atma.hr – 52




Vede ovaj svijet nazivaju nestvarnim, iluzijom, ali s druge strane govore da je i iluzija dio Boga, znači, ipak stvarnost kojom smo mi zbog nesavršenosti osjetila, krive percepcije obmanuti. Teško je to objasniti nekome tko je zapleten u materijalno poimanje svijeta, predan osjetilnim užicima. Mnogi propovjednici su pokušavali na razne načine to rastumačiti ovisno i o vremenu i okolnostima u kojima su se pojavili.

Pravci koji proizlaze iz vedskog učenja su karma-yoga, jnana-yoga, raja-yoga i bhakti-yoga. Ovo su najvažnije i najzastupljenije, ima ih još koje djeluju samostalno ili su dijelovi već spomenutih.

Jnana-yoga

Jnana (čitaj gjana) predstavlja put mudrosti kroz intelekt – buddhi. Pokazuje kako poznavati, kontrolirati i usmjeravati razum. Znanje je preuzeto iz Veda, a riječ veda na sanskrtu, jeziku kojim su napisane, također znači znanje. Suština je sveg vedskog znanja Vedanta, to je i konačno znanje koje je u potpunosti dovoljno. Cilj je jnana-yoge postizanje stanja samahitam u kojem se nalaze odgovori na sva pitanja, a učenik postiže najviše stanje mudrosti. Grčka riječ filozofija sastoji se od riječi philos, ljubav i sophija, znanje, što doslovce znači ljubav prema znanju. Ta ljubav nije okrenuta prema znanju o činjenicama već prema znanju o životu, znanju o konačnoj Stvarnosti. To je put od intelekta do prosvjetljenja.

Osnovna je prepreka između individualne i apsolutne stvarnosti razum. Iz tog razloga potrebno je spoznati unutarnje funkcije ljudskog bića, od kojih su četiri najvažnije:

  1. Manas (um) – očituje se kroz unutarnje i vanjsko djelovanje, kroz sakupljanje podataka i izražavanje unutarnjih osjećaja i misli u vanjskom svijetu. To se realizira pomoću pet osjetila (vida, sluha, okusa, njuha i dodira) te pomoću pet velikih osjetila (usta, ruku, nogu i dva organa za izlučivanje). Manas izravno vodi osjetila; rad tih osjetila ovisi o umu.
  2. Buddhi (inteligencija) – čisti intelekt – upravlja manasom (umom) koristeći njegove podređene radnike. Da bi sve funkcioniralo, mora postojati potpun sklad. Za osjetila se kaže da su poput konja upregnutih u kočiju. Manas je poput kočijaša, a individualna duša nalazi se iza manasa.
  3. Chitta (inteligencija zagađena materijalnim impresijama) – spremište znanja, sjećanja, samskara i utisaka. Premda se sjedište svijesti nalazi iza chitte, svijest kroz chittu dolazi do uma, a potom i do osjetila. Chitta nije individualna duša; svijest o individualnoj duši prolazi kroz chittu. Ona odražava svjetlo duše.
  4. Ahankara – lažni ego – osjećaj o sebi samome koji uvijek dopušta poistovjećivanje s onim što nije postignuto. Taj aspekt uma odgovoran je za stvaranje osobnosti. Jak osjećaj o sebi koji čovjeka odvaja od cjeline također se naziva ahankara. Lažni ego predstavlja se kao stvarni vlasnik života zaboravljajući pravog vlasnika Atmana. Ako se lažni ego ne učini svjesnim, naziva se nižim egom, koji želi zadržati osobnost ne dopuštajući da se vidi svjetlo. Pročišćen je ego sredstvo bez čije pomoći nije moguće zadržati individualno tijelo. Ego je potrebno istrenirati. Na putu k istini ahankara je prepreka koja se otklanja znanjem koje nas oslobađa.

Karma-yoga

Predstavlja put djelovanja i nesebičnog puta kojim idemo ka prosvjetljenju koje se ne može postići bez Božanske spoznaje koja vatrom znanja uništava zapreke na putu koje je stvorila prošla karma. Izražava savršenu pravdu u nama. Riječ karma dolazi od sanskrtskog korijena riječi kri što znači „činiti“. Dužnosti moramo obavljati s ljubavlju i nesebičnošću jer nas to vodi ka slobodi, u suprotnom postajemo robovi. Ne smijemo biti vezani za plodove rada, jer nas to vraća karmički unatrag. Potrebno je imati kontrolu nad govorom, djelovanjem i razumom. Moramo se naučiti nesebično davati, bez uvjeta, što predstavlja ljubav.

U svakom biću treba prepoznati Božansko. Svi smo mi braća bez obzira na vjersku pripadnost. Stremimo jednom cilju. Možemo promijeniti vjersku skupinu, religiju, ali Bog je uvijek isti, trebamo Ga uvijek biti svjesni. Prepoznavanjem Božanskog u drugim ljudima i sami se sve više približavamo Gospodinu. Gospodin je stvorio sva živa bića (Vede govore da ih je 8.400.000) i podjednako ih voli. Čovjek si prisvaja pravo da je najrazvijenije biće i da mu pripadaju sva prava, ali ne i obaveze štićenja i brige za slabije vrste. Zašto neka duša mora platiti glavom da bi netko bio lažno sretan? Priča o hranidbenom lancu, gdje više vrste jedu niže, u prirodi je postavljena drugačije nego što je čovjek tumači. U prirodi nema obijesti, postoji čista potreba. U čovjeku postoji animalna i božanska priroda koja je u većini. Čovjek se radije prepušta animalnoj, vezanoj uz osjetilno uživanje, koja prerasta u demonsko, zaboravljajući svoju božansku prirodu.

U Šrimad Bhagavatamu (5.5.6) Gospodin Risabhadeva poučava svoje sinove sljedećim riječima: „Sve dok se ne počne raspitivati o duhovnim vrijednostima života, osoba je poražena i podređena bijedama koje nastaju iz neznanja. Karma donosi posljedice, bilo da je grešna ili pobožna. Um osobe zaokupljen stvaranjem bilo koje vrste karme naziva se karmatmaka, obojen plodonosnim djelatnostima. Sve dok je um zagađen, svjesnost je nečista i sve dok je osoba zaokupljena plodonosnim djelatnostima, mora prihvatiti materijalno tijelo.“

U komentaru stiha Šrila Prabhupada kaže: „Ljudi obično misle da osoba treba djelovati pobožno da bi bila oslobođena bijede, ali to nije točno. Čak i ako sudjeluje u pobožnim djelatnostima i špekulaciji, biva poražena. Stoga jedini cilj treba biti oslobođenje iz kandži maye i svih materijalnih djelatnosti. Spekulativno znanje i pobožne djelatnosti ne rješavaju probleme materijalnog života. Trebamo biti radoznali da shvatimo svoj duhovni položaj.

U Bhagavad-giti (4.37) je rečeno: yathaidhamsi samidho gnir bhasmasat kurute rjuna jnanagnih sarva – karmani bhasmasat kurute tatha – “Kao što plamteća vatra pretvara drvo u pepeo, tako vatra znanja spaljuje u pepeo sve posljedice materijalnih djelatnosti.” Sve dok netko ne shvati osobno biće i njegove djelatnosti, treba smatrati da je materijalno vezan.

U Šrimad-Bhagavatamu (10.2.32) također je rečeno: ye nye ravindaksa vimukta-maninas tvayy asta-bhavad avisuddha-buddhayah. Osoba koja nema znanja o predanom služenju može misliti da je oslobođena, ali zapravo nije. Aruhya krcchrena param padam tatah patanty adho nadrta-yusmad-anghrayah: takvi se ljudi mogu približiti sjaju impersonalnog Brahmana, ali ponovo padaju na nivo materijalnog uživanja, jer nemaju znanja o predanom služenju. Sve dok nekog zanimaju jnana i karma, nastavlja podnositi bijede materijalnog života – rađanje, starost, bolest i smrt.

Karmiji sigurno prelaze iz jednog tijela u drugo, a što se tiče jnanija, ako se ne uzdignu do najvišeg razumijevanja, moraju se vratiti u materijalni svijet. U Bhagavad-giti (7.19) je objašnjeno: bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate. “Suština je znati da je Krišna, Vasudeva, sve i predati Mu se.” Karmiji ovo ne znaju, ali bhakta, koji je sto posto zaokupljen predanim služenjem Gospodina, odlično zna što su karma i jnana. Stoga se čisti bhakta više ne zanima za jnanu ili karmu. Anyabhilasita-sunyam ynana-karmady-anavrtam. “Pravi bhakta nije dirnut ni tračkom karme i jnane. Njegov je jedini smisao u životu služiti Gospodina.“

Ovdje su dani potpuni odgovori, ali je standard vrlo visok, koji možda ne možemo odjednom razumjeti pa ni dosegnuti, ali moramo u svakom slučaju biti na putu i ka tome težiti. Gospodin uvijek nagrađuje iskrenu vjeru i trud.

atma.hr – 52




Raja-yoga

Također se naziva i astanga-yoga; počiva na sankhya (samkhya) filozofiji koju je uspostavio Kapila u pradavna vremena. Prvi ju je put sistematizirao i uspostavio Riši Patanjali prije nekoliko tisuća godina u Yoga sutri. Prvi koji se spominje kao osnivač Yoga sutri je Hiraniyagarbha; spominje ga Šri Krišna u Mahabharati. Ovo je najstarija filozofija na svijetu i kaže se da je majka svih znanosti. To je egzaktna znanost koja pomaže pri spoznaji vlastitog unutarnjeg stanja. Njenom primjenom napreduje se putem oslobođenja i kontrole od grubog (fizičkog tijela) prema finijem (osjećajima) i do jedva zamjetljivih očitovanja uma te konačno do središta svijesti – individualne duše. Slijeđenjem ovoga puta učimo kontrolirati i usmjeravati svoju energiju, želje, osjećaje i misli u središte svijesti. Svrha je ovog puta dovesti čovjeka do stanja samadhija u kojem se sjedinjuje s kozmičkom energijom.

Put raja-yoga počiva na osam stepenica. Naziva se i Patanjalijev osmerostruki put. Prve četiri obuhvaćaju put hatha-yoge koja je pomoć i priprema za druge četiri.

  1. Yama – počiva na nenasilju, istinoljubivosti, neupuštanju u krađu, neposesivnosti, suzdržljivosti.
  2. Niyama – pomaže pri samosvijesti i samokontroli. Počiva na: čistoći tijela i uma (u mislima, riječima i djelima), zadovoljstvu, proučavanju svetih spisa i predaji Gospodinu. Praksa je to koja donosi savršenstvo.
  3. Asane – Postoji nekoliko tisuća jogičkih položaja, ali se 84 smatraju najvažnijima. Sustav hahta-yoge sistematizirao je i oblikovao jogi Atmananda Suri prije nekoliko stotina godina.
  4. Pranayama – Prana označava vitalnu energiju, a yama znači kontrola. U riječi hatha-yoga, ha i tha su simboli za idu i pingalu, disanje kroz lijevu i desnu nosnicu. Zato se hatha-yoga sastoji od fizičkih vježbi (asana) i vježbi disanja (pranayame).
  5. Pratyahara – koncentracija – učiti kako voljno povući osjete od vanjskih objekata.
  6. Dharana – koncentracija, zadržavanje duha u jednoj misli
  7. Dhyana – meditacija (meditacija širi um, briga ga sužuje)
  8. Samadhi – nadsvjesna percepcija, ekspanzija individualne svijesti i sjedinjenje s transcendentalnom sviješću.

Put vodi do konačnog cilja, kaivalye (apsolutnosti) – spoznaja istine s one strane svakog intelektualnog rasuđivanja.

Bhakti-yoga

Put ljubavi i predanosti. Put srca, a ne razuma (spekulativnog). Ljubav prema Bogu. Cilj aspiranta uvijek je služenje Gospodina. Drugim pravcima cilj su rajski planeti, samadhi, stapanje s Gospodinovim vanjskim sjajem, nirvana. Svi govore o vjeri u Boga, ali malo njih istinski Mu se predaje, uvijek imaju neke svoje ciljeve. Govori se o oslobođenju, mokši, kao konačnom cilju. U konačnici, to se uvijek svodi na odlazak na rajske planete ovisno o zaslugama i ponovno vraćanje u fizičku egzistenciju, ponovno rađanje i umiranje, uzdizanje i padove. Bhakta samo želi služiti Gospodina, potpuno Mu se predati. To je najviši cilj i najteži put.

U Bhagavad-giti (6.47) je rečeno yoginam api sarvesam mad – gatenantaratmana sraddhavan bhajate yo mam sa me yuktatamo matah “Od svih yogija onaj koji prebiva u Meni s velikom vjerom, obožavajući Me transcendentalnim služenjem s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija.“

U komentaru stiha Šrila Prabhupada kaže: „Vrhunac je svih yoga bhakti-yoga. Sve su druge yoge samo sredstvo dostizanja razine bhakti u bhakti-yogi. Yoga ustvari znači bhakti-yoga. Sve su druge yoge stube koje vode do bhakti-yoge. Put je samospoznaje koji počinje karma-yogom i završava bhakti-yogom dug. Karma-yoga, djelovanje bez želje za plodonosnim rezultatima, predstavlja početak tog puta. Kada osoba koja primjenjuje karma-yogu povećava znanje i odricanje, taj se stadij naziva jnana-yoga. Kada primjenjujući jnana-yogu različitim fizičkim procesima poveća meditaciju na Nad-dušu i usredotoči um na Nad-dušu, taj se stadij naziva astanga-yoga, a kad nadiđe astanga-yogu i priđe Svevišnjoj Božanskoj Osobi, taj se stadij naziva bhakti-yoga, vrhunac.“

Ove riječi potvrđuju i najveći yogiji, kao na primjer Swami Rama (prakticirao sve tehnike, pripada astanga-yogi), koji je rekao da je najviši cilj, za koji se najlakše opredijeliti, ali i najteže primjenjivati, bhakti-yoga. Sličnim riječima govorili su i Vivekananda i Yoginada Paramahansa. Sai Baba kaže za sebe da prakticira određeni dio bhakti-yoge, iako se ona ne može prakticirati da joj se nešto oduzme jer to onda nije više bhakti-yoga već neka druga yoga.

Bhakti je tanka nit preme, ljubavi koja spaja srce bhakte s Gospodinovim lotosolikim stopalima, Čista je to i nesebična ljubav, bez zadrške i očekivanja, potpuna predanost i vrhunska privrženost Bogu.