Svi osjećamo da možemo biti mnogo više od ovoga što jesmo, kao ljudi. Da ne koristimo svoj puni potencijal. I možda smo u pravu …
Jedna od najviših industrijskih grana na svijetu je industrija koja nam daje uvid u taj potencijal koji držimo unutar sebe.
Najgledaniji filmovi na svijetu su filmovi o superherojima. Najčešći tip priče koja se prepričava kroz cijelu povijest jest ona o junaku koji se suočava s izazovom ili nesretnom situacijom i stekne nekakav oblik super moći kao rezultat tog iskušenja.
Heroj koristi ovu super moć za borbu protiv kriminala, koristi je da porazi zlo, ispravi stvari i da zaštiti svijet.
To je kao da podsvjesno pokušavamo sami sebi reći da možemo biti taj heroj, da imamo potencijal da otključamo tu super moć u nama i da ‘pobijedimo zlo’ s njom.
Ali što se događa kada pravi ljudi dobiju super moći?
1. Tony Cicoria – Munjeviti pijanist
Tony Cicoria je bio ortopedski kirurg. Jednog dana razgovarao je s majkom na telefon iz telefonske govornice, kad ga je udarila munja.
Bio je tehnički mrtav neko vrijeme prije no što je bio doveden u život. Nakon nesreće bio je u bolnici, ali kad se vratio kući počeo se osjećati tromo i počeo je imati probleme sa svojim sjećanjem. Liječnici su, međutim, rekli da to treba očekivati zbog onoga što mu se dogodilo.
No, kad su ti simptomi nestali, Tony je počeo osjećati neobičan nagon! Odjednom je počeo slušati glazbu odsviranu na klaviru. Nikad prije nije bio zainteresiran, ali sada je to želio.
Na koncu je kupio klavir i, unatoč tome što ga nije znao svirati, zvučao je kao majstorski pijanist. Kaže da je počeo svirati melodije koje je čuo u glavi, a ono što je izašlo bilo je prekrasno!
Liječnici nisu sigurni kako se to dogodilo, ali Cicoria je stvarno sretan. Kao da je našao svrhu!
Nazvao je svoj prvi komad “The Lightning Sonata”.
2. Franco Magnani – Fotograf sjećanja
Nakon emigracije iz Italije u San Francisco 60-ih godina, Franco Magnani obolio je od bolesti koja mu je uzrokovala napadaje i često je bio u deliriju.
Kad se počeo oporavljati, Franco se počeo sjećati živopisnih detalja svog doma iz djetinjstva, kojeg nije vidio više od 30 godina.
Postao je toliko preplavljen vječnim vizijama da je počeo slikati scene koje je vidio u glavi.
U Italiji je bio kuhar. U SAD-u bio je drvodjelac. Nikada u životu nije uzeo kist u ruke. Međutim, sada je iznenada mogao slikati, slike s toliko detalja da su izgledale gotovo kao fotografije.
Liječnici kažu da je visoka temperatura mogla izazvati epilepsiju temporalnog režnja objašnjavajući zašto je možda slikanje tih sjećanja postalo njegova opsesija.
Međutim, nitko ne može objasniti iznenadni talent za slikanje ni sposobnost da izrazi slike koje je vidio u svom umu s toliko detalja.
3. Jason Padgett – Fraktalni čovjek
U 2002. Jason Padgett je napustio bar kad su ga zaskočila 2 muškarca. Pretrpio je potres mozga.
Nakon povratka kući počeo je primjećivati geometrijske oblike svugdje gdje bi otišao. Tri godine rijetko je napuštao kuću. Napokon, Jason je počeo slikati oblike koje je vidio. Počeo je shvaćati da sve više ljudi primjećuje da su njegovi crteži fraktali, matematički setovi koji pokazuju ponavljanje obrazaca.
Jason nikad nije bio dobar u matematici, ali sada je bio izvanredan! Bio je i jedina osoba na svijetu koja je mogla nacrtati te uzorke rukom, bez ikakvih alata.
Najpopularnija je teorija da udarac u lubanju utječe na područja mozga koja kontroliraju oblikovanje granica objekta. To mu je omogućilo da vidi geometrijske uzorke i percipira svijet kroz matematičku prizmu.
Evo nekoliko njegovih slika:
4. Ken Walters – Digitalni umjetnik
Godine 1986. Ken Walters je u nesreći slomio kralježnicu. Godinu dana je proveo u krevetu. Ubrzo nakon toga izbačen je iz kuće i tada je pretrpio 2 srčana udara.
Do 2005. godine bio je bez posla gotovo 20 godina. Kasnije je 2005. godine imao moždani udar i u bolnici je pokušao napisati pismo medicinskoj sestri kada je otkrio da umjesto pisanja on samo črčka. Ovo je bilo čudno i novo za njega.
Ken je bio inženjer prije nego što je bio paraliziran i nikada nije bio dobar u umjetnosti. Liječnici su rekli da je ovaj novi talent vjerojatno rezultat moždanog udara, jer se mozak može preokrenuti kako bi izbjegao oštećena područja. Rekli su mu da će simptomi biti privremeni.
Međutim, oni su se nastavili. Njegova je umjetnost postala poznatija i na kraju su mu crteži privukli pozornost ljudi koji se bave elektroničkom umjetnošću.
Počeo je crtati čudovišta za svoje igre i kaže da ne bi svoj život mijenjao ni za što.
Evo nekoliko njegovih radova:
5. Tommy McHugh – Zen umjetnik
Tommy McHugh smatran je jednim od najvećih huligana u Velikoj Britaniji. Imao je problem s drogom i često je nasumično udarao ljude na koje bi naletio na ulici.
Jednog je dana dobio snažnu glavobolju i odlučio otići u bolnicu. Liječnici su mu rekli da je imao krvarenje s obje strane mozga od rupture aneurizme i ako se odmah ne operira mogao bi umrijeti.
Nakon operacije, Tommy je shvatio da govori u stihovima. Čak su mu se u mislima počele pojavljivati čudne slike.
Nikada nije bio kreativan, ali te su ga slike i pjesme prisiljavale na pisanje, crtanje, bojanje, oblikovanje i stvaranje umjetnosti. Kao da se njegova agresija pretvorila u umjetnost.
Liječnici vjeruju da je krvarenje uzrokovalo oštećenja u nekim područjima njegovog frontalnog režnja.
Nakon svega Tommy je postao neobično emocionalan i nesposoban da ikoga povrijedi – postao je poput zen redovnika koji pobrišu put prije nego što zakorače na njega, kaže Flaherty, neuroznanstvenik koji je blisko surađivao s njim. “On u svemu vidi ljepotu i kozmički smisao.”
Opsjednut je određenim brojevima, baš kao što je Nikola Tesla bio, i čudno, s tim istim brojevima! Kaže da mu je stablo pokazalo brojeve 3, 6 i 9!
“Slikat ću tri ili šest ili devet fotografija istodobno. Te brojeve uvijek vidim u glavi.”, kaže Tommy.
Sada je njegova umjetnost prikazana u mnogim galerijama diljem Velike Britanije i on kaže da je, što je najvažnije, postao bolja osoba.
6. Jon Sarkin – Kompulzivni slikar
Godine 1982. Jon Sarkin bio je kiropraktičar. Šest godina kasnije razvio je tinitus, koji uzrokuje zvonjavu u ušima, kao i hiperakuziju, pretjeranu osjetljivost na određeni spektar zvuka.
Jedini način ublažavanja simptoma bila je operacija, ali bilo je komplikacija.
Sarkin je imao moždano krvarenje i moždani udar. Kad se probudio, bio je gluh na jedno uho, njegova je ravnoteža bila poremećena i njegov je vid bio loš.
Liječnici su rekli da su ove promjene trajne, ali da će njegov mozak stvoriti nove veze. Navodno su te nove veze bile umjetničke. Počeo je slikati i njegova umjetnost je danas poznata, njegova mnoga djela su objavljena u Vanity Fairu i u nekim umjetničkim galerijama.
Neke njegove slike vrijede više od 10.000 dolara i smatraju se vrlo vrijednima.
7. Derek Amato – Glazbeni genij
Godine 2002. Derek Amato postao je beskućnik nakon što je izgubio sve zbog poslovne investicije. Napisao je na svom blogu: “Spavao sam u svom automobilu na odmorištu 3 mjeseca dok sam tražio posao”.
Radio je na raznim radnim mjestima, uključujući odnose s javnošću, poučavao je karate i držao baseball treninge, ali nije znao što je to što doista želi. Nije istinski osjećao svrhu.
U listopadu 2006. Derek se zabavljao s prijateljima kada je skočio u bazen i udario glavom, javlja Daily Mail.
Nakon toga, Amato je prebačen u bolnicu i dijagnosticiran mu je ozbiljan potres mozga. Liječnici su također otkrili da ima trajni gubitak sluha od 35 posto, kao i gubitak pamćenja. Ali nisu očekivali da će dobiti SUPER SPOSOBNOST!
Nesreća ga je pretvorila u glazbenog genija!
Prije toga, nije znao čitati note. Sada svira osam instrumenata, a prije toga nije uopće znao svirati. Svojim gitarističkim vještinama prije incidenta dao je ocjenu “2,5 od 10”.
“Probudio sam se i iznenada sam znao svirati klavir”, kaže on. Derek je objasnio da je jednostavno znao što treba svirati jer je vidio crne i bijele kvadrate u glavi koji su mu pokazivali gdje treba staviti prste.
“To je moja notacija”, rekao je. “Kada se pojave crni i bijeli kvadrati, moje ruke same rade. Uvjeren sam da iz tog razloga to činim ispravno. “
Ova super sposobnost došla je kao božji dar čovjeku koji nije znao što bi radio sa svojim životom.
Ali svi ti ljudi imaju jednu zajedničku stvar!
Superheroji u filmovima, nakon što dobiju svoje supermoći, usredotočuju se na borbu protiv zla, kriminala, spašavanje ljudi i na kraju – svijeta.
No pravi ljudi, kada dobiju posebne sposobnosti, ne počinju borbu protiv kriminala. Tony Cicoria nije stekao sposobnost bacanja svjetlosnih munja niti je Padgett počeo koristiti matematiku kako bi zaštitio svijet od zlih genija.
Mi se razlikujemo od superjunaka koje prikazujemo u našim pričama u jednom ključnom elementu. Mi ih stvaramo! Mi ih stvaramo, baš kao što stvaramo zločince, dobro, zlo i zaplet tih priča.
Jedna stvar koju svi ti ljudi imaju zajedničku je da su, nakon što su stekli svoje super moći, počeli stvarati umjetnost. To je njihov glavni fokus!
Možda se pitate zašto fokus nadogradnje naših super moći naginje kreiranju umjetnosti?
Istina je da je umjetnost način pomoću kojeg se stvarno borimo protiv zla na svijetu, borimo se s njim odmah na izvoru iz kojeg dolazi, iznutra. Umjetnost je način na koji spašavamo ljude! Umjetnost je način na koji spašavamo svijet!
Priče o “junacima” najčešće su ispričane kroz naše umjetničke forme, jer to je unutarnje putovanje kojim se krećemo kako bismo stvorili umjetnost.
Umjetnost, glazba i performansi, to su načini kojima pokušavamo komunicirati s drugima na našem unutarnjem putovanju, tako im pokušavamo pokazati da i oni mogu biti junaci, na svom putovanju!
Zato većina ljudi koji stječu nadljudske sposobnosti – koriste ih za stvaranje umjetnosti. To je način na koji možemo spasiti svijet!
Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
