Designed by Freepik

Vedski spisi nam savjetuju da su slušanje i pjevanje transcendentalnih zvukova ili mantri, pravi način za buđenje duhovne svjesnosti. Već dugo vremena je poznato da zvuk može utjecati na promjenu svjesnosti. Engleski filozof i državnik sir Francis Bakon je primijetio: “osjetilo sluha utječe na dušu mnogo brže od bilo kojeg drugog.” Međutim, obični materijalni zvuci neće probuditi duhovnu svjesnost. Moramo slušati duhovnu zvučnu vibraciju da bismo to postigli.

atma.hr – 52




Zato skoro sve religije u svijetu preporučuju da meditiramo na Božju Riječ. Sv. Ivan je napisao u svom evanđelju: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Bogu, i Bog bijaše Riječ.” Božanski zvuk ima potpuno različite odlike od materijalnog zvuka. Sv. Augustin je to jasno objasnio u svojim Ispovjedanjima. Kada se jednom probudio iz mističnog transa, rekao je: “Ponovno sam čuo blebetanje naših jezika, u kojem svaka riječ ima početak i kraj. To je potpuno suprotno od Tvoje Riječi, moj Gospode, koji si postojan u Sebi, koji nikada ne stariš i sve činiš novim.”

U Evađelju sv. Ivana, Krist kaže: “Riječi koje vam govorim su duh.” Kao što Riječ, Božje učenje, ima ogromnu moć da preobrati i uzdigne naše živote, upravo toliko su važna i Božja imena, koja ljudi ponekad glasno slave u pjesmama, a ponekad tiho meditiraju na njih. Budući da je Bog potpuno duhovan i apsolutan, vedski spisi nas obavještavaju da Njegova svijeta imena u potpunosti posjeduju Gospodinove duhovne energije. Bog i Njegovo ime se ne razlikuju. U Padma Purani je rečeno: “Nema razlike između Gospodinova svetog imena i samog Gospodina. Kao takvo, sveto ime je savršeno kao i sam Gospodin.” Stoički filozof Maksimus je zapisao: “Postoji jedan vrhovni Bog koji je svačiji moćni otac i Bog. Njega obožavamo pod različitim imenima.” Suvremeni židovski teolog Martin Buber također se slaže: “Sva Božja imena su sveta.”

Biblija je puna sličnih izjava. U Starom zavjetu je rečeno: “Božje ime je snažni svjetionik; pravedan nailazi na njega i spašen je.” U Psalmu, kralj David izjavljuje: “Pjesmom ću slaviti Božje ime.” Zaista, Psalmi sadrže nebrojena upute o Božjem imenu: “Sve nacije koje si Ti stvorio doći će pred Tebe i obožavati Te, o Gospode, slaveći Tvoje ime. … Zahvalite se Gospodinu; prizovite Njegovo ime; govorite ljudima o Njegovim djelima. Pjevajte mu; pjevajte psalme za Njega; govorite o svim Njegovim čudesnim djelima. Slavite Ga u Njegovom svetom imenu.  … Slavite Ga uz pjevanje i plesanje; slavite Ga svirajući na žičanim instrumentima i orguljama. Slavite Ga uz visoki zvuk činela.” Prorok Isak je opisao Boga kao “Onoga tko je vječan i čije je ime sveto.” Stotine godina kasnije, veliki židovski mistik Izrael Bal Šem Tov (1699 -1761) osnovao je hazidizam, popularni pokret pijetizma u židovstvu, čiji članovi plešu i pjevaju u slavu Svevišnjeg Gospodina.

Dok je poučavao svoje učenike kako se mole, Krist je slavio sveto ime Gospodina: “Oče naš, koji si na Nebesima, neka se sveti ime Tvoje.” U svom pismu Rimljanima, sv. Pavle je napisao: “Svatko tko uzme utočište Gospodinova imena, bit će spašen.” Povjesničar Euzebijus kaže da je u ranim kršćanskim crkvama postojala “Opća suglasnost pri pjevanju Božje slave”.

Ljudi još cijene i diljem svijeta izvode gregorijanske molitve, koje je u šestom stoljeću popularizirao popa Gregorije Veliki, kao i kasnija djela, poput Handelovog remek-djela Mesija s horskim pjevanjem aleluja (“neka Gospodin bude slavljen”). U kršćanskim crkvama se, pored slavljenja Gospodovih imena i djela pjesmom, razvila i tradicija koju danas milijuni katolika slijede diljem svijeta – Meditacija na Boga pjevanjem molitvi na brojanici. Ivan Krizostom, svetac Grčke ortodoksne crkve, posebno je preporučio “prizivanje Gospodinova imena u obliku molitve”, i rekao je da to treba činiti “Bez prekida”. Ponavljanje molitve Isusu (“Gospodine Isuse, sine Božji, smiluj mi se grešniku “) postala je stalna praksa za članove istočne crkve. U Putovanju hodočasnika, ruski monah objašnjava tu vrstu meditacije: “Neprestano unutarnje moljenje Isusu je stalno, neprekidno zazivanje Isusovog božanskog imena usnama, u duši, u srcu. … Onaj tko se tako moli doživljava duboku utjehu i osjeća veliku potrebu da uvijek upućuje molitve, jer više ne može živjeti bez njih.”

Sljedbenici Islama meditiraju na Božja imena (Alah) i čuvaju ih tajno. Alah, prema tradiciji, ima devedeset devet imena, zvana “Prelijepa Imena”. Ta imena se mogu naći zapisana na spomenicima kao što je Taj Mahal i na zidovima džamija. Muslimani ih pjevaju uz islamske brojanice – tri brojanice sa po trideset i tri kuglice. Ponavljanje imena pomaže vjernicima da usredotoče svoje umove na Alaha. Dvostruko ime Al-Rahman, al-Rahim, koje znači “Bog, samilostan, milostiv,” priziva se na početku svakog poglavlja u Kuranu. Druga arapska imena Boga slave Ga kao stvoritelja, kralja i onoga koji osiguravaju potrebne stvari.

atma.hr – 52




Sike iz Indije posebno ističu Božje ime. U stvari, Sike zovu Boga Nama – “ime”. Guru Nanak, osnivač religije Sika, molio se: “u ambrozijskim jutarnjim satima, meditiram na milost pravog imena “i kaže da ga je Gospodin u viziji uputio: “idi i ponavljaj Moje ime i navedi druge da čine slično.”

Geoffrey Parinder, profesor komparativne religije na londonskom sveučilištu, u svojoj knjizi “Obožavanje u svjetskim religijama” kaže: “Brojanice se naširoko koriste u budizmu, redovnici koriste velike, a laici male. Velike imaju 108 kuglica, a dvije polovice predstavljaju pedeset četiri razine pri dostizanju Boddhi-sattva (prosvjetljenja). Velika kuglica u sredini predstavlja Budu.”

Članovi sekte Čista zemlja, najvećeg japanskog budističkog reda, ponavljaju Budino ime (namu amida butsu). Osnivač Šinran Sonin kaže: “Čistoća svetog imena, poklon onoga koji je prosvijetljen, širi se cijelim svijetom.” Budistička učenja otkrivaju da se pjevanjem Budinog imena obožavatelj oslobađa kruga reinkarnacije i pridružuje se Budi u Čistoj zemlji, duhovnom svijetu.