Je li uvijek, baš uvijek, dobro biti dobar?

Pa rekli bismo da je. Ali hajdemo zagrepsti još malo dublje.

Ako čitate knjige ili postove po stranicama, možete primijetiti da svi puno govore o tome kako je potrebno biti dobar i pozitivan, kako se treba dizati iz postojeće “negative”, podizati vibraciju, okretati na optimizam, itd.

I to zaista i je tako. Sve to trebamo. Bez svake sumnje.

Ali ono što ne trebamo je ne biti autentični (ako me nešto naglo jako zaboli neću sigurno cvjetati od sreće i smijati se lepršajući, iako i tada znam da trebam dizati vibraciju da nađem rješenje).

I ono što trebamo je znati kada i kako reagirati da se zaštitimo i da postavimo svoje zdrave granice.

I ono što trebamo je svakako ne biti površni, ne čitati površno, ne slušati površno, ne tražiti instant rješenja (jer ona ne postoje, iako reklame vrište oglasima da samo trebamo popiti ovu tabletu i nikakvih životnih muka više neće biti).

Razum i razboritost nam je sa svrhom i razlogom dan alat.

Pa koristimo ga onda. Ako vam netko ne radi dobro (i zbog toga se ne osjećate pozitivno), ako vam netko u vlaku stane na nogu (i zaboli vas strašno), ako netko ne razgovara na prihvatljiv način (i zbog toga se osjećate manje vrijedno) itd., a te situacije ne možete izbjeći i ne možete u tom trenutku reći “ma baš me briga, nije bitno”, onda trebate djelovati.

Ne trpiti i biti pasivni, da netko iskorištava situaciju vaše neodlučnosti, nesigurnosti ili nebrige. Jer, odgovornost za naš život je u našim rukama. Niti biti agresivni, jer agresija na agresiju rađa samo nove agresije, a ne daje nikakva rješenja i odgovore.

Nego se trebamo naučiti zauzeti za sebe, jednim asertivnim načinom. Trebamo naučiti beskompromisno, ali ljubazno, tražiti ispravno ponašanje, načine ili stavove.

Mi smo, ovdje na zemlji, u svijetu dualnosti, dvojnosti. Da nismo tu, da smo Doma, onda bi lepršali na oblaku apsolutne ljubavi i razumijevanja i prihvaćanja. Ali nismo. Došli smo tu, u ovu tešku školu, da svladamo življenje dualnosti. Svijetlo i mrak, dobro i loše, plima i oseka, visoka vibracija i niska vibracija, itd… Nadam se da shvaćate.

Poanta je u integriranju i prihvaćanju onoga u nama što smatramo “lošim”, ying i yang su dio iste cjeline, nas samih. “Loše” nam daje predivan kontekst na kojem trebamo raditi, to je kontrast u odnosu na ono što želimo, da to znamo raspoznati. Kako bi vidjeli da zvijezde svijetle, da nema mraka?

Ako želimo dan, onda je noć kontrast u kojem raspoznajemo kako dan zaista izgleda. A drugi dio poante je osvještavati sve dobro i razvijati ga. Na početku našeg Puta, nužno je svakodnevno birati stavljati fokus na dobro, svjesno razvijati dobro, svjesno odlučivati u svemu vidjeti dobro.

Postoje, međutim, u pojavi “lošega” u našim životima dvije “kvake”. Prva bi bila da ima ljudi koji pojavu “lošeg” guraju pod tepih, negiraju njeno postojanje. Na taj način propuštaju predivnu priliku shvaćanja kontrasta i njegovog preoblikovanja. Tako se stagnira, ne napreduje. A druga “kvaka” bi bila poistovjećivanje sa “lošim”, uvjerenje i mišljenje da smo “loši”. To pak rezultira brojnim kompleksima, koji nam nimalo ne pomažu pri izlasku iz začaranog kruga nerazumijevanja.

I u inzistiranju na dobrome postoji “kvaka”. Odabiremo li konstantno “biti dobri” iz potrebe da se nekome (ili svima) svidimo ili da “dobijemo medalju dobroga”? Jer ako da, onda je to dokaz naše vlastite nesigurnosti zbog potrebe stalnog odobravanja okoline u isticanju naše vrline.

Poanta, kao i u svemu, je balans, ravnoteža. Lošega nema, ako stvari tako shvatimo. A biti dobar je odabir načina života, svjesno i nenaporno bivanje u konstantnom stanju razumijevanja, proizišlom iz shvaćanja funkcioniranja života i nas u njemu.

I, “biti dobar” znači i svjesno postaviti svoje zdrave granice u odnosima, zbog prvenstvene brige o svojoj dobrobiti.

Jer, ako nismo dobri samima sebi, kako bi to uopće istinski mogli biti bilo kome drugome?

Imaš pitanje ili problem?
Nazovi ATMA savjetnike!