„Mozak: aparat kojim mislimo da mislimo.“
Ambrose Bierce
Čovjek se sastoji od tijela, uma i atmana (duše). Pomoću tijela djelujemo, pomoću uma spoznajemo, a atman (duša) nas čini besmrtnima i božanskima. Stoga je trostruka manifestacija čovjeka: djelovanje, spoznaja i postojanje. Kada je prisutan sklad ova tri aspekta, uzdižemo se na viši nivo svijesti i postojanja. Ovaj sklad postižemo meditacijom.
Čovjek ima sposobnost svjesno odabrati hoće li biti savršeno sretan ili savršeno nesretan, savršeno zdrav ili savršeno bolestan. Ovi osjećaji i razlučivanja su zapravo obrasci uma. Često se misli da je um funkcionalan aspekt mozga, ali um i mozak su dvije različite stvari.
Um se nalazi u svemu i koristi mozak kao alat. Um je svaka stanica, svaka misao i ne postoji na nekom određenom mjestu. On nije isto što i Bog, premda ima obilježje. Um nije samo proces mišljenja, već su misli i osjećaji izražaji uma, kao što valovi na moru nisu ocean, već samo njegova manifestacija. Um je jedan, ali se sastoji od različitih aspekata koji predstavljaju njegove različite oblike.
Četiri aspekta uma:
-
Manas – niži um
Pomoću nižeg uma imamo interakciju s vanjskim svijetom. Iz njega primamo senzorne i emocionalne utiske. On koordinira motoričke organe i osjetila te daje sposobnost mišljenja ili razmišljanja. Ovaj aspekt uma je sklon sumnjama i preispitivanju.
-
Buddhi – viši aspekt uma, intelekt
Ovo je naša inteligencija koja ima dvostruku sposobnost: mogućnost da kvalificiramo (razlika između sebe i svega što nisam ja) i prosuđujemo (sagledamo pravu prirodu stvari i njenu povezanost s univerzumom). Ukoliko je manas spreman prihvatiti vodstvo buddhija, imamo veću i bolju sposobnost odlučivanja i prosuđivanja situacije i objekata.
-
Ćita – uvjetovani um, pamćenje
Ovo je unutarnji aspekt uma koji skladišti utiske i iskustva, odnosno, sjećanja. Pomoću ovog aspekta povezujemo i osjećamo. Ćita daje vrijednost onom što je manas percipcirao, a buddhi analizirao. Kada je ćita u ravnoteži, tada osjećamo mir, sreću i spokoj.
-
Ahamkara – ego
Ovaj aspekt se odnosi na svijest o postojanju i individualnoj jedinki „osjećaj za ja“ zbog kojeg sebe doživljavamo kao posebno i zasebno biće. To je stanje u kojem se poistovjećujemo s fizičkim tijelom, njegovim željama, i potrebama. Ego odlučuje i prerađuje informacije koje su dobivene od drugih aspekata uma te stvara osobne stavove i određuje odnose. On je neophodan da bismo postojali i funkcionirali u pojavnom svijetu dualnosti. No, on mora biti harmoničan i profinjen da bismo mogli napredovati.
Kada se u umu kovitlaju misli, prevladava aspekt manas (niži um). Kada je u procesu ispitivanja i razlučivanja, prevladava aspekt buddhi (intelekt). Kada je u procesu koji koristi sjećanje, prevladava aspekt ćiti (pamćenje). Kada se poistovjećuje s tijelom kao vršiteljem neke akcije, prevladava aspekt ahamkara (ego). Ovi aspekti osiguravaju strukturu za skladno djelovanje grubog i suptilnih tijela te funkcioniranje cjelokupnog uma. Um je jako moćan. Ako je usmjeren prema pozitivnom, automatski ekspandira prema svojoj pravoj prirodi – beskonačnosti i sreći. Uzrok patnje je neznanje zbog kojeg čovjek neispravno razlučuje. Kada čovjek shvati da je duša u svima ista, on prestaje uspoređivati, mjerkati i degradirati.
Widget not in any sidebars
Prvi aspekt manas predstavlja grubi ili vanjski aspekt, a ostala tri, suptilne ili unutarnje aspekte uma. Ako nešto opazimo pomoću osjetila, tada je um okrenut prema van, ekstrovertan je i dinamičan. Tada se sva opažanja oblika i stvari doživljavaju pomoću organa percepcije i manifestacija su nižeg uma. Ljudski um se stalno bavi vanjskim aspektima života. Naša osjetila su 24 sata izložena iskustvima koja doživljavamo preko različitih organa.
Kada um odvojimo od osjetila, on je tada okrenut prema unutra. To se naziva pratjahara (uvlačenje osjetila, tišina). Osjetila su tada pasivna, a svijest je introvertna. Tada um doživljava sve dublje i dublje razine svijesti i postepeno tone u transcendentalnu svijest. Tako se meditacijom pročišćava naša psiha i fizičko tijelo, a četiri aspekta uma se harmoniziraju. Ljudi raspravljaju o kulturi, umjetnosti, književnosti, matematici, fizici, filolozofiji, vrše se razna znanstvena istraživanja, ali malo tko transcendira i ima iskustvo čiste svijesti.
Kada se duša poistovjećuje s umom, tada je konstantno podložna utjecajima osjetila i čula. Čovjekova neutaživa čežnja za čulnim užicima uzrokuje patnju i nezadovoljstvo. Zbog vanjske buke duša postaje nesvjesna vječnog zvuka koji se nalazi u svima nama. Jednom kada iskusimo sreću i blaženstvo unutarnjeg bitka, shvaćamo da nas ništa izvana ne može toliko zadovoljiti. Zato je meditacija istinsko sredstvo kultiviranja duha prema kozmičkim vrijednostima, ljubavi, suosjećanju i nenasilju.
Preuzeto iz knjige „Duboka meditacija“, izdavač: Park Božanske Energije”, Autori: Swami Urgaya i Kristina Babić
© Copyright Divine Energy Park, Zagreb