Ako kažemo da nas osjećaji truju, onda to nije samo pjesničko izražavanje. Ne vjerujete? Pogledajmo kako određeni osjećaji utječu na pojedine organe pa ćemo lakše shvatiti kako su tijesno povezani sa uništavanjem tijela.
Ljudsko tijelo je vrlo osjetljiv instrument, koji svakom svojom stanicom prenosi poruke naše duše; simptomi, koji se na njemu pojavljuju, obično su odraz naše unutarnje neravnoteže i nerazriješenih emotivnih i drugih konflikata, kojih često ni sami nismo svjesni.
Znanstvena istraživanja, rađena tijekom posljednjih nekoliko decenija, donijela su cijeli niz novih otkrića na temu ljudskih emocija, odnosa između duha i tijela te utjecaja traumatskih događaja i situacija na mozak osobe, a time i na njezino opće psihofizičko stanje.
Promotrimo li ljudsko tijelo kao cjelovit sustav, unutar kojega svaki organ ima svoje mjesto, svrhu i vrijednost, te funkcije pojedinih organa prevedemo na simbolički jezik emocija i misli, ubrzo ćemo vidjeti povezanost među raznim razinama, na kojima kao ljudska bića organiziramo svoj svijet djelujući u njemu i na nj.
Svaka naša misao, osjećaj, povreda, unutarnji ili vanjski konflikt mogu se očitati na svakoj od tih razina; fizičko tijelo, na kojemu se razne bolesti manifestiraju, samo je pozornica na kojoj se odigravaju pojedini prizori naših unutarnjih drama.
Ako kažemo da nas osjećaji truju, onda to nije samo pjesničko izražavanje. Ne vjerujete? Pogledajmo kako određeni osjećaji utječu na pojedine organe pa ćemo lakše shvatiti kako su tijesno povezani sa uništavanjem tijela.
1. LJUTNJA
Kad smo ljuti, dolazi do zastoja u radu jetre. Odatle potiče izraz „Ide mi na jetru ili ždere mi jetru“. Zašto za nešto što nas ljuti, ne kažemo da nam oštećuje bubrege ili pluća? Osjećaj ljutnje onemogućava normalan rad jetre koja je izuzetno značajna za čišćenje naše krvi. Ako je jetra blokirana ljutnjom, otrovani smo!
Jetra je inače jako zanimljiv organ. Apsorbirajući hranjive tvari iz krvi te pročišćujući i raspoređujući važne tvari kao što su masnoće i bjelančevine, ona nam doslovce daje i održava život.
Ako imate problema s ljutnjom i jetrom, zapitajte se: Kakve ciljeve si postavljam, uspijevam li svoj svijet ideala uskladiti s realnim svijetom?
Osjećam li se dovoljno voljenom i prihvaćenom da jasno mogu vidjeti razliku između onoga što je za mene dobro i onoga što je otrovno? U kojim područjima sam izgubila sposobnost pravilne procjene? Kakav je moj odnos prema duhovnosti, što leži s one strane?
2. TUGA
Osjećaj dugotrajne paralizirajuće žalosti ili tuge sabotira pravilan rad naših pluća, našeg drugog organa zaduženog za detoksikaciju.
Kako dišete kad ste tužni? Duboko i opušteno? Ne – prije bi se moglo reći da tada dišete kao riba – plitko i u grču. Zato nije slučajno što kažemo da „nas je poklopila i stisla tuga” ili da osjećamo da nas „tuga guši”. Tuga neposredno utječe na disanje i debelo crijevo i zato, tada dišemo plitko, imamo teškoće s probavom tj. zatvor.
Posljedica jednog i drugog je da se u tijelu zadržavaju toksini koje nismo izbacili disanjem ili stolicom. Krv ne dobiva dovoljno kisika i u njoj se zadržava previše ugljičnog dioksida. To nas zakiseljuje i sprječava prijenos određenih hranljivih tvari i, u krajnjem slučaju, čak tjera neke stanice da se prilagode djelovanju bez kisika (tako nastaju kancerogene stanice).
Uskladiti unutarnji svijet s vanjskim, vlastite vrijednosne kriterije s tuđima nije lako i nije stoga čudno što mnogi ljudi obolijevaju od upala pluća, bronhijalne astme i sl., da i ne spominjemo razne vrste alergija, čiji se broj u posljednje vrijeme rapidno povećava.
Ako imate problema s tugom i plućima, zapitajte se: Kakve ciljeve si postavljam, uspijevam li svoj svijet ideala uskladiti s realnim svijetom?
Što ne želim uzeti u sebe, što ne želim dati, s čime ne želim doći u kontakt?
Postoji li u meni konflikt između potrebe za kontrolom/dominacijom i osjećaja manje vrijednosti?
3. STRAH
Treći organ za detoksikaciju, bubrezi, su pod jakim utjecajem osjećaja. Bubrezi i mokraćni mjehur najviše su pod utjecajem straha. Poznajete li izjave da se neko „smrzao, ukočio od straha” ili „problijedio od straha“? To se događa kada se bubrezi, od straha, odjednom skvrče i dođe do zastoja u filtriranju i čišćenju krvi. Posljedica toga je poremećaj cirkulacije zbog čega su nam hladne ruke i noge.
Ako strah traje duže vremena, posljedice su utoliko teže. Bubrezi kontroliraju i mišiće koji stežu vrat mokraćnog mjehura i anusa. Ako su blokirani od straha, dolazi do njihovog popuštanja i nemogućnosti kontrole sfinktera (mišića stezača) i ispuštanja stolice i mokraće. Odatle oni prosti poznati narodski izrazi koje smo za ovu priliku upristojili: „izvršio je veliku nuždu od straha” ili „pomokrio se od straha”, a vi ćete se sigurno sjetiti kako se kaže u onoj sirovijoj varijanti.
4. BRIGA
Brige nas truju neposredno. To osjećanje brige pogađa prvenstveno našu probavu – želudac, slezenu i gušteraču. Često se čuje da netko ima „grčeve od brige”. Činjenica je da su tada probavni organi u grču i ne mogu obaviti svoj zadatak. Zato i najkvalitetnija hrana može postati u tijelu otrov jer se neispravno probavlja, počinje i truljenje u probavnom sustavu i zaostajanje hrane u zgrčenim organima.
Zato umjesto dobro sažvakane, s kiselinom i enzimima obrađene hrane u naše crijevo dolazi poluprobavljena hrana koja predstavlja odličnu podlogu za patogene organizme i njihove otpadne proizvode koji nas ubrzano truju.
Sustavom probavnih organa probavljamo i svoju stvarnost, unutarnju i vanjsku, uvijek iznova se izgrađujući i izmjenjujući svoj svijet sa svijetom drugih ljudi. Razumljivo je stoga da mnogi znanstvenici crijeva smatraju našim drugim mozgom koji, pored ostaloga, kontrolira i naš obrambeni sustav.
Na koji način uzimamo hranu (fizičku i onu koja dolazi u obliku informacija, utisaka), proždiremo li je ili puštamo da polako klizi u grlo brižljivo prožvakana?
Ako imate problema s brigom i probavom, zapitajte se: Kakve ciljeve si postavljam, uspijevam li svoj svijet ideala uskladiti s realnim svijetom?
Što ne mogu progutati, što ne mogu probaviti, što pak samo puštam da prođe i ne pitajući se je li to za nas dobro ili ne? Što me ljuti, što rastužuje? Čeznem li za nekim rajskim beskonfliktnim svijetom u kojem ću biti sigurna, zaštićena i voljena, a da pritom sama ne moram ništa učiniti ni dati?
5. POHLEPA
Za pohlepne ljude kažemo da su „tvrdog srca” i to je točan opis. Pohlepa pogađa srce i tanko crijevo. Želja za sve većim i većim materijalnim bogatstvom i moći očituje se aritmijama i nepravilnostima rada srca.
Tko živi u stalnom strahu da bi mu mogli nešto oduzeti, da će propasti, ili se opterećuje time kako bi mogao steći još više, jako brzo počne doživljavati i druge loše osjećaje.
Srce je jedan miran mišić, koji održava i određuje ritam našega života, svoj dragocjeni posao obavlja u tišini, sve dok se nešto ne poremeti. Većina ljudi ga tek tada postane svjesna.
Ako imate problema s pohlepom i srcem i jetrom, zapitajte se:
Kakve ciljeve si postavljam, uspijevam li svoj svijet ideala uskladiti s realnim svijetom?
Koliko su mi srce i razum usklađeni? Živim li i volim punim srcem ili samo jednim njegovim dijelom? Slušam li svoje srce, osluškujem li prirodne ritmove svog unutarnjeg bića ili ga pak guram u smjeru koji sam ja zamislila, smatrajući da je tako bolje?
***
Zbog svega ovoga kažemo da je gore spomenutih pet otrova osnova za većinu bolesti koje danas poznajemo!
Kada se one stalno ponavljaju – neprekidno pogađaju određene organe te stvaraju slabu točku koja je onda prijemčiva i za druge teškoće s organima.
Tako se kod „vječno tužnih” javljaju kronične teškoće disanja (astma, bronhitisi), kod „vječno zabrinutih” teškoće probave, kod „uvijek ljutih i razočaranih” teškoće s jetrom, kod „stalno uplašenih” sijeda kosa, teškoće organa za reprodukciju, teškoće cirkulacije i upale mokraćnih organa.
U našoj civilizaciji smatra se normalnim da ljudi kod kuće imaju cijele ljekarne i da, pogotovo u srednjim ili starijim godinama, pate od problema poput onih s kralježnicom, tlakom, lošim vidom itd. Neke operacije, poput npr. odstranjenja maternice, smatraju se gotovo rutinskima. No, mora li doista biti tako?
Nije li daleko jednostavnije živjeti u skladu s prirodnim zakonima i učiti iz problema koje život (i naše tijelo) pred nas donosi? I kroz njih se mijenjati, rasti i doprinijeti stvaranju boljega svijeta za sebe i za druge.
Svojim simptomima tijelo nam otkriva razne priče, koje leže u njihovoj pozadini. Njihov govor iznenađujuće je lako razumjeti; upitamo li se samo u čemu nas određeni simptom sprečava i na što nas primorava, vrlo brzo ćemo doći do unutarnjega konflikta koji leži u njegovoj pozadini. Osvještavanje tog konflikta i prihvaćanje njegova postojanja, prvi je korak u njegovu razrješavanju, a time i u prevladavanju simptoma, koji nas je na nj upozorio.
Ne prepoznamo li ih i ne proradimo, već i dalje ustrajemo u nedjelotvornim obrascima razmišljanja, osjećanja i ponašanja, naša duša će posegnuti za tijelom te neriješeni konflikt manifestirati u obliku neke bolesti ili smetnje, kako bi nas potaknula da ga konačno vidimo, prihvatimo, proradimo i promijenimo ono što je potrebno.
Tek na taj način može doći do potpunog iscjeljenja.
ATMA
