Življenje cijelim srcem znači uključivanje u naše živote s dostojnog mjesta. To znači njegovanje hrabrosti, suosjećanja i povezanosti probuditi se ujutro i pomisliti: ‘Bez obzira na to što je učinjeno i koliko je ostalo neučinjeno, ja sam dovoljan/na’. To je odlazak u krevet s mišlju: ‘Da, ja sam nesavršen/a, ranjiv/a i ponekad uplašen/a, ali to ne mijenja istinu da sam također hrabar/ra i vrijedan/na ljubavi i pripadnosti.
Dr. Brené Brown (rođena 18. studenog 1965.) je predavačica, autorica, voditeljica podcasta i profesorica na Sveučilištu u Houstonu gdje drži Zakladu Huffington – Brené Brown Endowed Chair na Visokoj školi za socijalni rad. Brené je također gostujući profesor menadžmenta na McCombs School of Business na Sveučilištu Texas u Austinu.
Posljednja dva desetljeća proučavala je hrabrost, ranjivost, sramotu i suosjećanje te je autorica pet najboljih bestselera u New York Timesa.
Brené vodi podcast Unlocking Us i Podcast Dare to Lead. Njezin TED govor – The Power of Vulnerability – jedan je od pet najgledanijih TED govora u svijetu s više od 50 milijuna pregleda. Također je prva istraživačica koja je imala snimljeno predavanje na Netflixu. Specijalna serija Call to Courage debitirala je u travnju 2019.
1. Ako svoju priču o sramoti podijelimo s pogrešnom osobom, ona lako može postati još jedan komad letećeg otpada u već opasnoj oluji.
2. Ako želite nešto promijeniti, sljedeći put kad vidite da je netko okrutan prema drugom ljudskom biću, shvatite to osobno. Shvati to osobno jer je osobno!
3. Mi smo nacija gladna radosti: umiremo od gladi zbog nedostatka zahvalnosti.
4. Najveći neprijatelj ljubavi je vezanost… Prava ljubav dopušta, poštuje i cijeni; vezanost zahvaća, zahtijeva, treba i ima za cilj posjedovati.
5. Sve dok ne možemo primati otvorenog srca, nikada nećemo stvarno davati otvorenog srca. Kad primanju pomoći pridajemo prosudbu, svjesno ili nesvjesno pridajemo prosudbu pružanju pomoći.
6. Ranjivost nije slabost; to je naše najveće mjerilo hrabrosti.
7. Moramo pripadati sebi onoliko koliko trebamo pripadati drugima. Svako pripadanje koje od nas traži da izdamo sebe nije pravo pripadanje.
8. Briga i tjeskoba idu zajedno, ali briga nije emocija; to je misaoni dio tjeskobe.
9. Samo zato što nas netko ne želi ili ne može voljeti, to ne znači da smo nedostojni ljubavi.
10. Slobodan si tek kad shvatiš da ne pripadaš nijednom mjestu – pripadaš svakom mjestu i nijednom mjestu. Cijena je visoka. Nagrada je velika.
11. Suosjećanje nije vrlina – to je predanost. To nije nešto što imamo ili nemamo – to je nešto što biramo prakticirati.
12. Oni koji imaju snažan osjećaj ljubavi i pripadnosti imaju hrabrosti biti nesavršeni.
13. Naše priče nisu namijenjene svima. Čuti ih je privilegija i uvijek se trebamo zapitati prije nego što podijelimo: “Tko je zaslužio pravo čuti moju priču?” Ako imamo jednu ili dvije osobe u našim životima koje mogu sjediti s nama i držati prostor za naše priče srama, te nas voljeti zbog naše snage i borbi, nevjerojatno smo sretni. Ako imamo prijatelja, malu grupu prijatelja ili obitelj koja prihvaća naše nesavršenosti, ranjivosti i moć te nas ispunjava osjećajem pripadnosti, nevjerojatno smo sretni.
14. Važno je ono što znamo, ali važnije je tko smo.
15. Duhovnost je prepoznavanje i slavljenje da smo svi neraskidivo povezani jedni s drugima snagom većom od svih nas i da je naša povezanost s tom moći i jednih s drugima utemeljena na ljubavi i suosjećanju. Prakticiranje duhovnosti donosi osjećaj perspektive, smisla i svrhe u naše živote.
16. Ranjivost je naše najtočnije mjerilo hrabrosti.
17. Sram crpi svoju snagu iz toga što je neizreciv.
18. Kada prestanemo mariti za to što ljudi misle, gubimo sposobnost povezivanja. Kad nas definira ono što ljudi misle, gubimo volju da budemo ranjivi.
19. Integritet je odabir hrabrosti umjesto udobnosti; odabir onoga što je ispravno u odnosu na ono što je zabavno, brzo ili jednostavno; i odabir prakticiranja naših vrijednosti umjesto njihovog jednostavnog ispovijedanja.
20. Hrabrost nije šutjeti o stvarima koje nam stvaraju nelagodu.
21. Ostati ranjivi je rizik koji moramo preuzeti ako želimo iskusiti povezanost.
22. Čak i meni problem “ostani malen, sladak, tih i skroman” zvuči kao zastarjeli problem, ali istina je da žene još uvijek nailaze na te zahtjeve kad god pronađemo i upotrijebimo svoj glas.
23. Da bismo bili osoba koja čeznemo biti – moramo ponovno biti ranjivi. Moramo skinuti oklop, odložiti oružje, pojaviti se i dopustiti da nas vide.
24. Nostalgija je također opasan oblik usporedbe. Razmislite o tome koliko često uspoređujemo svoje živote sa sjećanjem koje je nostalgija tako potpuno uredila da zapravo nikada nije postojalo.
25. Ne možete doći do hrabrosti bez hodanja kroz ranjivost.
26. Ne možete posramiti ili omalovažavati ljude kako bi promijenili svoje ponašanje.
27. Ranjivost je jezgra srama i straha i naše borbe za vrijednošću, ali čini se da je ujedno i rodno mjesto radosti, kreativnosti, pripadnosti i ljubavi.
28. Možemo odabrati hrabrost ili udobnost, ali ne možemo imati oboje. Ne u isto vrijeme.
29. Hrabrost nam daje glas, a suosjećanje nam daje sluh. Bez oboje, nema mogućnosti za empatiju i povezanost.
30. Naučila sam da moć nije loša, ali zloporaba moći ili korištenje moći nad drugima je suprotno od hrabrosti; to je očajnički pokušaj održavanja vrlo krhkog ega.
31. Ako mi pokažeš ženu koja može sjediti s muškarcem u stvarnoj ranjivosti, u dubokom strahu, i biti s njim u tome, ja ću ti pokazati ženu koja – A, obavila je svoj posao i – B, ne crpi svoju moć od tog čovjeka. A ako mi pokažete muškarca koji može sjediti sa ženom u dubokoj borbi i ranjivosti i ne pokušavati to popraviti, već je samo čuti i biti s njom i ostaviti prostora za to, pokazat ću vam tipa koji je obavio svoj posao i čovjeka koji svoju moć ne crpi iz kontrole i popravljanja svega.
32. Otkrila sam da ono što djecu čini sretnom ne priprema ih uvijek da budu hrabre, angažirane odrasle osobe.
33. Ništa nije promijenilo moj život više od spoznaje da je gubljenje vremena ocjenjivati svoju vrijednost vaganjem reakcija ljudi na tribinama.
34. Voljeti sebe i podržavati jedni druge u procesu postajanja stvarnim možda je najveći pojedinačni čin velike hrabrosti.
35. Ranjivost definiram kao neizvjesnost, rizik i emocionalnu izloženost. S tom definicijom na umu, razmislimo o ljubavi. Probuditi se svaki dan i voljeti nekoga tko nam može ili ne mora uzvratiti ljubav, čiju sigurnost ne možemo osigurati, tko može ostati u našim životima ili otići bez prethodne najave, tko može biti odan do dana kada umre ili nas može izdati sutra — to je ranjivost.
36. Istina i hrabrost nisu uvijek ugodne, ali one nikada nisu slabost.
37. Povezanost je razlog zašto smo ovdje; to je ono što daje svrhu i smisao našim životima.
38. Vi ste nesavršeni, ali ste vrijedni ljubavi i pripadanja.
39. Autentičnost je svakodnevna praksa otpuštanja onoga što mislimo da bismo trebali biti i prihvaćanja onoga što jesmo. Odabir autentičnosti znači njegovanje hrabrosti da budemo nesavršeni, da postavimo granice i dopustimo sebi da budemo ranjivi; ispoljavanje suosjećanja koje proizlazi iz spoznaje da smo svi sazdani od snage i borbe; te njegovanje povezanosti i osjećaja pripadnosti koji se mogu dogoditi samo kada vjerujemo da smo dovoljni. Autentičnost zahtijeva život i ljubav svim srcem – čak i kada je teško, čak i kada se borimo sa sramom i strahom da nismo dovoljno dobri, a posebno kada je radost toliko intenzivna da se bojimo dopustiti da je osjetimo. Svjesno prakticiranje autentičnosti tijekom naših najtežih borbi je način na koji pozivamo milost, radost i zahvalnost u naše živote.
40. Živimo u svijetu u kojem većina ljudi još uvijek vjeruje da je sram dobar alat za držanje ljudi pod kontrolom. Ne samo da je ovo pogrešno, već je i opasno. Sram je u visokoj korelaciji s ovisnošću, nasiljem, agresijom, depresijom, poremećajima prehrane i zlostavljanjem.
41. Ako želite biti sretni, prestanite pokušavati biti savršeni.
42. Povezanost je razlog zašto smo ovdje; to je ono što daje svrhu i smisao našim životima. Snaga koju povezanost ima u našim životima potvrđena je kada se glavna zabrinutost u vezi povezanosti pojavila kao strah od prekida veze; strah da nas je nešto što smo učinili ili propustili učiniti, nešto o tome tko smo ili odakle dolazimo, učinilo nedostojnima ljubavi i nedostojnima veze.
43. Suosjećajni ljudi traže ono što im je potrebno. Kažu ne kad trebaju, a kad kažu da, to i misle. Oni su suosjećajni jer ih njihove granice čuvaju od ljutnje.
44. Pravo pripadanje je duhovna praksa vjerovanja u sebe i pripadanja sebi tako duboko da možete podijeliti svoje najautentičnije ja sa svijetom i pronaći svetost u tome da ste dio nečega i da stojite sami u divljini. Istinsko pripadanje ne zahtijeva da promijenite ono što jeste; zahtijeva da budete ono što jeste.
45. Ranjivost nije pobjeda ili gubitak; to je imati hrabrosti pojaviti se i biti viđen kada nemamo kontrolu nad ishodom. Ranjivost nije slabost; to je naše najveće mjerilo hrabrosti.
46. Življenje cijelim srcem znači uključivanje u naše živote s dostojnog mjesta. To znači njegovanje hrabrosti, suosjećanja i povezanosti probuditi se ujutro i pomisliti: ‘Bez obzira na to što je učinjeno i koliko je ostalo neučinjeno, ja sam dovoljan/a.’ To je odlazak u krevet s mišlju: ‘Da, ja sam nesavršen/a, ranjiv/a i ponekad uplašen/a, ali to ne mijenja istinu da sam također hrabar/ra i vrijedan/na ljubavi i pripadnosti.
47. Kada kultura bilo koje organizacije nalaže da je važnije zaštititi ugled sustava i onih koji su na vlasti nego zaštititi osnovno ljudsko dostojanstvo pojedinaca koji služe tom sustavu ili kojima taj sustav služi, možete budite sigurni da je sramota sustavna, novac pokreće etiku, a odgovornost je gotovo mrtva.
48. Moramo vjerovati da bismo bili ranjivi, a moramo biti ranjivi da bismo izgradili povjerenje.
49. Biti ono što jesmo znači da ponekad moramo smoći hrabrosti da ostanemo sami, potpuno sami.
50. Ono što znamo je važno, ali ono tko smo još je važnije.
51. Zdrava težnja usmjerena je na sebe: “Kako se mogu poboljšati?” Perfekcionizam je usmjeren na druge: “Što će oni misliti?”
52. Samo kad smo dovoljno hrabri da istražimo tamu, otkrit ćemo beskonačnu snagu našeg svjetla.
53. Riskiramo propustiti sreću kad smo previše zakupljeni ganjanjem nečeg izvanrednog.
54. Za mene je vođa netko tko sebe drži odgovornim za pronalaženje potencijala u ljudima i procesima.
55. Autentičnost je skup izbora koje moramo napraviti svaki dan.
56. Ne moram loviti izvanredne trenutke da pronađem sreću – to se nalazi ispred mene samo ako obratim pažnju i uvježbam zahvalnost.
57. Njegujemo ljubav kada dopuštamo da naše najranjivije i najmoćnije ja bude duboko viđeno i upoznato i kada poštujemo duhovnu vezu koja izrasta iz toga s povjerenjem, poštovanjem, ljubaznošću i privrženošću.
58. Ljubav nije nešto što dajemo ili dobivamo; to je nešto što njegujemo, veza koja se može njegovati između dvoje ljudi samo ako postoji unutar svakoga od njih – druge možemo voljeti samo onoliko koliko volimo sebe.
59. Sram, krivnja, nepoštivanje, izdaja i uskraćivanje ljubavi oštećuju korijene iz kojih raste ljubav. Ljubav može preživjeti ove ozljede samo ako su priznate, iscijeljene i rijetke.
60. Budući da se prava pripadnost događa samo kada svijetu predstavimo svoje autentično, nesavršeno ja, naš osjećaj pripadnosti nikada ne može biti veći od naše razine samoprihvaćanja.
61. Ranjivost zvuči kao istina, a osjeća se kao hrabrost. Istina i hrabrost nisu uvijek ugodne, ali nikad nisu slabost.
62. Ako svoju priču možemo podijeliti s nekim tko reagira s empatijom i razumijevanjem, sram ne može preživjeti.
63. Ne možemo selektivno umrtviti emocije, kada umrtvimo bolne emocije, također umrtvimo pozitivne emocije.
64. Mrak ne uništava svjetlo; to ga definira. Naš strah od mraka baca našu radost u sjenu.
65. Perfekcionizam koči uspjeh. Zapravo, to je često put do depresije, tjeskobe, ovisnosti i životne paralize.
66. Ako zamijenite svoju autentičnost za sigurnost, mogli biste iskusiti sljedeće: tjeskobu, depresiju, poremećaje prehrane, ovisnost, bijes, okrivljavanje, ljutnju i neobjašnjivu tugu.
67. Sram nagriza onaj dio nas koji vjeruje da smo sposobni za promjenu.
68. Perfekcionizam je samodestruktivan i ovisnički sustav vjerovanja koji potiče ovu primarnu misao: Ako izgledam savršeno i radim sve savršeno, mogu izbjeći ili minimizirati bolne osjećaje srama, osude i krivnje.
69. Vjera je mjesto misterija, gdje nalazimo hrabrost da vjerujemo u ono što ne vidimo i snagu da se oslobodimo straha od neizvjesnosti.
70. Kada gledam narcisoidnost kroz leću ranjivosti, vidim strah temeljen na osjećaju stida da budem običan/na. Vidim strah od toga da se nikada ne osjećam dovoljno neobično da budem primijećen/a, da budem voljen/a, da pripadam ili da gajim osjećaj svrhe.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
