“Budite sami s morem jer u njemu ćete pronaći odgovore na pitanja za koja niste ni slutili da postoje.” — Khang Kijarro Nguyen
More ima prekrasnu ljekovitu moć ne samo za tijelo nego i za um. Kad hodate bosi po morskoj obali uz taj povjetarac koji prigušuje toplinu sunca, odmah se osjećate bolje.
Osluškivanje šuma valova, gledanje u horizont gdje se voda stapa s nebom, duboko disanje, pomaže vam da se oslobodite misli, stresa, briga i pronađete svoju unutarnju ravnotežu.
“Mjesto gdje ima najviše energije na svijetu je mjesto gdje se element vode sjedinjuje s elementom zemlje. Uz more, na Suncu, gdje je prisutan i element vatre, energija je još veća. Tome se dodaje snaga zraka, koju daje povjetarac vjetra. Ukratko, morska obala kao mjesto gdje su koncentrirana četiri elementa svijeta.” – Paracelsus
More nas uči da slušamo svoja osjetila
Većinu vremena živimo u glavi, a malo u tijelu. Mislimo, razmišljamo, promišljamo. Naš um na kraju nalikuje hrčku koji beskrajno trči u svom kotaču pitajući se zašto nikamo ne stigne iako je cijeli dan trčao kao vrag i užasno je umoran.
Ako vam se ovo sviđa, imamo dobre vijesti za vas: možete doći do daha jednostavno tako da nastanite svoje tijelo.
Imamo pet osjetilnih osjetila, ali jedno je nevjerojatno iskorišteno: vid. Kad ste na moru, sjednite na pijesak i na trenutak zatvorite oči. Koncentrirajte se na osjećaje koji prolaze vašom kožom, zamijetite pijesak, vjetar, šuštanje odjeće, toplinu sunca. Ostanite tu na trenutak, unutar tijela, ispod kože. I dišite duboko.
Samo se usredotočite na osjete i pokušajte shvatiti koliko ih možete osjetiti u isto vrijeme. Nećete morati učiniti ništa osim ostati tamo i uživati u svakom trenutku, poput zemlje koja u potpunosti uživa u milovanju mora sa svakim valom.
Otkrit ćete da će vas svaki trenutak proveden u potpunosti u vašem tijelu duboko nahraniti. Vrijeme će stati. Okusit ćete mir. I konačno ćete stići tamo gdje ste trebali biti, osjećat ćete se kao kod kuće.
Horizont vas uči da ne postavljate granice
Koliko smo puta kao djeca zamišljali što se krije iza horizonta? Ta tanka linija između mora i neba bila je zemlja izmišljenih avantura, ludih fantazija, nemogućeg.
Sada, kao odrasli, znamo, geografski govoreći, što je s druge strane, ali ako pustimo mašti na volju, možemo se osjećati kao impuls koji dolazi iznutra i vrišti na nas da povratimo svoju slobodu. Ali kako, zar nismo slobodni?
Ako nemamo ni vremena ni energije da radimo sav taj niz stvari od kojih se osjećamo dobro, koje nas hrane i prisiljeni smo živjeti od jutra do mraka između obaveza i dužnosti koje nas liše svake želje i radosti za životom, možda ipak nismo toliko.
Horizont je naš poziv na slobodu, da damo smisao našem životu, da uživamo u putovanju koje predstavlja. Možda, nakon što smo odlučili napustiti obalu i krenuti u novu avanturu, nećemo stići tamo gdje smo mislili pristati, ali nije isključeno da će se pred nama otvoriti novi svijet .
“Znam neke brodove koji zaborave krenuti. Boje se mora kad odrastu.” – Jacques Brel
Što će vam reći glas mora
More ima poruku za svakog od nas. Kada se vratimo moru i zaronimo u to plavo prostranstvo, to je pomalo kao povratak u vodu maternice, gdje smo se razvijali, gdje smo živjeli sve one mjesece prije rođenja.
Možda nas zato more i zove: da osjetimo da smo svi na neki način povezani i da je naš život s njim vezan nitima predaka.
Dakle, ono što će vam more reći, pouke koje vam može otkriti, pjesme koje vam može šapnuti u srce, bit će nešto intimno što ćete samo vi moći razumjeti, jer ovisit će o tome koliko ste sposobni osjetiti život u vama, koliko ste sposobni zapamtiti vezu koju imate s Mama Cocha, ili Majkom Vodom, kako su je zvale Inke.
More nam ima puno toga za reći, ali moramo naučiti biti strpljivi i slušati. Odlazak na more pomalo je kao posjet našoj dalekoj predkinji koja pamti imena svih svojih potomaka, baki koja ima izvanredno pamćenje.
Možda kad bismo se bar jednom ponašali pristojno kad idemo u njegovu kuću, slušali njegove stare priče, njegove dobre savjete i ne ostavljali za sobom nered i prljavštinu, možda bi nam šapnulo na uho jedan od onih bisera koje ne otkriva nikad, nikome.
Sandra Saporito
ATMA/eticamente/Pripremila: Suzana Dulčić
