Sanskrtske su riječi postale dijelom našeg svakodnevnog govora. Na primjer, gotovo nitko ne treba otvoriti rječnik da razumije izraze kao što su “medijski guru”, “politički pandit” ili “loša karma”. Još jedna sanskrtska riječ koja se uvriježila u glavnim strujanjima našeg jezika jest “dharma”. Štovatelji pisca beat-generacije Jacka Kerouaca mogli bi se prisjetiti njegovog romana Dharma Bums, a1997. godine televizijski su gledatelji vidjeli početak popularnog sitcoma čija je junakinja lepršava new-agerica Dharma.
Ali, što je točno dharma? Učenja mudraca iz drevne Indije otkrivaju dva njena glavna značenja, a to su priroda i dužnost.
Razmotrimo prvo prirodu. Svaka stvar ima sebi svojstvenu prirodu, jedinstvenu i suštinsku odliku koja određuje njezino postojanje. U tom smislu možemo reći da je dharma šećera slatkoća, odnosno da je dharma vode sposobnost da nam svojim čistim okusom utaži žeđ.
I svatko od nas ima suštinsku prirodu, odnosno dharmu te osjeća duboko zadovoljstvo kad živi u skladu s njom. Ali što je dharma ljudskih bića? Prema bezvremenskoj mudrosti Veda, naša dharma nije odlika našeg tijela, već naše duše, unutarnje iskre božanske svjesnosti koju ima svatko od nas. Ona dolazi iz Vrhovne Duše, koji se može usporediti s svemirskom vatrom, izvorom svih božanskih iskri koje smo mi sami.
Dharma svake iskre božanske svjesnosti je skladan ples oko središnje vatre, izvorne vrhovne osobe. Svi smo mi jedinstvena, individualna i personalna očitovanja Boga, ali naša dharma je da prepoznamo svoj izvor, da slavimo svoju vječnu vezu s Njim kroz služenje s ljubavlju. Ukratko, dharma nas, vječno svjesnih jastava, jest da volimo i služimo Svevišnju Božansku Osobu.
U materijalnoj svjesnosti gubimo iz vida svoju pravu prirodu. Zaboravljamo svoj izvor i svoju vezu s Bogom, a naša se izvorna dharma nesebičnog služenja Njemu preobražava u lažnu dharmu natjecateljske sebičnosti. Budući da gubimo dodir sa svojom istinskom dharmom, osjećamo frustraciju i nezadovoljstvo.
Drugo značenje riječi dharma je “dužnost”. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća eksperimentalno smo napuštali osjećaj dužnosti i odgovornosti u korist etike ugađanja sebi: “Činite što vam se sviđa!” Ali mnogi od nas sad osjećaju da je eksperiment propao i da su u kaotičnom moru hedonizma izgubili moralna uporišta. Dužnost je iznova postala opće prihvaćena.
No pitanje je prema kome i zašto osjećati dužnost? Odgovor ćemo dobiti samo ako shvatimo drugi dio dharme, svoju suštinsku odliku. Ako je naša suštinska odlika da služimo Boga s ljubavlju, onda nam je prva dužnost usredotočiti pažnju na buđenje tog služenja s ljubavlju, bhakti, u nama samima kao i pomagati drugima da ostvare isti cilj.
