Danas se u Vaiṣṇavskim vedskim tradicijama slavi veliki sveti festival pod imenom Rādhaṣṭamī – dan kada se na ovom svijetu prije nekih 5 000 godina pojavila Śrīmatī Rādhārāṇī (skraćeno Rādhā), najdraža vječna pratilja Gospodina Kṛṣṇe, otjelovljenje božje unutarnje moći zadovoljstva. Po vedskoj vaiṣṇavskoj duhovnoj tradiciji, Svevišnja Božanska Osoba – Gospodin Kṛṣṇa je izvor svih ostalih manifestacija Apsolutne Istine, a Śrīmatī Rādhārāṇī je izvor svih shaktija, ženskih manifestacija kozmičke energije. Rādhā je tako izvorna Božica, potpuna moć (shakti), a Kṛṣṇa je posjednik, izvor te moći (shaktiman). Iako su Rādhā i Kṛṣṇa jedno, uzeli su dva oblika kako bi uživali međusobni odnos – to je njihova tajanstvena božanska līlā (zabava).
Mislim da se možemo složiti kako je u ovom svijetu jedan od najvećih, ako ne i najveći, užitak – odnos između dvije osobe koje se vole, prvenstveno između muškarca i žene. Taj je odnos, u svojim raznim verzijama, opjevan u milijunima pjesama, opisan u milijunima knjiga i prikazan u tisućama filmova. U potrazi za takvim ispunjavajućim odnosom, čovjek je sposoban ‘pomicati planine’. Izvor tog odnosa u svom najčišćem obliku potječe iz transcendentalnog svijeta.
Ženska božanska energija
Iako se indijsko društvo generalno smatra patrijahalnim, ono ima i drevnu tradiciju koja se naziva shaktizam, ili obožavanje Božice. Proučavajući Vede nailazimo na opise ženskih božanskih bića kao što su Ushas, Vak, Ratri, Aditi, Sarasvati, Prithivi itd. Kako se “hindu tradicija” razvijala, postajale su sve popularnije Božice Parvati, Tara, Chinnamasta, Mahavidye i Matrike. To je kulminiralo u obožavanju Božice Mahadevi koja je također poznata kao Durga, Kali, Uma itd. ovisno o Svojim različitim manifestacijama. Ona je božanska shakti, energija svemira.
S vaisnavskog stajališta, ova božanska ženska energija (shakti) implicira na postojanje božanskog izvora te energije (shaktiman). Tako, Božica uvijek ima muškog suputnika. Sita je povezana s Ramom, Laksmi je uvijek uz Narayana, Sita je povezana s Ramom, Laksmi je uvijek uz Narayana, Radha ima Krsnu. Kako je Krsna izvor svih manifestacija Boga, Sri Radha, Njegova pratilja, je izvor svih shaktija, ženskih manifestacija kozmičke energije. Ona je tako izvorna Božica. Kako je Krsna izvor svih manifestacija Boga, Sri Radha, Njegova pratilja, je izvor svih shaktija, ženskih manifestacija kozmičke energije. Ona je tako izvorna Božica.
Vaisnavizam se može promatrati kao na vrstu shaktizma gdje se purna-shakti, najpotpuniji oblik ženske božanske energije, obožava kao dominirajući aspekt božanskog, koji u nekim slučajevima nadmašuje i ‘muškog’ Boga. Na primjer, u vaisnavizmu, Laksmi (primarna ekspanzija Radhe) se smatra božanskom posrednicom i bez Nje nije moguć pristup Narayani. U Gaudiya tradiciji, Radha se prepoznaje kao Vrhovna Božica i za Nju je rečeno da kontrolira Krsnu Svojom ljubavlju.
Ovu je nadmoćnost Izvorne Božice sažeo profesor religije i voditelj Azijskih Studija na Sveučilištu u Trintiju:
“Radhina je uloga ta da je Ona najdraža Krsni. Kroz Svoju devociju u službu prema Krsni ona postaje posrednik Njegove milostivosti (prasada anugraha) i suosjećanja (kripa). Ona je sačinjena od ljubavi prema Krsni i glavni je prijenosnik ljubavi koja dolazi od Krsne prema bhaktama (duhovnim tragateljima te ljubavi). Tako Ona sam postaje objekt obožavanja. Krsna u Brahmavaivarta Purani izjavljuje kako neće dati oslobođenje nikome tko ne cijeni Radhu te iznosi kako je Mu je zadovoljstvo Radhe važnije nego obožavanje Njega samoga.”
Suština ljepote, blaženstva i samilosti
“Suština ljepote i rase, blaženstva i samilosti, utjelovljenje slatkoće i sjaja, gracioznosti u ljubavi. Neka moj um uzme utočište u Radhe, srži svih esencija. ” – Prabodhananda Sarasvati
“Radhino ime je najveće blago. Krisna svira Njeno ime na Svojoj flauti i neprestano Ga se prisjeća. Ona je nit u svake tkanine, svake yantre i mantre, svake Vede i Tantre. Sukadeva je poznavao ovu tajnu svih tajni, ali je odlučio da je najbolje da ostane neobznanjena. Krsna se inkarnirao kako bi ju kušao, ali njena dubina čak i Njemu izmiče ” – Hariram Vyas
U tradicionalnoj vaisnavskoj književnosti, Krsna se uspoređuje sa suncem, a Radha sa svjetlošću sunca. Oboje postoje istovremeno, ali jedno proizlazi iz drugoga. Ipak, zabluda je reći da je sunce ispred svoje svjetlosti – čim postoji sunce, tu je i njegova svjetlost. Što je još važnije, sunce nema nikakvog smisla bez svog sjaja, bez topline i svjetlosti. A toplina i svjetlost ne mogu postojati bez sunca. Dakle, sunce i sunčeva svjetlost koegzistiraju, oboje jednako važno za međusobno postojanje. Može se reći da su istodobno jedno, ali su i različiti.
Isto tako, odnos između Radhe i Krsne su nepojmljivi identiteti u različitosti. Oni su, u biti, jedno Biće – Bog, koji se manifestira kao dvije različite osobe u svrhu međusobne razmjene. Kao što tradicija nalaže, “Gospodin Krsna očarava svijet, ali Radha očarava čak i Krsnu. Stoga je Ona vrhovna božica svega. Radha je potpuna moć, a Krsna je posjednik te moći. Njih dvoje nisu različiti, o čemu svjedoče razotkriveni spisi. Oni su doista isti, baš kao što su mošus i njegov miris nerazdvojni ili kao što se vatra ne razlikuje od svoje topline. Dakle, Radha i Krsna su jedno, iako su uzeli dva oblika kako bi uživali međusobni odnos – to je njihova tajanstvena lila.” (Caitanya – charitamrita, Adi – lila 4,95-98 )
Kako bi se povećala radost odnosa, Radha se dalje ekspandira u mnoge gopije iz Vraje. U drevnim vaisnavskim tekstovima, kao što Harivamsha i druge rane Purane, pojedine gopije nisu navedene poimence, već se navode kao skupina. Opisano je kako se Krsna susreće s mnogim gopi djevojkama odjednom, a svaka misli da je On samo s njom. No, u Bhagavatamu vidimo da se jedna posebna gopi ističe, posebice u epizodi Rasa plesa. Međutim Sukadeva, govornik Srimad Bhagavatama, ju ne spominje po imenu. Gaudiya tradicija tvrdi da je ta gopi zapravo Radha (što doslovno znači “Ona koja najviše zadovoljava Krsnu “). Ona i ostale gopije su detaljno opisane u Naradiya, Padma i Brahma-vaivarta Puranama te u kasnijoj literaturi. Radhino mjesto u vaisnavskoj povijesti, međutim, nije bilo u potpunosti otkriveno tek do 12. stoljeća naše ere, kada su Jayadeva Goswami i Nimbarkacharya pisali o njoj u svojim poetskim raspravama. U spisima šestorice Goswamija Vrindavana, postoji obilje informacija o gopijama, a posebno o Radhi.
U svojoj Stavavali (15,1-10), Raghunath das Goswami, veliki mistični pjesnik među šestoricom goswamija Vrindavana, opisuje Radhu kao da je stajala pred njim: “Radha svojim šarmom očarava čak i Laksmi (Božicu Sreće). Radhina unutrašnja svilena odjeća je njena čednost. Njeno je tijelo delikatno oslikano šafranom ljepote i mošusom sjajne shringara-rase (ljubavno raspoloženje). Njeni se ukrasi sastoje od devet najdragocjenijih dragulja: Njezino drhtanje, suze, uzbudljivost, omamljivost, znoj, zamuckivanje, crvenilo, ludilo i nesvijest. Njezin vijenac se priprema od cvijeća koje sačinjava Njene estetske kvalitete, a njezina odjeća je osvježena čistim, suptilnim mirisom njezinih finih vrlina. Njene su usne ukrašene betelovim listom intenzivne privrženosti i ljubavi, a lukavost je Njena maskara. Uši su joj neprestano ukrašena slavnim naušnicama – zvukom Krsninog imena.”
Odnos između Radhe i Krsne nije poput svjetovnog odnosa žene i muškarca. Uspoređivanje Njihovog odnosa s odnosima na koje nailazimo u ovom materijalnom svijetu je simptom materijalističke požude i ludila. Srimad Bhagavatam na primjer, je spis od 12 pjevanja, sa 18000 strofa u kojima se opisuje priroda materijalnog i duhovnog svijeta, procesi stvaranja i uništavanja svemira, život na drugim planetima, višim i nižim, odredištima nakon napuštanja tijela, omotači materijalnog svijeta i život u njima, priroda Boga i Njegove razne ekspanzije, duhovne planete i putovanje kroz više dimenzije itd… Tek se nakon cijele te priče, kako bi se došlo do pravilnog razumijevanja, spominje Krsna, Njegove odlike i Njegov život.
Autor Srimad Bhagavatama se nije niti usudio pisati o Radhi koja je samo spomenuta u jednom stihu, i to iz dva razloga. Prvi je taj što bi nakon samog spominjanja Radhinog imena, Sukadeva postao zaokupljen transcendentalnim zanosom i ne bi bio u stanju završiti Srimad Bhagavatam, a drugi je razlog što ljudi u Kali yugi neće biti u stanju shvatiti vrijednost i čistoću transcendentalnog ljubavnog odnosa između Radhe i Krsne te će Ga uspoređivati sa svjetovnim odnosima, a takvo razumijevanje još više udaljuje osobu od istinskog duhovnog napretka.
Pripremio: Dario Duišin Džunić
Izvori:
Srimad Bhagavatam – vedabase.net/sb/
“The Hidden Glory of India”, Steven J. Rosen
