Bugarska je zemlja veličanstvene kulture, zemlja u kojoj se spajaju Istok i Zapad, područje koje obiluje bogatom duhovnom poviješću. Rudolf Steiner je izjavio: „Slavenski narodi predodređeni su za velike misije. Oni, a posebno Bugarska, uvelike će doprinijeti uzdizanju čovječanstva”. Od davnih vremena bugarski narod prati jedno neobjašnjivo htijenje za prosvjetljenjem; od povezanosti s najstarijom kulturom Veda, preko gnostičkog pokreta Bogumila, čuvenog manastira na planini Rila, velikog učitelja Beinsa Dounoa pa do najpoznatije proročice, Babe Vange.

atma.hr – 78




Povezanost drevnih Veda i Bugarske

Jeste li znali da je bugarski rječnik pun sanskritskih riječi?

Vede su zapisane na sanskritu, najstarijem svjetskom jeziku, zovu ga jezikom Bogova ili jezikom uzvišenih i visoko učenih ljudi koji su ga koristili za filozofske i religijske debate i predavanja. Vjeruje se da njegove riječi imaju vječno i duboko značenje te kad se pravilno izgovore, sadrže mističnu moć.

Kad je indijska ambasada bugarskoj vladi to dala na znanje, Bugarska je spremno uspostavila tečajeve sanskrita u brojnim školama, pa tako sveučilište u Sofiji ima zasebni odsjek za sanskritske studije.

Postoje nalazi koji svjedoče da su slavenski narodi (kao i talijani, grci, perzijanci) prinosili svojim bogovima svečane ponude dobara kroz vatru, kao što se to radi i u vedskim žrtvenim vatrama. Prema Vedama, vatra, čije se upravno božanstvo zove Agni, predstavlja usta Svevišnjeg, kroz koja On prihvaća ponude.

Jedno od staroslavenskih imena za božanstvo vatre je Ogon, što nosi jasnu lingvističku vezu s „Agni“. Još jedno slavensko ime za boga vatre je Svarožić. Na sanskritu riječ sva-roci (čitati „sva roči“) znači „samoobasjani“, i također je jedno od poznatih imena boga vatre, Agni-ja.

Jedno od najstarijih slavenskih božanskih imena je Svarog. Odnosi se na stvoritelja svijeta i prvog boga sunca. Staroslavenski korijen „svar“ označava bistrinu, jasnoću, te ukazuje i na danje nebo. Na sanskritu se riječ svar ili svarga odnosi na rajsko, tj nebesko carstvo.

U slavena, kao i u Vedama, vladar raja je ujedno i nosilac groma, iako su imena za njega uočljivo različita (Perun i Indra). Ipak, Indrino osobno ime je Purandara (termin „Indra“ je službeni termin za vladara raja).

atma.hr – 75



Boga voda slaveni zovu Vodan, a Vede ga zovu Varuna.

Božicu proljeća, mladosti i bujnosti slaveni zovu Vesna. Na sanskritu, proljeće se kaže Vasanta.

Slavenska riječ Bog ukazuje na bogatstvo, ili preciznije – na osobu koja posjeduje sva bogatstva svijeta. Sanskritska riječ za obilje ili bogatstvo je Bhaga (a je dugo „a“), a za Boga – Bhagavän.

Pročitajte neke od pjesama iz Slavenskih Veda (bugarskih narodnih, prethistorijskih i pretkršćanskih pjesama) koje slave Višnua, Šivu i Krišnu te su radi toga stvorile veliku zbrku u krugovima današnjih povjesničara i filozofa.

Slavesnke Vede su izdane 1874. u Beogradu i 1881. u St. Petersburgu u dva toma pod nazivom „Bugarske narodne pjesme iz prethistorijskog i pretkršćansog vremena“.

Autor Stefan I. Verković je prikupljao pjesme više od deset godina iz dvije regije:
– Rodopa, najveće planine u Trakiji, gdje Bugari govore pomaškim dijalektom
– Istočne Makedonije, gdje se govori marvaškim dijalektom

Tamošnji stanovnici (nekadašnja plemena) žive u najizoliranijim krajevima i tijekom vremena su uspjeli sačuvati svoje najstarije običaje.

U gore navedenoj zbirci su pjesme o Krišni, Višnuu, Šivi, Orfeju itd. Jedna od njih je iz sela Elešnica u Istočnoj Makedoniji (današnja Grčka):

atma.hr – 39

„Rođenje Orfeja“

“Brava krale… si se moli:
Oi ti Boje, Višnu Boje!
Ja dai si mi Boje,
na staro vreme edno čedo
Lu da si gu vide pa da si um
Toi da si mi zeme nasledi…”
“Dete junak…ša si furka na nebetu,
sus svirka Višnu Boga da si fail.
Sova dete moštne nišanlie ša si bode,
ša zaptisa sita zeme i planini,
da si bode purva krale na zemeta.”
Reče staru dedu ne otreče,
pa si furkna gore na nebetu,
du si fail Višnu Boga,
što si pravi čuda na zemeta.

“Jedan stari kralj je molio:
Oh, Veliki Bože, Višnu
Daj mi, molim Te, oh Bože
Dijete u mojim starim godinama.
Da ga barem vidim pa da umrem,
Nek on naseli moju zemlju.“
(Kasnije se s neba spušta sveta osoba i kaže predviđajući:)
Ti ćeš imati nebeskog sina,
On će slaviti Gospodina Višnua svojom frulom (flautom).
To dijete ima sve dobre osobine,
On će pomiriti sve zemlje i planine,
On će biti kralj Zemlje.“
Svetac je sve to rekao
I vratio se natrag na nebo
Da slavi Gospodina Višnua.
Koji je izvodio Svoja čuda na zemlji.

Verkovič je prikupio 56 pjesama, a izdao ih je samo 15. Kasnije je od neizdanih pjesama odabirao poneke i slao ih francuskom veleposlaniku u Plovdivu Augustu Dozonu. Potonji ih je izdao kao “Neizdane bugarske narodne pjesme“ (“Chanson popilaires Bulgares inedites“) u Parizu 1875.g. Sada su pronađene u arhivu Bugarske akademije znanosti.

Slijedi još jedna pjesma o Orfeju slomljenog srca nakon smrti voljene žene. Ovo je samo dio od 462 stiha:

atma.hr – 75



„Orfej traži svoju ženu Danu“

“Ni ta klel Šiva boga
ja ta klel Višnu boga”…
“Višnum Dana Defina
Defina mi trisuletna”…

Nije kriv Gospodin Šiva
Već Gospodin Višnu
Dana je postala Višnuov sluga,
Sluga na tri godine.

Iako Orfej to razumije, ima snažnu želju vidjeti Danu i počinje moliti:

“Višnu le Boje
tebe sa Boje mole
če na tebe dumilevam!”
Orfei sa molba moli
Višnu mu molba čue…

“Oh dragi moj Gospodine Višnu
Molim se Tebi
Ti si moje jedino utočište!“
Orfej je ponizno molio
I Gospodin Višnu ga je čuo…

Višnu je milostivo ispunio njegove želje i uzeo ga u palače na nebu.

Ime Višnua spominje se u pjesmama stotinu puta i uvijek je opisano kao Svevišnji Gospodin (Gulema Boga). Postoje i druge pjesme koje slave Šivu, Durgu, Surju, Agnia itd.

Ateisti i komunisti pjesme nazivaju mitologijom ili mistikom. Kršćani ih proglašavaju poganstvom. Bugarsko ministarstvo prosvjete ih, također, nije htjelo objaviti sve do 1997.g., ali znanstvenici su se složili da su autentične i pretkršćanske.

Krišna se ne spominje u pjesmama o Orfeju, ali na stranicama Slavenske vede se pojavljuje pod imenom Kolada, što znači mladi ili mali Krišna zvan Krusni, čuvar krava, koji je postao kralj Zemlje.

atma.hr – 78




Slijede stihovi o Krišni (Drugi dio Slavenske vede):

Bre li mi Krusnju,
bre mi na pole tsare
mene sa ljutum kani,
či da si rodi mujku dete,
zlatna si sabe vie,
ta mi dete seče.

Oh dragi moj Krišna
Pogledaj, ovaj zao kralj
Koji me želi umoriti
Zbog sina kojeg ću donijeti.
Zlatnim mačem maše
Želi mi ubiti dijete.

F sarae mu star bilarin,
blirna mu kniga pee,
blirna mu kniga kitape,
či ša rode mujku dete.

Mudrac u njegovoj maštovitoj palači
Sastavlja drevnu knjigu za njega.
I ta drevna knjiga kaže,
Da ću dobiti muško dijete.

Carju sa dosta naljuti,
naljuti sa, razedi sa,
ta ma metna u zandana
da ma seče zaluk pu zaluk.

Kralj je zaista ljut
Ljut, vrlo bijesan!
Bacio me u zatvor
I odsjeca mi dio po dio.

“Stara mi maika u gora,
u gora u Vida
mujku si dete rodila,
mujku hi dete Krusna.
Či hi sa care kani
da hi dete seče.”

“Moja je stara mati u šumi,
U šumi Vida,
Rodila sjajnog sina,
I Njegovo ime je Krišna.
I kralj želi,
Želi isjeći njenog sina.“

Malu mi mlogu devet godini
sivu mi stadu pase…

Oko devet godina
Krišna čuva Svoje nebrojene krave…

Krusna mi mlada pastuha
sivu mi stado pase,
Veda si kniga pee,
ta si mi juda mae.

atma.hr – 39

Krišna, moj dječak pastir,
Čuva sive krave, oh,
I pjeva Vedske stihove,
Šarmira sve božice u šumi.

Pa mi na pole sleva
care mu na urdie,
ta mi sa borba bori,
ja gu s karlika nadbori.

Tada je ušao u borbenu arenu,
Na izazov kralja.
Nakon strašne borbe,
Pokazao je moć samo sa Svojim štapom.

Ta mu sarae pleni.
Krusna mi mlada care.

I osvojio je prijestolje.
„Krišna – mladi kralj svijeta“

Pusta zeme zaselil,
pusta mi zeme Zain,
det mu čuvek ni fodil,
det mi pile ni furkanalu.

Naseljene pustinjske zemlje,
Zemlje prije samog kraja,
Gdje nitko do sada nije bio,
Gdje ptice ne lete niti pjevaju.

Pa mi sa Krusna ni jeni,
či e na nebe Vedju,
Vedju mi diven.
Krusna mi kniga pee.

Od tada Krišna se nije ženio,
On je sveznajući i božanski.
On je Poznavaoc veda,
Krišna ih stalno recitira.

Ta si care nadbori
ta mu pleni saraete,
Krusna mi mlada care.

atma.hr – 75



Pobjedio je zlog kralja,
I preuzeo njegovo prijestolje.
Krišna, moj mladi Gospodar!

Ja mi sedi malu-mlogu,
malu-mlogu tri godini,
zakara si mladi junatsi,
mladi junatsi, malki momi,
ta mi utide na pole,
det’ mi e pole pustu,
pustu mi zapustenu,
Zaina mi zeme zaseli.

Godine su prošle,
Vladao je tri godine.
Tada se pridružio Svojim hrabrim prijateljima,
Svojim hrabrim prijateljima i mladim ženama,
Otišao je gdje nitko nikada nije bio,
Pustinjske zemlje nitko nije vidio.
Da nastani te izgubljene zemlje
Koje su na samom kraju.

Krusna mi veke stara,
ja mu duša ni izleze,
lu si furkna na nebetu,
ta mi na nebe Vedju.

Krišna je živio jako dugo,
Ali Njegov Duh nije nikad otišao,
On ustade na nebu – kakav jest,
Iznad neba je Njegovo prebivalište.

Vedju mi diven.
Subrali sa malki momi,
subrali sa av sarae,
ta mu pesna,
ta mu pesna ustanala.

Oh, moj Gospodine sveznajući i božanski!
Okupile se mlade djevojke,
Okupile u palači,
I pjevale su pjesmu,
Pjesmu koja se zauvijek čuje.

atma.hr – 78




Bogumili – tko su bili?

Od davnih vremena bugarski narod prati jedno neobjašnjivo htijenje za prosvjetljenjem. Ovo htijenje svoj je sintetiziran izraz pronašlo u bogumilstvu – bugarskom kulturnom fenomenu, koji je postao temeljem budućoj reformaciji i pojavi mnogih mističnih i ezoterijskih zajednica u Europi. Neosporne su povijesne činjenice koje su dokaz samobitnosti bogumilstva i dubokog traga koji je on ostavio na putu europskog humanizma, renesanse i reformacije.

Jedinstveno značenjem, sveobuhvatno sadržajem i kozmopolitsko u svojoj suštini, bogumilsko učenje rađa se u srednjovjekovnoj Bugarskoj s ciljem da se uspostavi izvorni Kristov nauk. Bogumilima je sloboda jedini uvjet za intelektualnu i moralnu kulturu. Oni odriču pravo državi na skrbništvo nad narodom, i pravo Crkve na misao i savjest čovjeka.

U povijesti kršćanstva je bilo više od 20 Koncila – okupljanja crkvenih glavara na kojima se razmatralo jesu li određene teološke poante ispravne ili hereza. Poslije svakog Koncila bi se pojavili mnogi pokreti koji nisu prihvaćali zaključke ili makar neke od njih, donesene na Koncilu i koje je Crkva proglašavala herezom.

Nakon jednog takvog Koncila iz 869. godine na tlu današnje Bugarske pojavili su se bogumili – za Crkvu heretički pokret koji je odbacio njenu instituciju i dijelove učenja.

U povijesti čovječanstva postoji prirodna zakonitost – na svaku represiju (državnu, crkvenu, društvenu) rađa se otpor, ili u obliku narodnog ustanka, krivovjerja ili revolucije. I danas zvuči vrlo suvremeno negiranje prosjačke milostinje i postavljanje pitanja o dubokim i korjenitim socijalnim reformama na moralnoj osnovi, što je sadržavalo bogumilsko učenje.

„Invalidima, bolesnima i djeci treba dati bratsku pomoć, a zdravima – slobodu i pravo na rad. Zemlja je Božja i bratska i pripada Božjoj djeci, onima koji se trude i rade, a čovjek-radnik dostojan je svoje nagrade“ – propovijedali su bogumili.

atma.hr – 75



Kao osnivač bogumilskog pokreta prihvaćen je legendarni Bojan (Bajan) Maga, iza čije se enigmatične osobe skriva sin cara Simeona Velikog – Veniamin (Benjamin). Tijekom školovanja Bojan je pokazivao izrazitu religioznu erudiciju i zavidnu duhovnu kulturu. U Bugarsku se vraća 927. g., poslije smrti cara Simeona i uspona na prijestolje njegova brata Petra.

Vjerojatno već u prvim mjesecima poslije povratka, Bojan oko sebe okuplja ljude koji vjeruju u općeljudsko bratstvo, slobodu, socijalnu jednakost i pravednost.

S rastom broja privrženika nauku, sve se više potvrđuje ime bogumili. Bilo je to potrebno ne samo zbog okolnosti da je pop Bogumil jedan od njegovih prvih propovjednika, nego i zbog uvjerenja pristaša da su oni najbliži i Bogu – mili.

Usprkos žestokom progonu i uništavanju bogumilske riječi, do danas je sačuvan jedan važan dokument, koji sadržava gotovo cijelo učenje i temelje bogumilskog nauka. Riječ je o knjizi „Pitanje apostola i evanđeliste Ivana na Posljednjoj večeri o Kraljevstvu nebeskom, o ustroju svijeta, o Postanku i o Adamu“, koju su bogumili zvali „Tajna knjiga“, ili poznatije kao „Ivanovo evanđelje“. U obliku razgovora između Ivana i Isusa Krista pojavljuje se nekoliko priča o postanku svemira i čovjeka, velikom grijehu, dolasku Isusa Krista na Zemlju, svršetku svijeta i kraju ljudskoga roda.

Poniklo u Bugarskoj, bogumilstvo se brzo proširilo na susjedne zemlje – Bizant i Srbiju, a poslije prelazi u Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Italiju i u srednju i zapadnu Europu (Mađarsku, Češku, Francusku, Njemačku, Englesku, Španjolsku). Na istok je došlo do današnje Ukrajine i Rusije. U različitim zemljama bogumili su imali različita imena: bogumili, katari, patareni, albigenzi, butari, bugri i dr.

atma.hr – 39

Njegovo središte u Dalmaciji je grad Trogir, koji je zbog svojih aktivnih trgovačkih odnosa s Italijom glavni posrednik u širenju nauka u ovoj zemlji. Bogumilski pokret je ojačao u Bosni i Hercegovini, kamo su kasnije (poslije 1170. g.) bogumili iz nekih zemalja (Italije i dr.) pobjegli, tu pronašli potporu lokalnih vladatelja (banova) i kasnijih kraljeva. Vladatelj Kulin ban bio je gorljivi bogumil pa je u njegovo vrijeme pokret imao na desetke tisuća pristaša. Pod snažnim pritiskom pape Inocenta III., ban Kulin prisiljen je 8. travnja 1203. g. organizirati sabor na Bilinom polju (blizu Zenice), na kojemu se zajedno s čelnicima Bosanske crkve javno, pred papskim izaslanikom Giovannijem de Casamarisom, splitskim nadbiskupom Bernardom i dubrovačkim arhiđakonom Marinom odrekao svakog krivovjerja i iskazao svoju privrženost katoličkoj crkvi.

Danas dostupne informacije govore o pobožnim ljudima koji su živjeli životom askeze, a koji su bili proganjani od strane Crkve i raznih vlada. Bogumilstvo se širilo i pomjeralo zajedno s progonjenim sljedbenicima po raznim dijelovima Europe (tako su, u XII stoljeću, došli i u Bosnu) da bi na kraju malo što ostalo od njega – dolaskom Turaka u Europu, brojnim križarskim pohodima i političkim potezima gotovo su nestali. Bogumili se često izjednačavaju sa Crkvom bosanskom. Međutim, radi se o dva različita učenja koja su se našla na istom prostoru u isto vrijeme.

atma.hr – 75



U što su vjerovali?

Jako je teško utvrditi stvarni karakter i principe bilo kojeg starog vjerovanja, pogotovo bogumila, budući da gotovo sve informacije koje imamo dolaze od njihovih protivnika. Iz raznih izvora dobija se slika pokreta čije se učenje temeljilo na dualizmu – uvjerenju da postoje dva principa: duhovni (dobro) i materijalni (zlo). Budući da je fizički svijet zao, glavni životni zadatak je odstraniti sve što sprječava približavanje duhovnom, te oslobođenje besmrtne duše iz tamnice tijela kako bi se sjedinila sa Bogom.

Kada se govori o filozofskim ili npr. vjerskim uvjerenjima, zanimljivo je napomenuti da ljudi koji su ih zagovarali nisu samo pričali o nekim principima, a sami živjeli po potpuno drugačijim. Ti ljudi su svim srcem vjerovali i živjeli to što pričaju smatrajući da je to najbolji mogući način za provesti život. U skladu s tim, bogumili su u svakodnevnom životu slijedili poprilično stroge principe. Odbacivši materijalno kao zlo, odbacili su i bilo kakve vjerske simbole (križ) i obrede (npr. smatrali su da je krštenje duhovnog karaktera i da se ne može krstiti ni vodom ni uljem, nego odricanjem, molitvom i izgovaranjem himni), vjerske građevine (nisu imali nikakvo posebno mjesto za bogosluženje; neki znanstvenici tvrde da su tvorci stečaka, dok se drugi s tim ne slažu zbog njihovog strogog dualističkog pristupa), instituciju, svetačke slike i sl., a stilom života su odražavali veliku jednostavnost i nevezanost za materijalne posjede, bogatstvo, modernu odjeću, raznovrsnu hranu (prakticirajući vegetarijanstvo), konzumiranje alkohola i živeći u celibatu.

Život bogumila može izgledati, kada ga promatramo iz perspektive modernog čovjeka, oskudan, tužan i uskraćen zadovoljstvima materijalnog svijeta, međutim, bogumili sigurno nisu tako razmišljali – život koji su odabrali za njih je bio način za dostizanje sreće.

Duhovni majstor Beinsa Douno

Također znan i pod duhovnim imenom Beinsa Douno, bugarski teolog i duhovni majstor Peter Deunov, školovan u SAD (1864 – 1944) bio je čovjek vrlo visoke razine svijesti (a istovremeno i nenadmašan glazbenik) koji je tijekom cijelog života davao primjer čistoće, mudrosti, inteligencije i kreativnosti.

U duhovnoj zajednici Velikog bijelog bratstva nedaleko od Sofije, živio je okružen brojnim sljedbenicima, a zračenjem svoje osobnosti probudio je duhovnost tisuća duša u Bugarskoj kao i u ostalim dijelovima Europe. Učenja Velikog bijelog bratstva danas slijede ljudi iz svih dijelova Europe, a redovno se okupljaju u Bugarskoj i u drugim zemljama, gdje plešu (paneuritmija), mole se za mir u svijetu i slave ljubav prema svim stvorenjima i Majci Zemlji.

atma.hr – 78




Prema Pavelu Birjukovu, biografu Lava Nikolajeviča Tolstoja, taj veliki ruski mislilac i pisac otišao je iz Jasne Poljane nedugo prije svoje smrti (1910) s namjerom da otputuje u Bugarsku i upozna se s duhovnim učiteljem Peterom Deunovim.

Kardinal Giuseppe Roncalli, vatikanski ambasador u Bugarskoj prije Drugog svjetskog rata, a kasnije izabran za papu Ivana XXIII, rekao je sljedeće: „U sadašnjoj epohi najveći živi filozof na Zemlji je Peter Deunov.”

U razgovoru s Bojanom Boevim u Munchenu 1910. Rudolf Steiner, osnivač antropozofije, izjavio je: „Slavenski narodi predodređeni su za velike misije. Oni, a posebno Bugarska, uvelike će doprinijeti uzdizanju čovječanstva. Vratite se u Bugarsku, tamo je jedan snažan duhovni pokret, pod vodstvom velikog duhovnog Majstora.” Nakon tog razgovora Bojan Boev je postao jedan od najbližih učenika duhovnog majstora Beinse Douna.

Dok se nalazio u posjeti Grčkoj, Paramahansu Yoganandu upitali su o njegovim namjerama da podigne ašram u Bugarskoj, a on je odgovorio: „Odlazim čak onamo jer je Duh Istine tamo je vrlo aktivan.”

Jiddu Krishnamurti, vođa teozofskog pokreta, odbio je biti proglašen avatarom, a učesnicima Svjetskog teozofskog kongresa u Nizozemskoj, rekao je da se svjetski duhovni majstor nalazi u Bugarskoj.

“Sprema se nešto izvanredno! U prirodi će se uskoro manifestirati revolucija koja je grandiozna i posve nezamisliva. Bog je odlučio obnoviti Zemlju i On će to i učiniti! Svršetak je jednog doba, na Zemlji će zavladati Ljubav.” – Predviđanje bugarskog duhovnog majstora iz reda Velikog bijelog bratstva izrečeno 1944. godine zapanjujuće se podudara s bujicom današnjih objava iz raznih izvora o nadolazećem prelasku Zemlje u višu dimenziju.

Prororočica Baba Vanga

Vangelia Pandeva Dimitrova Gušterova “Baba Vanga” (Strumica, Osmansko Carstvo, (danas Sjeverna Makedonija) 31. siječnja, 1911. − Petrič, Bugarska 11. kolovoza, 1996.) bila je bugarska proročica koja je slavu stekla nevjerojatno točnim predviđanjima.

Oslijepila je kao djevojčica u neobičnoj pješčanoj oluji. U mističnim krugovima Zapada se vjeruje da pravi vidovnjak mora biti slijep na lijevo oko. Jer, rekli bi neki neurolozi, time se sprečava dolazak vanjskih impulsa u desnu moždanu polovicu i time jača intuicija, osjetljivost na fine unutarnje slike budućnosti.

Napravila je predviđanja sve do 5079. koja se svake godine objavljuju.

atma.hr – 39

Na poticaj komunističkog lidera Todora Živkova, nju je 24 godine proučavao dr Georgi Lozanov, ugledni bugarski liječnik, koji joj je dao znanstveni legitimitet utvrdivši da van svake sumnje vidi buduće događaje. Retrogradno gledajući čini se da doista jest predvidjela smrt Staljina, pad ruskog komunizma, dolazak Jelcina, Černobil i tragediju posade podmornice Kursk. Navodna posjeta Jackie Kennedy Onassis kojoj je, kažu, predvidjela smrt od raka limfnih čvorova u 64. godini starosti, ju je učinila planetarno popularnom. Zvali su je “Nostradamus u suknji”. Bez sumnje, Vanga je, uz Nostradamusa, najslavnija proročica u povijesti.

Tvrdila je da joj informacije o prostoru i vremenu šalju nevidljiva bića. Postala je poznata u svijetu tek nakon smrti, zbog ispunjenog proročanstva o rušenju Svjetskog trgovačkog centra 11. rujna 2001. godine u SAD-u.

Navodno je prorekla čak i vlastitu smrt, 11. kolovoza, 1996. Iako je bila nepismena, njezina proročanstva pisali su njezini prijatelji i rodbina. Predvidjela je II. svjetski rat. Čak je i Adolf Hitler jedanput bio u posjeti Vangi te razočaran izašao iz njezine kuće jer mu je prorekla neslavan kraj rata.

Prema njenim proročanstvima, netko će pokušati izvršiti atentat na Vladimira Putina, a protiv Europljana će biti upotrebljeno kemijsko oružje. Rekla je i kako će znanstvenici pronaći lijek za rak u 2021.

Prorekla je i rat između muslimana i Europljana, te da će daleke 2088. godine doći nova bolest od koje će ljudi početi brzo stariti, ali 2097. će ta bolest biti pobijeđena. Drugom polovicom 21. stoljeća vladat će komunizam, a moći će se uzgajati i ljudski organi.

Najavila je da će se za 200 do 300 godina pojaviti vanzemaljci, da će Zemlja dobiti umjetno sunce, Mjesec će se sudariti s kometom, pa će na Zemlji zavladati mrak, da će se pojaviti nova religija, da će svijetom vladati muslimanska religija, da će Kina biti najveća svjetska sila i da će se ljudi uspjeti spasiti nastanjujući neki drugi planet, kao i rat na Marsu.

atma.hr – 75



Manastir na planini Rila

Rilski manastir je jedinstven manastir u Europi, najveći i najpoznatiji pravoslavni manastir u Bugarskoj. Nalazi se na jugozapadu Bugarske, na planini Rila, u dolini Rilske rijeke na 1150 m n/v. udaljen je 120 km od Sofije.

Predjelom oko manastira prevladava predivna planinska priroda sa planinskim vrhom Musala (2925 m). Musala je inače najviši vrh Bugarske i čitavog Balkanskog poluotoka.

Manastir je osnovao pustinjak sveti Jovan Rilski Čudotvorac (bug. sv. Ivan Rilski) u 10. stoljeću. Sv. Jovan Rilski je živio u pećini nedaleko od mjesta na kome se danas nalazi manastir, dok su njegovi učenici, koji su došli u planine da čuju njegovo učenje, sazidali manastir.

U manastirskoj riznici čuva se više od 16000 rukopisa, bogata zbirka s 35000 eksponata, mnoštvo ikona, djela primijenjene umjetnosti i predmeta za bogoslužbenu i svakodnevnu upotrebu.

Manastirski muzej čuva naročitu relikviju – Rafailov križ, napravljen od jednog komada drveta. Istesao ga je monah Rafail koristeći fine alate za rezanje i uveličavajuće staklo da bi izgravirao 104 religiozna prizora i 650 minijaturnih figura. Rad na ovom remek djelu trajao je najmanje 12 godina prije nego što je završen 1802., kada je monah izgubio vid.

1 KOMENTAR

  1. Sve u redu ali Baba Vanga nije pozitivna licnost. Daleko je ona bila od Boga i njena tzv. prorocanstva nisu se sva obistinila. Molim Vas kada iznosite neku pricu da je obradite cjelu sa cinjenicama, ne samo dio price koja odgovara senzacionalizmu. Niko sem Boga ne moze da previdi sta ce se desiti tako ni ta Baba koja nije Bog da zna sta ce se desiti. Hvala

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here