Widget not in any sidebars
Često znamo reći jedni drugima “budi ono što jesi”. Ali što to, u stvari, znači?
Što i tko si ti zaista?
Jedan od odgovora mogao bi biti sljedeći…
Ti si ono što se pojavljuje kada makneš sve misli o tome tko bi trebao biti.Ti si onaj koji radi ono što mu se radi kada nestanu sve ideje i koncepti o tome što bi trebao raditi. Ti si onaj koji jesi kada prestaneš glumiti i skrivati se. Onaj koji osjeća, voli, mrzi, boji se, i razmišlja. Ti si sam Život koji diše, kreće se, mijenja, čini, pleše i odmara.
Ti si ono što ti dolazi u ovom trenutku, bez osude ili mišljenja o tome. Ti si sve što želiš, sve čega se bojiš, sve čemu stremiš, sve što te uzbuđuje ili pogađa. Ti si tvoja ranjivost, mekoća i nježnost, isto kao i snaga, odlučnost i čvrstoća. Ti si svoje duboko znanje o Životu i Sebi, tvoja unutarnja Mudrost koja te vodi.
Ono što ti nisi je tvoje razmišljanje o sebi. Ti nisi svoja uvjerenja, mozganje, kalkuliranje, uspoređivanje, osuđivanje, omalovažavanje ili uzdizanje. Ti nisi pristojno ponašanje, dobra ili loša osoba, previše ili premalo nečega, bolji ili lošiji od nekoga, uspješan ili neuspješan, nedostatan u bilo čemu, nedovoljan za bilo što. Ti nisi ograničeno biće, ti nisi žrtva nikoga i ničega. Ti nisi robot koji živi po nekom izmišljenom životnom programu, iako ponekad vjeruješ ili glumiš da jesi.
Prepoznavanjem onoga što nisi, postaješ sve više ono što jesi.
Počinješ uviđati da si slobodno biće, neograničeno i moćno. U početku je to znanje sramežljivo i nestalno, ali vremenom postaje sve dublje i jasnije. Sve lakše razaznaješ nekorisne, nesigurne i zbunjujuće misli od čistih, mudrih, kreativnih, onih koje te vode. Onih dubljih, istinskih, koje daju dublji i kvalitetniji osjećaj. One ti kažu što ti je zaista važno, iz trenutka u trenutak, što želiš i što ne želiš. A ti se učiš imati vjeru i slijediti ih, učiš se reći istinske “da” i “ne”.
Za to je potrebna hrabrost i čvrsta vjera. Ostajući na ovom putu posvećenosti istini, sve lakše prihvaćaš sve svoje dijelove, ne odbacuješ ih, ne skrivaš ih. Pokazuješ svoju ranjivost, usamljenost, zbunjenost, nesigurnost. Činiš to rado i milo, ponekad nespretno. A najvažnije, činiš to sve više bez okrivljavanja sebe ili drugih, bez priče o nepravdi života, bez branjenja, bez straha o vlastitom raspadanju ili bezvrijednosti. Jer – jesi to što u tom trenutku jesi, i osjećaš to što osjećaš.
Počinješ prepoznavati tu jednostavnost i toliko ti je divna. Neumarajuća.
Jesi to što jesi i osjećaš to što osjećaš.
I znaš da se to što jesi i osjećaš mijenja, u ovom svijetu stalne promjene. Ništa nije zauvijek. Ali cijeniš svaki taj istinski trenutak.
Istovremeno, znaj da ono što također Jesi, dio je tebe koji “prebiva” u nepromjenjivom svijetu. Taj dio sebe možeš osjetiti u bilo kom trenutku, jer uvijek je tu. Dio tebe koji, u stvari, sve stvara i doživljava. Dio koji je nepomičan, vječan, bezuvjetno postojan.
Osjećati to najvrijednije je bogatstvo, blago bez čijeg prepoznavanja je teško i neispunjavajuće živjeti.
Stoga, ako si ga zaboravio, prisjeti se…
Romana Đekić
www.romanadekic.com