Svjetski dan zaštite životinja obilježava se 4. listopada kako bi se upozorilo na važnost životinja i čovjekova odnosa prema njima jer po podacima svjetskih organizacija svaki dan izumru deseci životinjskih vrsta, a najugroženije su morske kornjače, gorile, pande, slonovi, kitovi i tigrovi. Datum 4. listopada odabran je jer se tada ujedno obilježava dan svetog Franje Asiškog, koji je bio vegetarijanac. Taj dan prvi je put obilježen 1931. na konvenciji ekologa u Firenci kako bi se upozorilo na ugrožene životinje, a prerastao je u događaj posvećen svim životinjama.
Udruga Prijatelji životinja navodi i da je datum 4. listopada odabran za obilježavanje Svjetskog dana zaštite životinja jer se tada ujedno obilježava dan svetog Franje Asiškog, koji se smatra zaštitinikom okoliša i životinja i poznatom po vegetarijanstvu i privrženosti svim živim bićima.
U srednjevjekovnom kršćanstvu brojni sveci od kojih je glavni bio sv. Franjo Asiški nastavili su nenasilnu praksu nazirejske tradicije. Iako nerazboriti ljudi često tvrde da, budući životinje nisu racionalne i nemaju dušu sasvim je u redu ubijati ih i jesti, ali velike svete osobe, uče nas prilično drugačijem pristupu. Na primjer, sv. Franjo je imao ogromnu privrženost prema svim bićima zato jer su stvorena i pripadaju Bogu. Za njega su, sva ta raznolika stvorenja koje je stvorio Bog, bila poticaj i potvrda objave mudrosti, snage i dobrote Božje. Iz Franje je zračilo veliko spiritualno razumijevanje dok bi promatrao sunce, mjesec i zvijezde kako sjaje na nebu. Sklanjao bi gliste s puta i stavljao ih na sigurno mjesto, da ih ne bi netko zgazio, i snabdijevao bi medom pčele u zimi kako ne bi umirale od gladi. Ponekad bi čitav dan posvetio veličanju njihovog rada i svih ostalih stvorenja kao slave Božje. Kako su Šandrak, Mešak i Abednego, zatvoreni u užarenoj peći, pozvali sve elemente da slave i veličaju Stvoritelja svijeta, tako je Franjo, ispunjen ljubavlju prema Bogu neprestano slavio i veličao Gospodina i poticao sva druga bića da čine to isto. U stvari, propovijedao bi svima, moleći ih da vole Boga i da ga služe s veseljem.
Putujući tako jednom s braćom redovnicima, naišao je na veliko jato ptica. Kad ih je pun samilosti, prema nižim stvorenjima vidio, otrčao je gorljivo, da ih pozdravi. Na njihovo iznenađenje, ptice nisu odletjele kao što to obično biva. Tada se ispunio radošću i ponizno ih zamolio da poslušaju riječ Božju: “Moja draga braćo i sestre ptice, vi svi trebate slaviti svog stvoritelja, Boga, puno i uvijek Ga voljeti. Dao vam je predivno perje da se odjenete, krila za let, i toliko mnogo ostalih dobrih stvari. On vam je dao uzvišenu sposobnost letenja, visoko iznad svih ostalih i prebivalište u kristalnoj čistoći neba. Iako niti sijete niti žanjete, On vam daje ono što vam je potrebno i štiti vas bez da Ga za to molite.”
Tada, ptice, veseleći se na svoj način, počeše istezati svoje vratove, širiti krila, otvarati kljunove i gledati u njega. Sv.Franjo ih blagoslovi i nastavi svojim putem. Od toga dana, on je moleći savjetovao svim pticama, svim životinjama pa čak i gmazovima da slave i vole svog Stvoritelja. Na taj način sv. Franjo propovijedao je poruku ljubavi spram Boga svim živim bićima. Čak je uspio pripitomiti divljeg vuka koji je jeo ljude, tako da više nikada nije naudio ni čovjeku ni životinji. Kad god bi Franji dali životinje koje su bile uhvaćene radi hrane, on bi ih puštao i upozoravao da paze da opet ne budu uhvaćene.
Franjina ljubav izvirala je iz realizacije da su sva živa bića povezana s Vrhovnim Gospodinom. Budući da su sve stvorene od Boga, Njemu s pravom i pripadaju. Stoga bi nezamislivo bilo za sv. Franju da bilo kome naudi. Kao sluga Božji on se smatrao dužnim hrabriti čitavu kreaciju da slavi svog kreatora.
