaciju. Težeći što većoj nepristranosti, s namjerom uspostavljanja objektivne egzaktne znanosti s područja natprirodnog, njen utemeljitelj Rudolf Steiner je u središte interesa uvijek postavljao predmet svog proučavanja, prije negoli je davao osobna gledišta.
Antropozofija se danas često tumači kao spoj zapadne filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva, i hinduističkih učenja.
“Cilj nam je skrenuti pozornost da pored kršćanskog poimanja molitve ‘Oče naš’, postoje i druga tumačenja, koja na svoj način objašnjavaju njen sadržaj, svodeći sedam molbi iz molitve na sedam elemenata prirode koje možemo naći posvuda – od strukture čovjeka do sedam tonova u glazbi, sedam redova ‘Periodnog sustava elemenata’ itd. “, pojašnjava Dušan Ninić i nastavlja:” Kada govorimo o molitvi uopće, a pogotovo iz kršćanskog kuta, sjetimo se kako je Krist prikazao osnovno raspoloženje koje bi trebalo prevladavati u svakoj molitvi.
On kaže: “Oče, ne moja nego Tvoja volja neka bude”. Ako molitelj želi moliti na kršćanski način, u njegovoj duši mora živjeti to osnovno opredjeljenje bez obzira na to za što se on osobno molio. To je osnovno molitveno raspoloženje na koje se kroz uzvišenu duhovnost oslanja i episkop Vladika Nikolaj Velimirović.
S druge strane, teozofski gledano, sve stvarne molitve, ako se raščlane riječ po riječ, kriju puno više od jezično i gramatički lijepo nanizanih riječi.
Teozofija ili božanska mudrost je mistično ezoterična doktrina, koja nastoji povezati filozofska istraživanja i teme s mističnim nastojanjima spoznaje Boga. U osnovi, to je panteističko-duhovni pokret, duboko ukorijenjen u hinduizmu i budizmu. Osnovni teozofski stav je postojanje visoko razvijenih učitelja koji upravljaju ljudskom civilizacijom, pri čemu se ne misli na duhovna bića, već na pojedince, koji su ciljanim duhovnim razvojem navodno stekli nadljudske sposobnosti.
Dakle, stari filozofi koristili su molitvene formule iz duhovne znanosti. Nema nijedne molitvene formule koja nije rođena iz velikog znanja. Da one nisu tako uređene, gdje bi im bila snaga da djeluju kroz tisuće godina i to podjednako i na naivnog čovjeka i na mudraca “, završava Dušan Ninić”.
Sada ćemo se osvrnuti paralelno na 2 tumačenja molitve Oče Naš, jedno episkopa Vladike Nikolaja Velimirovića i drugo, ono Rudolfa Steinera.
Da bismo razumjeli Steinerovo teozofsko tumačenje molitve ‘Oče naš’ moramo prvo objasniti njegov pojam emanacije ili izviranja. Prema Steineru prve tri molbe u molitvi ‘Oče naš’ govore upravo o tome.
Ime iz prve molbe je središnja točka, Bog, iz koje je krenulo stvaranje. Volja božja predstavlja proces emanacije, izviranja, proistjecanja jer cijeli univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti, odnosno u svojoj zrcalnoj slici, koja se drugačije naziva kraljevstvo božje.
1. Oče naš
Episkop Vladika kaže: “Kad kažeš ove riječi – OČE NAŠ, priznaješ da je On tvoj Otac nebeski, ali u isto vrijeme i otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog susjeda i samrtnika, jer ti je zapovjeđeno od Sina Božjega, donositelja istine o Bogu i o ljudima da kažeš ‘Oče naš’, a ne’ Oče moj’.”
Rudolf Steiner kaže: “U molitvi ‘Oče naš’ nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša – kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati jer je njeno porijeklo Božansko. Mi smo dio Božanstva. Molitvom se čovjek treba u satima potrebe uzdići do razvojnog smisla svoje sedmočlane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-znanstveni utjecaj na ljudsku prirodu.”
2. Koji jesi na nebesima
Episkop Vladika kaže: “Znači da je tamo gdje je Otac naš, i domovina naša. Ljudi koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svijetu, bilo kao čovjeka, bilo kao rijeku ili kao Sunce i Mjesec, ne mogu ni vjerovati u neku drugu domovinu do u zemaljsku. Domovina je blago veliko, a Gospodin je rekao: ‘Gdje je blago, ondje je i srce’.”
Rudolf Steiner kaže: “Time ukazuje na najdublji temelj ljudske prirode, na najskrivenije biće čovjekovo, koje po kršćanskoj ezoterici pripada duhovnom carstvu. Tri prve molbe odnose se na tri više razine ljudske prirode, na čovjekov božanski sadržaj: ‘Sveto nek Ime je tvoje, da priđe Kraljevstvo tvoje i Tvoja Volja neka bude’.”
Ninić se osvrće na ovo: Nakon adresiranja molbi, odnosno navođenja kome i gdje su upućene, slijedi sedam molbi koje su grupirane u dvije cjeline od po tri i četiri molbe. Prve tri molbe odgovaraju prirodnim elementima: zrak, vatra i voda, a to bi bila i prva tri tona u glazbenoj skali – C, D i E.
3. Sveti se ime tvoje
Episkop Vladika kaže: “Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osvještaju imenom Božjim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božjim.”
Rudolf Steiner kaže: “U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznovrsnosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne znanosti.”
4. Dođi kraljevstvo Tvoje
Episkop Vladika kaže: “Kraljevstvo Božje ne može se razlučiti od kraljevanja Božjega. Kraljevstvo dolazi zajedno s kraljem. Bila bi besmislica iščekivati kraljevstvo, a odbaciti kralja. U crkvenoj molitvi “Caruj Nebesni utješitelj” vjernici mole Cara Duha da dođe: Dođi i useli se u nas “.
Smisao obje molitve je jasan: Kraljevstvo Božje doći će onda kada i Kralj Bog dođe. Moleći za Kraljevstvo Božje mi u stvari tražimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Kralja Boga mi molimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom.”
Rudolf Steiner kaže: “Cijeli svemir oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznovrsnosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva – naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj znanosti kraljevstvom. Kraljevstvo prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstva.”
5. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji
Episkop Vladika kaže: “U nebeskom duhovnom svijetu vlada savršena volja Božja. No, ta vladavina volje Božje nije silom nametnuta nego nju duhovi svjetlosti dragovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božjoj kao jedinoj nepogrešivoj.”
Rudolf Steiner kaže: “Život svemira potječe od Božanske emanacije. Cijeli svemir oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Volja je, dakle, središte.”
Ninić se osvrće na ovo: Prateći ovaj redoslijed molbi, pažljivi čitatelj se može s pravom zapitati zašto u redoslijedu nabrajanja molbi ne stoji prvo ime, pa volja, pa na kraju kraljevstvo, jer ono proizlazi iz Imena koje stvara Htijenje Božje? Odgovor bi bio jednostavan. U molitvi mi se molimo za nešto što je već stvoreno. Ne molimo da se Bog ispolji, već da ostane Božansko kraljevstvo koje je već stvoreno.
Nakon prve tri molbe koje odgovaraju elementima zrak, vatra i voda, slijede četiri molbe koje sve zajedno odgovaraju prirodnom elementu zemlje ili sljedećim glazbenim tonovima: F, G, A i H.
6. Kruh naš svagdašnji daj nam danas
Episkop Vladika kaže: “Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni kruh moj. Otac je zajednički svima sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je kruh od Boga i ekonomski jer kruh što Bog daje – pripada svima.”
Rudolf Steiner kaže: “Ovo se odnosi na fizičko tijelo koje možemo promatrati kao dio materijalnog dijela naše planete. Njegova je tvar uzeta iz dijelova planeta i u nju se vraća. Također nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku jer tražimo hranu za sada, za DANAS.”
7. I oprosti nam dugove naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim
Episkop Vladika kaže: “Bog odlučno traži od nas tu obvezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obveze i ovoga uvjeta. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego što nama može sav svijet dugovati.”
Rudolf Steiner kaže: “Ova molba se odnosi na eterično tijelo i na njega moramo također gledati kao na dio onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom tijelu svi nagoni, požuda i strasti.
Eteričko tijelo krije u sebi stalnija i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričkom ili životnom tijelu. Oduvijek su se u mističnoj znanosti greške, grjehovi protiv zajednice koje potječu iz eteričkog tijela, označavale kao dug.”
8. I ne uvedi nas u napast
Episkop Vladika kaže: “Iskušavati znači ispitivati. Da nije grijeha, ne bi bilo ni iskušenja. No mi se osjećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit jer ćemo pasti i propasti. Čim se zemaljska vlast i tjelesna želja začne u ljudima, ljudi izgube viziju sveopćeg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju svetkovati ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje – u pozitivnom smislu rečeno znači – spasi nas od iskušenja. To jest, spasi nas od nas samih.”
Rudolf Steiner kaže: “Sve što se mijenja lako i brzo, usidreno je astralnom tijelu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se talasa u ljudskoj duši.
Grijesi više individualne prirode koje počini čovjek kao posebna ličnost, nastaju uslijed svojstava astralnog tijela. Mogućnost pogreške astralnog tijela naziva se napast (iskušenje). Uslijed iskušenja pojedinac prima na sebe neki osobni grijeh.”
9. Nego izbavi nas od zloga
Episkop Vladika kaže: “Molimo se Ocu nebeskom da nas izbavi od Sotone, koji je nosilac svakoga zla. On zasljepljuje ljude i zasljepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u osobnom životu tako i u društvenom. Tako od pamtivijeka šapće ljudima Sotona. I ljudi su ga do tisuću puta poslušali, po tisuću puta prolili bratsku krv, pohulili na Oca svog nebeskog i po tisuću puta razočarani padali u očajanje.”
Rudolf Steiner kaže: “Preostaje još greška ljudskog “ja”. Samoljublje je ušlo u ljudsko tijelo i uslijed toga je čovjek postao egoistično biće, to “ja” slijedi sve nagone i sklonosti tijela. Riječ zlo se nikad u mističnoj znanosti ne upotrebljava ni za što drugo osim za neku pogrešku ljudskog “ja”.”
***
Ono što se prvo može primijetiti u analizi molitve ‘Oče naš’ je da postoji podjela na sedam dijelova. Zakon sedmice je Univerzalni zakon o kojem govore mnoge ezoterijske škole, a možda ga je najdetaljnije predstavio čuveni armensko-grčki mistik i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada, Gurdijev (Georgij Ivanovič Gurdijev/Georg(i)es Ivanovich Gurdjieff).
Zakon sedmice se ogleda u svemu što postoji. Ako pokrenemo tijek razmišljanja na tu temu, vrlo brzo ćemo shvatiti da postoji sedam tonova u glazbenoj skali, sedam redova “Periodnog sustava elemenata” (postoji sedam osnovnih ljuski oko jezgre atoma po kojima mogu biti raspoređeni elektroni), sedam čakri, sedam zuba sa svake strane (plus umnjak kao osmi), sedam razina postojanja, sedam dana u tjednu itd.
Da bi se razumjelo skriveno znanje sadržano u skalama, važno je znati da se zapravo radi o jednom univerzalnom modelu koji vrijedi za sve osnovne elemente koji sačinjavaju Univerzum.
Sve ovo postaje još interesantnije ako to prikriveno znanje primijenimo na molbe iz molitve ‘Oče naš’.
Taj postupak će nas izravno odvesti do društvenih odnosa ili raznih vrsta umjetnosti. Svaka molba iz ove molitve odgovara nekom dijelu čovječjeg tijela ili tjelesnoj čakri, koja je odgovorna za naše ponašanje ili neku našu karakteristiku.
Također, djelovanje zvučnih frekvencija se podudara sa smislom izgovorenog pa stoga molitva ‘Oče naš’ djeluje na svim jezicima. Iako su prijevodi različiti, vibracija ostaje ista.
Osim toga, sedam molbi u ovoj molitvi u skladu je s tonovima u glazbenoj skali, i to čak i po frekvencijama koje proizvode izgovorene ili zamišljene rečenice, u svim jezicima podjednako.
Sve ovo nam govori da postoji mnogo dublje značenje, znanje i smisao iza, možda, olako shvaćenog procesa molitve. Iako ne postoji čovjek koji se bar jednom u svom životu nije pomolio, broj ljudi koji su u stanju u potpunosti razumjeti tu radnju je izuzetno mali. Vrijeme je zato da čovjek počne otkrivati duboke tajne o stvarima koje je do sada uzimao zdravo za gotovo. Vrijeme je da se otvore oči. Vrijeme je za buđenje.
Autor teksta: Milan Bojić
Korišten materijal autora: Dušan Ninić
Izvor: lovesensa
Obrada: ATMA
