Danas se diljem svijeta slavi jedan od najvećih vedskih festivala – Šri Krišna Janmastami ili dan pojave Svevišnjeg Gospodina Šri Krišne. Po jyotish astrologiji, ovaj dan nosi najveće povoljnosti i upravo na ovaj dan se prije 5250 godina na Zemlji pojavio Krišna, glavni junak Mahabharate i govornik čuvene Bhagavad-gite. Dok neki za Krišnu nisu nikad čuli, neki misle da je riječ o mitu ili da je princ Krišna bio velika povijesna mudra osoba, postoje milijuni ljudi koji duboko vjeruju da je On sam Svevišnji i da su to bila vremena kada je “Bog hodao Zemljom” i vršio čudesna djela, što je podrobno opisano u Mahabharati i Bhagavata Purani.
Bhagavata Purana: Šri Krišna je Svevišnja Božanska Osoba
Prema Šrimad Bhagavatamu (također poznatom kao Bhagavata Purana) – Krišna je predstavljen kao vrhovni Bog, izvor svih stvorenih stvari, krajnja stvarnost i najviša manifestacija božanskog. Šrimad Bhagavatam, jedan od najvažnijih tekstova vaišnavske tradicije, sadrži mnoge priče, pjesme i učenja o Krišni i njegovim djelima, te ga slavi kao vrhovnu osobu (Bhagavana), a On to i Sam izjavljuje u Bhagavad-giti.
Evo ključnih točaka o Krišni prema Šrimad Bhagavatamu:
1. Vrhovni izvor svega: Šrimad Bhagavatam jasno ističe da je Krišna izvor svih avatara, uključujući i Višnua. U desetom pjevanju, Krišna se opisuje kao izvor svih inkarnacija, stvoritelj i uzdržavatelj univerzuma.
2. Krišnina božanska lila (igre): Šrimad Bhagavatam posebno naglašava Krišnine božanske igre i pustolovine u Vrindavanu, uključujući njegovo djetinjstvo, odnose s pastiricama (gopijima), te borbu protiv demona. Ove igre nisu samo povijesne epizode, već imaju duboko duhovno značenje i služe kao inspiracija za predanu ljubav (bhakti) prema Bogu.
3. Vrhovna ljubav prema Bogu: Krišnini odnosi s različitim bhaktama, posebno s Radhom i gopijima, predstavljaju najviši oblik ljubavi prema Bogu, poznat kao prema. Šrimad Bhagavatam prikazuje kako je Krišna, kroz svoju milost, dostupan svima koji mu se predano obraćaju.
4. Središnja uloga u univerzalnom planu: Krišna se u Šrimad Bhagavatamu smatra krajnjim ciljem svih duhovnih putova i Onaj koji može pružiti oslobođenje (mokšu). On je vrhovni vladar i milostivi Bog koji vodi svoje bhakte prema duhovnom blaženstvu u direktnom odnosu s Njim.
5. Njegova manifestacija u Goloka Vrindavanu: Šrimad Bhagavatam opisuje Goloku Vrindavan kao Krišnino vječno prebivalište, božanski svijet iznad svih materijalnih sfera, gdje on vječno prebiva sa svojim najbližim bhaktama.
6. Povezanost s Mahabharatom: Iako je Krišna centralna figura u Mahabharati, Šrimad Bhagavatam daje dublji, duhovni uvid u njegove aktivnosti i ulogu kao vodiča i učitelja. Njegovo učenje iz Bhagavad-Gite, koje je sastavni dio Mahabharate, dodatno se rasvjetljava i slavi u Šrimad Bhagavatamu.
Sve ove karakteristike zajedno potvrđuju Krišnu kao vrhovno božanstvo, a njegova učenja i djela služe kao temelj za vaišnavsku vedsku filozofiju.
Riječ Bog
Riječ Bog tijekom tisuća godina zlouporabe ostala je bez značenja. Pod zlouporabom mislimo na to kako se ljudi koji nikada nisu ni naslutili carstvo svetoga, beskonačno prostranstvo koje se krije iza te riječi, jako uvjerljivo njome koriste, kao da znaju o čemu govore. Ili tvrde da Bog ne postoji, kao da znaju što je to čemu niječu postojanje. Ta zloporaba dovodi do pojave apsurdnih uvjerenja, tvrdnji i zabluda ega, kao što je ova tvrdnja: »Moj (naš) Bog jedini je istinski Bog, a tvoj je Bog lažan«…
Riječ Bog, a tako ni bilo koja druga riječ, ne može definirati ili objasniti neobjašnjivu stvarnost koja se krije iza nje, tako da dok pričamo o ovoj temi postavlja se važno pitanje: predstavlja li ta riječ pomoć ili otežava doživljaj Onoga na što ukazuje. Ukazuje li na nešto onkraj sebe, na onu transcendentalnu stvarnost ili je tek mentalni idol, puka ideja u vašim mislima u koju vjerujete?
Ukoliko vam riječ Bog smeta, možete koristiti bilo koje ime koje vas asocira na sveukupnost postojanja ili izvor svega što postoji. Zbog pojednostavljenja poruke, mi ćemo u daljnjem tekstu ipak koristiti riječ Bog koja i potiče iz Veda, odnosno riječi Bhagavan (naša riječ je Bog – bogat je očito došla iz tog sanskritskog termina Bhag – avan) koja u nekom jednostavnom prijevodu opisuje izvorno, prvobitno biće koje posjeduje sva moguća bog-atstva u potpunosti.
Ali ono što je zapravo najbitnije, kada se proučava bilo koja tema, jest da napustimo predrasude. Zaboravite kontekst u koji ste stavljali riječ Bog cijeli svoj život i pronađite suštinu poruke o kojoj pričamo.
Sunce je uvijek jedno, ali ga u različitim područjima svijeta drugačije nazivaju – Surya, Sole, Sun, Shemesh, Aurinko, Nap… Također, Sunce ima svoje različite aspekte. Sunce je sveprožimajuća svjetlost i toplina, ali je prije svega planet sa svojim oblikom, obujmom i vatrenim erupcijama.
Znamo svi za izjave tipa: “Imamo mi našega Boga.” To je površno razmišljanje ljudi koji u biti vjeruju u mnogoboštvo, upravo ono koje je stoljećima (pa i danas) izazivalo besmislene vjerske ratove u kojima su stradavali milijuni ljudi. Kad bi samo ljudi bili u stanju prihvatiti da je Bog jedan i da je dobronamjernik sviju… Nije neobično da neki ljudi tako nešto ne mogu shvatiti jer je ovo svijet maye, iluzije u kojem duše pate od zaborava na Boga i sklone su izmišljanju vlastite koncepcije o Njemu i o sebi.
Bog je neograničen i stoga se može očitovati u neograničeno mnogo oblika, ovisno o želji i stupnju duhovne osviještenosti osobe koja Mu želi prići. Zato u vedskoj tradiciji možemo naizgled naići na toliko puno Bogova, ali u konačnici svi su oni potpune ili djelomične manifestacije jednog izvornog.
Tri aspekta Apsolutne Istine
Vedska teologija, poglavito ona najrasprostranjenija vaišnavska (vaišnave, štovatelji Višnua) prepoznaje tri aspekta Apsolutne Istine: Brahman, Paramatmu i Bhagavana – Božje bezoblično očitovanje kao sveprožimajuće duhovne energije, Njegov lokalizirani aspekt u srcima svih bića, kao svjedoka i pratitelja i kao najpovjerljivi aspekt – Njegovu vrhovnu duhovnu osobnost. Njegova se tri glavna obilježja – sat (vječnost), cit (potpuno znanje) i ananda (beskonačno zadovoljstvo) – pojavljuju kroz ta tri aspekta. Sat se spoznaje kroz Brahman, sat i cit kroz Paramatmu, a sat, chit i ananda kroz Bhagavana. U spoznaji Bhagavana se, dakle, spoznaje sva potpunost Božjih odlika.
Brahman
Spoznaja Brahmana (shvaćanje Boga kao sveprožimajuće univerzalne sile, kozmičke svijesti, Svjetla) je temeljno razumijevanje Boga. Ono je privlačno empirijskim tragateljima koji su skloni duhovnim temama. Oni koji ovaj koncept prihvaćaju ozbiljnije slijede mistički put zvan jnana-yoga (gjana, joga znanja), tradicionalnu disciplinu koje se temelji na znanju, intelektu. Slijeđenjem ovog puta osoba može doći do potpune spoznaje Brahmana ili svijesti o vječnome. Mnogi suvremeni oblici joge i religija, u svom najboljem izdanju, pokušavaju dovesti svoje pristalice do ove temeljne duhovne percepcije. Oni koji slijede ovaj put se nazivaju jnana-yogiji. Njihova potraga za Istinom ih dovodi do božjeg transcendentalnog sjaja, impersonalnog, neosobnog brahmajyotija, s kojim se mogu stopiti nakon smrti materijalnog tijela. Međutim, prema bhakti filozofiji postoji sklonost ponovnog pada iz ovog položaja, jer bezgranična neosobnost vječnosti potiče dušu da žudi za užitkom razmjene u odnosima. Tako se duša koja je dostigla savršenstvo spoznaje Brahmana može ponovo roditi kako bi nastavila svoju duhovnu potragu.
Paramatma
Jnana-yogi se može uzdići do slijedeće razine spoznaje i postati asthanga-yogi, prakticirajući osmostruki put joge opisan u Patanjalijevim yoga-sutrama. Ako je takav jogi uspješan, on spoznaje lokalizirani aspekt Boga, koji se kao svjedok i pratitelj nalazi u srcu svih živih bića pa čak i u srži svakog atoma. Ova se manifestacija Boga naziva Paramatma ili Nad-duša. Kad osoba spozna ovaj aspekt Boga, njegova svijest nadilazi samu besmrtnost i dostiže srž spiritualnog znanja (chit).
Vaišnavski sveci objašnjavaju položaj Paramatme na slijedeći način: “Kao što se sunce može ogledati u bezbrojnim draguljima, tako se i Svevišnji Gospodin u bezbrojnim atomima može manifestirati bezbroj puta, ali On je jedan, i u svom izvornom obliku prebiva u duhovnom svijetu.”
Opasnost koja se nalazi na putu dostizanja spoznaje Paramatme leži u tome da se osoba može pogrešno identificirati s Njom. Kada duboko u svom srcu, ugleda Paramatmu, može pomisliti da je spoznala sebe, a ne lokalizirani aspekt Boga. Kako bi razjasnila ovu temu, vedska filozofija navodi primjer dvije ptice koje se nalaze na jednom stablu. Individualna duša uživa u plodovima koje stablo nudi, dok ju Nad-duša, od stabla do stabla prati i stoji pokraj nje i čekajući trenutak kada će ju individualna duša primijetiti, okrenuti se prema Njoj i napustiti stremljenja ka privremenim zadovoljstvima ovog svijeta. To zahtjeva mnogo života, ali kada se individualna duša napokon okrene prema Nad-duši s ljubavlju i devocijom, Nad-duša počne voditi dušu. Dovodi je u društvo samospoznate osobe koja je spoznala Bhagavan aspekt Boga. Kada se to dogodi, duša dolazi do konačne spoznaje svjesnosti Boga.
Bhagavan
Riječ bhagavan je sanskritski ekvivalent riječi Bog ili posjednik svog bog-atstva. Korijen riječi je bhaga, što znači Bog, bog-atstvo. Bhagavan u doslovnom prijevodu znači – Onaj tko posjeduje sva bogatstva u potpunosti. Veliki su sveci identificirali šest primarnih bogatstava – snaga, ljepota, bogatstvo, slava, znanje i odvojenost. U ovom svijetu možemo naići na neke osobe koje imaju nešto ovih oblija i mi smo automatski privučeni njima, to je prirodno. Međutim samo Bog ima SVA ova obilja u Potpunosti. Onaj tko postane vješt u obožavanju Boga postaje svjestan vječnosti i znanja, u spoznaji Brahmana i Paramatme, ali također razvija i istančani osjećaj transcendentalnog blaženstva (ananda). Osoba na putu spoznaje Bhagavan aspekta dostiže intimni odnos s Bogom, koji je u konačnici osjećaj duboke i smislene ljubavi. Tako vaišnavska tradicija poučava kako je spoznaja Bhagavana savršenstvo jnana-yoga i asthanga-yoge te svih ostalih duhovnih stremljenja.
Analogija spoznaje tri aspekta Apsoluta
Kako bi nam ova tri aspekta spoznaje bila razumljivija, vaišnavski komentatori su nam ponudili određene analogije.
Jedna od njih je analogija spoznaje vlaka koji stiže na željeznički kolodvor.
Tri su jednostavna seljanina sa svojim vodičem čekala dolazak vlaka na željezničkoj stanici. Oni nikada nisu vidjeli vlak. Kada je jedan od njih primijetio masivnu strukturu u daljini sa svjetlima i moćnim zvukom upitao je vodiča: “Što je ovo!?” Vodič mu je odgovorio: “To je vlak.” Uvjeren da je vidio vlak, seljanin zadovoljno ode.
Kada se vlak približio postaji, sa svojom lokomotivom, vagonima i masivnim kotačima, drugi seljanin uzvikne: “Aaa, ovo je vlak!” Misleći da je vidio sve što se ima za vidjeti i drugi seljanin zadovoljno ode.
Treći je seljanin strpljivo čekao da se vlak zaustavi i onda je imao priliku prošetati vagonima, upoznati konduktera i razne ljude koji su putovali.
Tri su se seljanina vratila u svoje malo selo i počeli ostalim seljanima objašnjavati što su vidjeli. Iako je neosporna činjenica da su sva trojica vidjela isti vlak, njihovi su opisi bili drugačiji. Treći je seljanin očigledno imao potpunije iskustvo od prve dvojice. Bio je sposoban uvjeriti druge u to jer je znao savršeno opisati i ono što su vidjela prva dvojica.
Ako upotrijebimo ovu analogiju, tada veliko svjetlo predstavlja sveprožimajući neosobni aspekt Boga (Brahman). Ova svjetlost uz shvaćanje postojanja određene božanske supstance iz koje svjetlost proizlazi predstavlja spoznaju Paramatme. Ali vizija trećeg seljanina predstavlja kompletni aspekt spoznaje Boga (Bhagavan), u kojem osoba upoznaje Božansku Osobu i razvija odnos s Njim.
Ova tri aspekta predstavljaju različite aspekte jedne te iste Apsolutne Istine i svi su vjerodostojni. Osoba spoznaje ove različite aspekte ovisno o svojoj razini duhovnog razvoja. Vaišnavski učitelji preporučuju meditaciju na najpotpuniju istinu – spoznaju Bhagavana. Ostali su procesi razvijeni kao postupno uzdizanje do ove točke. Međutim, pod vodstvom uzvišenog vaišnave, osoba može izravno pristupiti putu spoznaje Bhagavana i nadići razine Brahmana i Paramatme.
Šri Krišna – Uzrok svih uzroka
īśvarah paramah krsnah
sac-cid-ānanda-vigrahah
anādir ādir govindah
sarva-kārana-kāranam
“Krišna, koji je poznat kao Govinda, Vrhovni je Bog. Posjeduje vječno, blaženo, duhovno tijelo. Izvor je svega. Nema Svog izvora i prvobitni je uzrok svih uzroka.” (Brahma-samhita 5.1)
Krišna je bhagavan, Svevišnja Božanska Osoba. Srimad Bhagavatam, središnji spis vaišnavske teologije otkriva Krišnin identitet – krishnas tu bhagavan svayam – “Krišna je Bog osobno.” On nije avatar ili jedan od mnogih božjih očitovanja na koje možemo naići u vedskoj kulturi i religiji. On je izvorni Svevišnji Bog u svojoj potpunosti. Na ovoj je planeti odigrao svoju vječnu lilu (zabavu), ili duhovne aktivnosti, prije 5250 godina. Vaišnavska tradicija poučava kako se ove aktivnosti odvijaju vječno, ali se manifestiraju na našoj planeti samo u određenim vremenima.
Među Krišninim brojnim transcendentalnim aktivnostima, slijedeće tvore samu srž vedske kulture: Njegovo rođenje u tamnici kralja Kamse, Njegove dječačke igre u kući Nande i Yašode, Njegovo ubijanje raznih demonskih bića, Njegova udvaranja sa Šri Radhom i gopijama, Njegov odlazak iz Vraje za Mathuru, Njegove kraljevske dužnosti u kraljevstvu Dvarake sa 16 108 kraljica, Njegovo izgovaranje Bhagavad-gite…
Neke Krišnine zabave odražavaju raskoš pa čak i odmazdu poput onih kada lišava svijet mračnih sila. Unatoč tomu, Krišnina pojava naglašava superiornost ljubavi naspram moći, slatkoće naspram raskoši. Dok mnogi koncepti Boga pobuđuju osjećaje strahopoštovanja, Krišna pobuđuje osjećaje intimnosti i osobnog odnosa. Vaišnavski pjesnici u svojim stihovima prenose kako Njegova prekrasna pojava – tamno plava koža, velike lotosolike oči, duga crna kovrčava kosa ukrašena paunovim perom – budi težnju duše za međusobnim odnosom. Rečeno je da, kad netko čuje zvuk Krišnine flaute, ne može odolijeti privlačnosti koja izaziva božansko ludilo.
Krišna u Bhagavad-giti – U Bhagavad-giti je jasno iznesen Krišnin status: “Ja sam izvor svega i iz Mene potječe cijela kreacija.” (10.8) “Ne postoji istina superiornija od Mene” (7.7) “Svrha svih Veda je upoznati Mene.” (15.15) Arjuna se moli Krišni “Ti si Vrhovni Brahman, Apsolutna Istina, vječna Božanska Osoba. Ti si izvorni transcendentalni Bog…” (10.12) “Ti si izvorna Svevišnja Božanska Osoba…” (11.38) Kroz cijelu Gitu, Krišna se naziva Purušotama (“Vrhovna Osoba”), Parabrahman (“Vrhovni Brahman”), Adi-deva (“Izvorni Gospodin”), Parameshvara (“Vrhovni Kontrolor”) itd.
Krišnine ekspanzije
Krišna je bhagavan, izvor svega što postoji, ali On ima mnoge manifestacije. On postoji u mnogim oblicima kako bi zadovoljio različite osjećaje i želje onih koji Ga žele spoznati. Iako je Krišna personificirana ljubav, On se također manifestira kao Višnu (Narayana), koji je presonifikacija moći i veličanstvenosti. Višnu se dalje ekspandira u razne avatare (inkarnacije) kao što su Nrsimha, Vamana, Varaha i Rama.
Razni vedski tekstovi nude poprilično tehničkih informacija o ovim ekspanzijama i inkarnacijama. Krišna i Njegove ekspanzije se nazivaju svayam-rupa, tad-ekatma i avesha. Krišnin osobni oblik (svayam-rupa) utjelovljuje Njegovu izvornu samopostojeću prirodu.
Iz tog oblika proizlazi Njegova sekundarna manifestacija (tad-ekatma), koja je u osnovi ista kao i Njegov izvorni oblik, ali može imate neke različitosti u pojavi i moći. Nadalje, On se može manifestirati kao posebno opunomoćeno biće, kao što su Buda ili Isus.
Ova tri aspekta se dalje ekspandiraju na podpodjele poznate kao vilasa i svamsha, koje se opet dijele na vaibhava i prabhava ekspanzije. Drugim riječima, vaišnavski tekstovi nude vrlo detaljne opise mnogih aspekata Boga.
Unatoč Njegovim mnogim manifestacijama, spisi govore kako je Bog jedan (eka brahma dvitiya nasti) što je suprotno mišljenju površnih hindu teologa i analitičara koji često iznose kako vedska tradicija obožava mnoge bogove. Uzimajući u obzir složenost vedske tradicije – posebno onog dijela koji opisuje Krišnu i Njegove bezbrojne ekspanzije i inkarnacije – može se razumjeti kako se ta pojednostavljena teorija pojavila. Međutim, pažljivo proučavanje vedskih tekstova otkriva izrazito monoteističku tradiciju.
Višnu avatari
Kako se Krišna ekspandira u Svoje Višnu oblike, tako se i Višnu dalje ekspandira u bezgranično mnogo avatara, od koji se svaki pojavljuje kako bi postigao određenu misiju. Od svih inkarnacija, njih deset se najviše spominju kroz vedske tekstove.
Bog “silazi iz Svojeg prebivališta” (to je značenje riječi avatar) u raznim dobima (yugama) koja se odvijaju ciklički. U samom osvitu stvaranja, Višnu se inkarnirao kao vodeno biće imena Matsya Avatar – božanska riba koja je zaronila duboko u ocean kako bi spasila Vede. Nakon toga se inkarnirao kao kornjača Kurma, i odigrao je ključnu ulogu u bućkanju oceana mlijeka. Kad su se doba počela mijenjati, Višnu se pojavio kao vepar Varaha koji je spasio zemlju od demona Hiranyakašipua. Kao Nrsimha, polu čovjek – polu lav, spasio je svog dragog posvećenika Prahladu od tiranije Prahladovog oca. Također se pojavio kao patuljasti brahmana Vamana, koji je Zemlju spasio od demonskog kralja dovitljivim trikom o “tri koraka zemlje” koji su obuhvatili cijeli univerzum. Nakon toga se manifestirao kao Purushuram, koji je svijet oslobodio od bezosjećajnih ratnika ubojica. Također se pojavio kao Rama, a nakon toga i kao Krišna u svom izvornom obliku sa Svojom neposrednom inkarnacijom Balaramom kao Svojim bratom. Prije otprilike 2500 tisuće godina se pojavio i kao Buda kako bi ukinuo vedska žrtvovanja koja su se u to vrijeme zloupotrebljavala.
U budućnosti, kako se bliži kraj Kali-yuge (za nekih 427 tisuća godina) predskazano je da će se Gospodin pojaviti kao Kalki. Tada će započeti uništenje materijalnog svijeta i oslobođenje duša koje će živjeti u Njegovo doba. Vaišnavski tekstovi posvećuju nebrojene stranice opisa ovih i mnogih drugih avatara.
Božica – ženski aspekt
Iako se indijsko društvo generalno smatra patrijahalnim, ono ima i drevnu tradiciju koja se naziva šaktizam, ili obožavanje Božice. Proučavajući Vede nailazimo na opise ženskih božanskih bića kao što su Ushas, Vak, Ratri, Aditi, Sarasvati, Prithivi itd. Kako se “hindu tradicija” razvijala, postajale su sve popularnije Božice Parvati, Tara, Chinnamasta, Mahavidye i Matrike. To je kulminiralo u obožavanju Božice Mahadevi koja je također poznata kao Durga, Kali, Uma itd. ovisno o Svojim različitim manifestacijama. Ona je božanska šakti, energija svemira.
S vaišnavskog stajališta, ova božanska ženska energija (shakti) implicira na postojanje božanskog izvora te energije (shaktiman). Tako, Božica uvijek ima muškog suputnika. Sita je povezana s Ramom, Lakšmi je uvijek uz Narayana, Radha ima Krišnu. Kako je Krišna izvor svih manifestacija Boga, Šri Radha, Njegova pratilja, je izvor svih šaktija, ženskih manifestacija kozmičke energije. Ona je tako izvorna Božica.
Vaišnavizam se može promatrati kao na vrstu šaktizma gdje se purna-shakti, najpotpuniji oblik ženske božanske energije, obožava kao dominirajući aspekt božanskog, koji u nekim slučajevima nadmašuje i ‘muškog’ Boga. Na primjer, u Šri vaišnavizmu, Lakšmi (primarna ekspanzija Šri Radhe) se smatra božanskom posrednicom i bez Nje nije moguć pristup Narayani. U Gaudiya tradiciji, Radha se prepoznaje kao Vrhovna Božica i za Nju je rečeno da kontrolira Krišnu Svojom ljubavlju.
Ovu je nadmoćnost Izvorne Božice sažeo profesor religije i voditelj Azijskih Studija na Sveučilištu u Trintiju, C. Mackenzie Brown:
“Radhina je uloga ta da je Ona najdraža Krišni. Kroz Svoju devociju u službu prema Krišni ona postaje posrednik Njegove milostivosti (prasada anugraha) i suosjećanja (kripa). Ona je sačinjena od ljubavi prema Krišni i glavni je prijenosnik ljubavi koja dolazi od Krišne prema bhaktama (duhovnim tragateljima te ljubavi). Tako Ona sam postaje objekt obožavanja. Krišna u Brahmavaivarta Purani izjavljuje kako neće dati oslobođenje nikome tko ne cijeni Radhu te iznosi kako je Mu je zadovoljstvo Radhe važnije nego obožavanje Njega samoga.”
Zaključak
Priče o Krišni, Njegovim ekspanzijama i inkarnacijama, Njegovim različitim energijama, stvaranjima i uništavanjima svemira te o prirodi života općenito u materijalnim i duhovnim svjetovima su neprocjenjivo blago vedske literature. Iako neke informacije zvuče nevjerojatno, gotovo kao neka bajka, ne zaboravimo da i u ovom svijetu, u kojem trenutno živimo, postoji toliko nevjerojatnih i neobjašnjivih stvari.
Cijeli ovaj svijet oko nas je jedna velika mistična pojava koja se odvija nekim svojim mehanizmom koji ne možemo niti kontrolirati niti imitirati, koliko god da to pokušavali. Čovjek sam ne može stvoriti niti vlat trave, a da ne govorimo o složenim organizmima koji se svake sekunde rađaju u bilijunskim razmjerima ili bezgraničnim svemirskim prostranstvima.
Mi možemo reći da u ove stvari ne vjerujemo. Čovjek generalno sebe smatra vrlo pametnim, ali ljudska spoznaja je vrlo ograničena jer su ljudsko tijelo, um i inteligencija ograničeni, a valja spomenuti i egoizam koji zna biti nevjerojatno dominantan. Duša unutar materijalnog tijela ima potencijal spoznati nevjerojatne stvari, ali je potrebno probuditi uspavana duhovna osjetila i duhovnu inteligenciju.
Vede, prema informacijama koje postoje u njima samima, dolaze iz transcendentalne dimenzije i nisu znanje koje je izmislio čovjek. Zato znanje koje se nalazi u njima čovjeku može zvučati nevjerojatno. Kako ne bi sve ostalo na pukom vjerovanju, Vede nude praktične procese buđenja uspavane duhovne svijesti koji nam otvaraju nove percepcije. Ono što je ‘običnom čovjeku’ potrebno jest inicijalno povjerenje, otvorenost uma i iskrenost.
Nekima će smetati što se radi o ‘indijskoj kulturi’, a mi smo ipak “hrvati, srbi, slovenci, makedonci, bosanci, nijemci, amerikanci, kršćani, hindusi, muslimani…” Ali mi smo hrvati ili muslimani tek privremeno, u jednom životu. Što je sa svim ostalim životima? Također, što je s ljudima koji su postojali prije trenutnih političko-religijskih podjela i koji će postojati nakon njih? Što je s bićima na drugim planetima?
Takva zatvorenost je proizvod materijalističke propagande i drži dušu, koja vapi za srećom i ljubavlju, utamničenu unutar tijela i uma. Kako bi se napredovalo u spoznaji Boga nije potrebno mijenjati tradiciju, potrebno je njegovati univerzalno znanje i raditi na sebi.
Na svom duhovnom putu svatko će biti privučen određenim aspektom Boga, ovisno o željama i motivima, ali i karmi i zaslugama. Pogrešno je shvaćati da je put koji smo mi izabrali jedini. Priča o Krišni, kao i općenito vedska mudrost – nam može zaista pomoći da to razumijevanje duboko usvojimo i živimo.
Pripremio: Dario Duišin Džunić
Izvori:
Bhagavad-gita As It Is
Srimad Bhagavatam
“The Hidden Glory of India”, Steven J. Rosen
