Bhagavad-gita 2.42-43
yām imām puspitām vācam
pravadanty avipaścitah
veda-vāda-ratāh pārtha
nānyad astīti vādinah
kāmātmānah svarga-parā
janma-karma-phala-pradām
kriyā-viśesa-bahulām
bhogaiśvarya-gatim prati
“Ljudi siromašnog znanja su jako vezani za kitnjaste riječi Veda, koje preporučuju razne plodonosne aktivnosti namijenjene uzdizanju na rajske planete, stjecanju dobrog rođenja, moći, itd. Željni osjetilnog zadovoljstva i života u obilju, kažu da ne postoji ništa više od toga.”
Ljudi većinom nisu jako inteligentni i zbog neznanja su najviše vezani za plodonosne aktivnosti preporučene u karma-kanda dijelu Veda. Oni ne žele ništa više od ponuda za osjetilnim uživanjem u raju, u kome su vino i žene dostupni, a materijalno obilje uobičajeno. U Vedama su preporučena razna žrtvovanja za uzdizanje na rajske planete, posebno žrtvovanja po imenu jyotistoma. U stvari, rečeno je da svatko tko se želi uzdići na rajske planete mora vršiti ta žrtvovanja. Ljudi siromašnog znanja misle da je to jedina svrha vedske mudrosti. Takvim neiskusnim osobama je veoma teško odlučno djelovati u svjesnosti Boga. Kao što su budale privučene cvijećem otrovnog drveća ne znajući posljedice takve privlačnosti, neprosvijećeni ljudi su privučeni rajskim obiljem i osjetilnim uživanjem koje im ono pruža.
U karma-kanda dijelu Veda je rečeno: apama somam amrta abhuma i aksayyam ha vai caturmasya-yajinah sukrtam bhavati. Drugim riječima, oni koji vrše četveromjesečne pokore postaju dostojni piti soma-rasa napitke da bi postali besmrtni i zauvijek sretni. Čak i na planeti Zemlji neki ljudi jako žele piti soma-rasu da bi postali snažni i sposobni uživati u zadovoljavanju osjetila. Takve osobe ne vjeruju u oslobođenje od materijalnog ropstva i jako su vezane za pompozne ceremonije vedskih žrtvovanja. Uglavnom su požudne i ne žele ništa drugo osim rajskih zadovoljstava života. Poznato je da postoje vrtovi zvani Nandana-kanana, u kojima se osoba može družiti s anđeoski lijepim ženama i piti velike količine vina zvanog soma-rasa. Takva tjelesna sreća je nesumnjivo osjetilna; stoga, tamo žive oni koji su isključivo vezani za takvu materijalnu, privremenu sreću, kao gospodari materijalnog svijeta.
Bhagavad-gita 2.46
yāvān artha udapāne
sarvatah samplutodake
tāvān sarvesu vedesu
brāhmanasya vijānatah
“Sve svrhe kojima služi mali bunar mogu se ostvariti u velikom rezervoaru vode. Slično tome, onaj tko zna krajnju svrhu Veda može ostvariti sve ostale svrhe opisane u Vedama.”
Svrha obreda i žrtvovanja spomenutih u karma-kanda dijelu vedske literature je potaknuti postupni razvoj samospoznaje. Cilj samospoznaje je jasno opisan u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite (15.15): cilj proučavanja Veda je spoznati Boga, koji je prvobitni uzrok svega. Prema tome, samospoznaja znači shvatiti Boga i naš vječni odnos s Njim. Odnos između živih bića i Boga je također spomenut u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite (15.7). Živa bića su dijelovi i čestice Boga; zato je oživljavanje svjesnosti Boga osobenog živog bića najviši nivo savršenstva vedskog znanja.
To je potvrđeno u Srimad-Bhagavatamu (3.33.7) na slijedeći način:
aho bata śva-paco ‘to garīyān
yaj-jihvāgre vartate nāma tubhyam
tepus tapas te juhuvuh sasnur āryā
brahmānūcur nāma grnanti ye te
“O moj Gospodine, osoba koja pjeva Tvoje sveto ime se nalazi na najvišem nivou samospoznaje, iako se rodila u niskoj porodici candala (onih koji jedu pseće meso). Takva osoba je morala izvršiti sve vrste pokora i žrtvovanja u skladu s vedskim obredima i proučiti vedske spise mnogo, mnogo puta nakon što se okupala na svim svetim mjestima hodočašća. Smatra se da je takva osoba najbolji član obitelji Arijaca.”
Čovjek stoga mora biti dovoljno inteligentan kako bi shvatio cilj Veda i ne bi bio vezan samo za obrede. Ne bi trebao željeti uzdići se u rajsko kraljevstvo radi boljeg standarda osjetilnog uživanja. U ovom dobu običan čovjek ne može slijediti sva pravila i propise vedskih obreda, niti može podrobno proučiti čitavu Vedantu i sve Upanišade. Ostvarivanje različitih svrha Veda zahtjeva mnogo vremena, energije, znanja i sredstava. To je teško moguće u ovom dobu.
Međutim, najbolja svrha vedske kulture se ostvaruje pjevanjem Gospodinovog svetog imena, kao što je preporučio Gospodin Caitanya, izbavitelj svih palih duša. Kada je veliki poznavalac Veda Prakacananda Sarasvati zapitao Gospodina Caitanyu zašto On, Gospodin, pjeva Gospodinovo sveto ime kao sentimentalist umjesto da proučava filozofiju Vedante, Gospodin je odgovorio da Ga Njegov duhovni učitelj smatra velikom budalom i da Mu je zato rekao da pjeva sveto ime Boga. On je to učinio i postao ekstatičan poput luđaka. U ovom dobu Kali, stanovništvo je većinom budalasto i nije pravilno obrazovano da može shvatiti filozofiju Vedante. Najbolja svrha filozofije Vedante se može ostvariti pjevanjem Gospodinovog svetog imena bez uvreda. Vedanta je posljednja riječ vedske mudrosti, a pisac i poznavalac filzofije Vedante je sam Bog. Najviši vedantist je velika duša koja nalazi zadovoljstvo u pjevanju Gospodinovog svetog imena. To je krajnji cilj sveg vedskog misticizma.
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
