Sve na fizičkoj razini manifestacija je onoga na metafizičkoj. Mi se punimo određenim energijama i kada se napunimo do kraja, one se manifestiraju na van. Čak oko 85% svih bolesti vuče korijen iz psihe, odnosno iz podsvijesti i neprerađenih osjećaja. Jedna od najvažnijih funkcija tijela je prenošenje poruka iz viših energetskih razina, a znakovi i simptomi koji se očituju na fizičkoj razini prisiljavaju nas da se dublje ispitamo! Na nama je da te znakove protumačimo i poduzmemo nešto!
Dokazano je da oko 85% svih bolesti imaju psihološke uzroke. Pretpostavlja se da su i preostalih 15% bolesti vezani uz psihu, ali to bi se trebalo uspostaviti tek u budućnosti. Među uzrocima bolesti – osjećaji i emocije zauzimaju jedno od glavnih mjesta.
Znakovi i simptomi koji se očituju na fizičkoj ravni vode nas do toga da se dublje ispitamo kao energetska i duhovna bića.
Mi imamo tendenciju ne brinuti previše o tim stvarima kada naše tijelo dobro funkcionira, kada ne osjećamo bol, mučninu i ne patimo od neke kronične bolesti. No, kada naše tijelo osjeća bol ili oslabi zbog bolesti ili nesreće, tada počinjemo tražiti odgovore. Želimo znati zašto. Ili možda ni ne želimo znati zašto, samo želimo popraviti ono što smatramo da ne radi kako treba.
Realno, kada naše tijelo odbija učiniti ono što mi želimo, metafizički, zapravo nije onesposobljeno. Ono radi svoj posao. Jedna od njegovih funkcija je prenošenje poruka iz viših energetskih razina. Na nama je da protumačimo ove poruke i poduzmemo nešto.
Zapadna medicina zauzima stav da osjećamo bol, jer možemo. Zapadni pristup boli, što je glavni simptom bilo koje bolesti, prilično je ograničen na lijekove i operacije. Liječenje se sastoji od omamljivanja ili preusmjeravanja receptora boli u tijelu ili uklanjanje bolesnog organa. Iako je ovaj pristup opravdan u akutnim situacijama, u najboljem slučaju je privremen i često štetan pristup boli ili drugim smetnjama koje osjećamo u našim tijelima.
Sada ćemo se osvrnuti na popis metafizičkih dijagnoza i psihičkih uzroka mnogih bolesti za koje legendarna osnivačica pokreta samopomoći, motivacijska govornica i autorica Louise Hay tvrdi da su pouzdani i do 90%. U svojoj knjizi „I vi možete izliječiti svoj život“, Hay je napravila vrlo zanimljiv posao na tom području.
Imajte na umu da su ovo opća zapažanja, koja će osvijetliti područja koja možete istražiti u većoj mjeri sami ili uz pomoć stručnjaka.
Krenimo…
Glava predstavlja nas same. To je ono što pokazujemo svijetu. Ljudi nas prepoznaju po glavi. Kada nešto nije u redu s glavom, to znači da nešto nije u redu s nama.
Glavobolje se javljaju kada se ne osjećamo punovrijednima. Sljedeći put kada imate glavobolju, stanite na trenutak i zapitajte se, u čemu se osjećate poniženo i zašto. Što je veća bol – stvar je važnija.
Ovisno o tome koji dio glave je zahvatila bol, Louise Hay sugerira da glavobolje ukazuju na neprihvaćanje sebe iz straha.
Vrh glave je povezan s našim spajanjem sa Svemirom ili Bogom. Bol na tom mjestu je povezana s odvajanjem od te više sile. Također je povezana s bubrezima i emocijom straha.
Čelo je povezano s trećim okom, introspekcijom i prosvjetljenjem vlastitog bića. Bol u čelu povezana je s odvajanjem od vlastitog unutarnjeg bića.
Strane glave su povezane s hrabrošću, osobito s hrabrošću suočavanja.
Stražnji dio glave predstavlja vašu prošlost. Neki kažu da je ovo i područje duhovnosti. Bol u zatiljku predstavlja nešto nepotpuno i neoprošteno iz prošlosti, na ljutnju rođenu iz straha. Ovaj dio glave predstavlja sjedište duhovnih iskustava. Mogu se vidjeti jedino unutarnjim vidom. Bol u potiljku ukazuje na nespremnost gledanja u izvor svjetla i istine.
Louise savjetuje da oprostite sebi, neka taj osjećaj poniženosti ode, i glavobolja će s vremenom nestati sama od sebe.
Migrene su generalno metafizička poruka ljudima koji su perfekcionisti, kao i onima koji imaju puno iritacije u životu.
Uši su simbol sposobnosti za slušati i čuti. Kada osoba ima problem s ušima, to znači da se u njenom životu događa nešto što odbija čuti. Bolovi u ušima su primjer iritacije u odnosu na ono što čujete. Djeca često imaju bol u ušima. Ona moraju slušati kod kuće sve što ne žele čuti. Izražavati svoju ljutnju djeci je štetno jer ona praktički ne mogu ništa promijeniti, ta nesposobnost i bespomoćnost dovodi do bolova u ušima.
Gluhoća je duga, možda doživotna, neželja za slušanjem nekoga. Obratite pažnju: kada vidimo da jedan od partnera ima slušno pomagalo, drugi govori bez zaustavljanja.
Oči govore o mogućnosti da vidimo. Kada imamo problema s očima, to obično znači da odbijamo nešto vidjeti – ili u nama samima ili u našim životima. Nešto nije u redu u životu, doslovno odbijate gledati nešto. Ako ne možete promijeniti situaciju, vi doslovno raspršujete svoj vid, tako da oči gube sposobnost vidjeti jasno.
Grlo predstavlja našu volju i sposobnost komuniciranja, kako s drugima tako i sa sobom. Upale grla, kvržice u grlu, tumori svi predstavljaju poteškoće da kažemo ono što želimo reći. Oni su naši pokušaji blokiranja slobodnog izražavanja emocija i našeg identiteta.
Grlo je jedno od onih slabih točki koje vas sabotiraju na vašem putu. Grlo je kanal između glave i srca. Problemi s ovim područjem dolaze od svih neizrečenih stvari koje su se nakupljale tijekom godina i koje su zapele u grlu; trebaju izaći i one izlaze, na jedan ili drugi način. Sve emocije su dizajnirane kako bi se izrazile, čak i one negativne.
Louise Hay naziva grlo avenijom izražavanja i kanalom kreativnosti. Problemi s grlom ukazuju na nesposobnost izražavanja svog mišljenja, na progutani bijes, ugušenu kreativnost i odbijanje promjene.
Grlo je mjesto tijela u kojem je koncentrirana sva naša kreativna energija, naša sposobnost da se štitimo, da zamolimo za nešto što želimo. Problemi s grlom proizlaze iz osjećaja da “nemamo pravo”, i iz osjećaja manje vrijednosti.
Grlobolja je uvijek znak iritacije. Ako grlobolje prati prehlada, onda, pored toga, postoji još i zbunjenost. Upala grla obično znači da smo toliko ljuti da doslovno ne možemo govoriti.
Grlo je taj dio tijela gdje prije svega se događaju sve naše promjene. Kada se opiremo promjenama, najčešće dobivamo probleme s grlom.
Obratite pažnju, kako ponekad počnemo kašljati bez ikakvog razloga. Ili netko drugi počne kašljati. Što se kaže u tom trenutku? Na što reagiramo?
Vrat je sposobnost fleksibilnog razmišljanja, sposobnost za vidjeti drugu stranu problema i razumjeti gledište druge osobe. Kada imamo problema s vratom, to znači da smo tvrdoglavi i odbijamo biti fleksibilni.
Bolesti povezane s krajnicima i štitnjačom, ukazuju na to da niste mogli u kreativnom području učiniti ono što želite.
Štitnjača boluje kod osoba koje snažno proživljavaju sve što im se događa, koje na loše postupke drugih odgovaraju sa osjećajem duboke povrijeđenosti i ogorčenja. Negativne emocije ostaju kao zaleđene u organizmu, sakupljaju se u štitnjači i ona počinje obolijevati. Emocije moraju biti pokretne!
Problemi sa štitnjačom ukazuju na poteškoće analiziranja, probavljanja i asimiliranja komunikacije između glave i srca.
Ako vaša štitnjača nije dovoljno aktivna, shvatite da samo vi možete vratiti njezinu normalnu funkciju. Mislite li da ne možete samostalno kontrolirati tijek svog života i ne smijete nametati svoje zahtjeve, nemate pravo raditi ono što želite raditi, i tako dalje? Takve zablude vam donose puno štete.
Možda ćete morati oprostiti sebi ili ljudima koji su vam nekako naštetili ili vas uvjerili da ne možete samostalno dostići uspjeh. Znajte da se ti ljudi nisu pojavili u vašem životu slučajno, nego kako bi vam dali neke potrebne lekcije – posebno, da vas nauče bez straha pokazati svoju kreativnost.
Doktor Torsunov kaže: ”Pjevajte. Pjevanje će učiniti da popuste emocionalne stege u štitnoj žlijezdi. Čvorići u štitnjači nestat će sami od sebe. Pjevajte vesele pjesme, bez obzira kakve probleme imate i kako ste raspoloženi. Pjevajte s radošću i ljubavlju. Stalno pjevajte, plešite, radujte se drugima, usrećujte druge i ozdravit ćete! ”
Leđa su sustav za podršku. Leđa također predstavljaju ono što je iza nas. Vrlo često mi ne vidimo jasno ono što je iza nas. Problemi s leđima općenito predstavljaju sukob između potrebe da se krene naprijed i inercije zbog nepomirenosti s prošlošću. Ta napetost često nas odvaja od oba smjera i rezultat je bol.
Kralježnica predstavlja podršku za koju mislite da imate u životu i vašu usklađenost s tom podrškom. Zakrivljena kralježnica ili skolioza predstavlja odstupanje od života.
Problemi s leđima ukazuju na to da osjećamo nedostatak podrške. Prečesto mislimo da imamo podršku obitelji i prijatelja. U stvari, to je podrška svemira i samog života.
Problemi s gornjim dijelom leđa – znak nedostatka emocionalne podrške.
Srednji dio leđa ima izravnu povezanost sa osjećajem krivnje. Bojite li se nečega što imate iza vas ili nešto skrivate tamo? Imate li osjećaj da vas je netko udario u leđa?
Ako smo postali spremni preuzeti odgovornost za svoj život, ako smo prikupili potrebnu financijsku i emocionalnu podršku, nešto se prišulja i ubode nas u leđa. To je slijepa točka. Ne samo da je ne možemo vidjeti, teško ju je i dosegnuti. To je saboter koji nas vodi izvan našeg puta. Louise Hay tvrdi da sredina leđa predstavlja krivnju i zaglavljenost u prošlosti.
Donji dio leđa – Brinete li se cijelo vrijeme za svoj novac? Kakva je vaša financijska situacija? Ona može biti izvor problema s donjim dijelom leđa.
Donji dio leđa predstavlja potporu; financijsku potporu, emocionalnu podršku obitelji i prijatelja, i podršku Boga ili Svemira. Bol donjeg dijela leđa može značiti da smo preuzeli na sebe više nego što mislimo da možemo podnijeti. Ako smo doista preuzeli previše stvari sve što trebate učiniti je smanjiti opterećenje.
Većina ljudi misli da njihove bolove u leđima, vratu i ramenima uzrokuju nepravilne fizičke aktivnosti i fiziološka stanja poput “dijagnosticirane” hernija diska, uklještenja živca ili skolioze, bursitisa, tendonitisa, degenerativnih promjena, no zapravo boluju od sindroma tenzijskog miozitisa (TMS), psihosomatskog stanja, pri kojem mozak zbog emotivnih stanja, preko živaca šalje manjak kisika određenim dijelovima tijela i tako stvara bol.
Prema Dr. John E. Sarnu, riječ je dakle o bolnom stanju mišića, živaca, tetiva ili ligamenata koje je izazvano napetošću, odnosno potisnutim emocijama, posebno ljutnje i straha. Osobama s TMS-om zajedničko je to što se početak njihovih bolova veže uz određene životne traume ili promjene. Te su osobe često perfekcionisti, koji su presavjesni u poslu i imaju snažan osjećaj obiteljske odgovornosti. Osobe koje imaju tenzijski miozitis usto su vrlo samokritične te imaju jaku želju da uspiju u životu kako bi narasle u očima drugih ljudi.
No u pozadini ovoga stanja krije se osjećaj inferiornosti i slabog samopoštovanja, kaže dr. Sarno. “Što je bolnija emocija koju osoba potiskuje, to je jači intenzitet fizičkih bolova.” – zaključio je dr. Sarno. No jednom kada si osoba prizna te osjećaje i dopusti bijesu da izbije van, bolovi misteriozno nestaju.
Pristup dr. Sarna pacijentima koji pate od boli u leđima povezane sa stresom ili od TMS-a je pristup u kojem se naglašavaju psihološki i emocionalni čimbenici kao uzročnici boli i pacijent se uvjerava u važnost povratka potpunoj fizičkoj funkcionalnosti.
Jednom kad se uspostavi dijagnoza TMS-a, pacijentu se preporuča da, kad se bol pojavi, razmišlja psihološki, a ne fizički. Pristup liječenju podrazumijeva prihvaćanje boli u leđima povezane sa stresom putem edukacije
Placebo tretmani su samo samo od privremene pomoći – tu spadaju operacije, fizikalne terapije, masaže, ulošci za cipele, steznici, posebni madraci, stolice… Bol se opet kad-tad javlja, često na drugom mjestu.
Najveći izazov i najgore što možete napraviti je bojati se fizičke aktivnosti. Strah od daljnje fizičke aktivnosti zbog “fiziološkog defekta i mogućeg pogoršanja” je čvrst program, lažna uvjetovanost koja je programirana godinama od strane okoline i klasičnog medicinskog, simptomatskog i organskog liječenja.
Osoba treba zaista shvatiti i prihvatiti da um (mozak) s razlogom stvara bol i da se treba suočiti s emocijama (uočiti ih, prihvatiti i razraditi), a ne pažnju koncentrirati na fizičke bolove i prebacivati uzrok “neprikladnim” fizičkim aktivnostima i strukturalnim “anomalijama” leđa, tetiva, ligamenata. Kad um jednom bude raskrinkan, on više nema razloga proizvoditi ove diverzije i bol postepeno nestaje jer nema svrhu. S vremenom, akutni “napadaji” bolova su sve rjeđi i brže prolaze – dok skroz ne prođu.
Znanje je ključ, znanje oslobađa. Tisuće i tisuće ljudi su izliječeni ovim pristupom.
Ramena predstavljaju teret i odgovornost. Smrznuta ramena, na primjer, predstavljaju potpunu nespremnost preuzimanja odgovornosti u životu, a posebno za svoj život. Bol i disfunkcija različitih stupnjeva predstavlja različite stupnjeve nespremnosti preuzimanja odgovornosti.
Kretanje naprijed u životu ponekad zahtijeva da “stavite ramena pod kotač” kako bi prevladali inerciju.
Pluća su sposobnost za davati i primati život. Problemi s plućima obično nastaju zbog naše nespremnosti ili straha živjeti pun život, ili zbog toga da vjerujemo da nemamo pravo živjeti punom snagom.
Prsa, grudi su utjelovljenje majčinstva. Kad postoje problemi s mliječnim žljezdama, to znači da doslovno gušimo svojom pažnjom drugu osobu, stvar ili situaciju. Ako se pojavljuje rak dojke, to znači da postoji još i nakupljena uvreda ili bijes. Pustite strah i pamtite da je u svakome od nas aktivna i djeluje, svijest Svemira. Područje prsa predstavlja ženski princip njegovanja veze s “dahom života”, koja teče kroz pluća. Ciste, kvržice itd. predstavljaju pretjeranu majčinsku brigu.
Kod muškaraca, bol ili nelagoda u prsima koja nije povezana s nekim određenim organom predstavlja prekid veze sa ženskim principom.
Srce simbolizira ljubav, a krv – radost. Kada u našem životu nema ljubavi i radosti, srce se doslovno stišće i postaje hladno. Kao rezultat toga, krv počne teći sporije, i mi lagano idemo prema anemiji, vaskularnoj sklerozi, srčanim udarima. Ponekad smo toliko upleteni u drame života, koje sami sebi i stvaramo, da ne primjećujemo radost koja nas okružuje.
Želudac probavlja, prerađuje sve nove ideje i situacije. Kada imamo problema sa želucem, to obično znači da ne znamo kako asimilirati novu životnu situaciju. Mi smo uplašeni.
Želudac predstavlja probavu, ne samo hrane i fizičkih hranjivih tvari već i novih ideja, novih načina obavljanja stvari, i prihvaćanja promjena bilo koje vrste. Želudac je ništa više nego velika fleksibilna vreća mišića čiji je posao da obrađuje sve što u nju stavljamo.
Metafizički, kada dobijemo novu ideju ili smislimo novi način obavljanja stvari, postupak je sličan. Prvo moramo progutati ideju, formirati je u oblik s kojim se možemo nositi i na kraju apsorbirati ono što nam je potrebno kako bi se njegovali. Na isti način na koji loša prehrana truje tijelo, otrovne ideje, potisnute emocije i otpor promjenama mogu također imati učinak trovanja.
Peptički ulkus (čir) je više nego samo strah, to je osjećaj da nismo dovoljno dobri ili punopravni. Bojimo se da nismo dovoljno dobri za naše roditelje, šefove, nastavnike, i tako dalje. Mi jednostavno ne možemo probaviti to kakvi smo. Svako malo pokušavamo ugoditi drugima. Bez obzira na našu poziciju na poslu, uopće ne možemo imati samopoštovanje. Odgovor za rješenje tog problema je ljubav. Ljudi koji vole i poštuju sebe, nemaju čireva. Budite nježni i pažljivi prema djetetu unutar vas i uvijek ga podržavajte i poštujte.
Kamenac u žučnom mjehuru simbolizira akumulirane gorke misli, kao i ponos koji sprječava da ih se oslobodimo. Pokušajte napraviti sljedeću vježbu: Stalno sebi govorite – “Sa srećom otpuštam svoju prošlost. Život je lijep i ja također”.
Problemi s mjehurom, anusom, spolnim organima nastaju zbog iskrivljene ideje o našim tijelima i funkcijama koje oni obavljaju. Ne mislimo da je život prljav ili grješan, pa zašto onda tako mislimo genitalijama? Anus je potreban i važan isto koliko i oči i uši. Bez anusa, ne bismo se mogli osloboditi od toksina i vrlo brzo bi umrli. Svaki dio našeg tijela i svaka funkcija koju on obavlja, je normalna, prirodna i lijepa. Naši spolni organi su stvoreni za reprodukciju kroz zadovoljstvo. Poreći tu činjenicu znači stvarati bol i kaznu.
Kada uklonimo krivnju za seksualnost iz naše svijesti i naučimo ljude da vole i poštuju sebe i druge, tek tada će oni automatski živjeti u ime višega – dobrote i radosti. Svi mi imamo toliko problema sa seksualnošću, zbog mržnje i gađenja prema nama samima. Stoga odnosimo se loše i prema sebi i prema drugima. Nije dovoljno uvesti obrazovanje o spolnom životu u školama. Moramo, na dubljoj razini, omogućiti djeci da odgovornije i dublje shvate njihova tijela, spolne organe i seksualnost.
Jajnici simboliziraju kreativnu energiju. Problemi s njima se javljaju zbog neizražene kreativne mogućnosti.
Noge nas nose kroz život. Problemi s nogama pokazuju strah ili neželju za ići naprijed ili u određenom smjeru. Nespremnost na djelovanje često se pokazuje kroz ozbiljne probleme s nogama. Proširene vene su ili dom ili posao koji mrzite.
Kukovi predstavljaju odluke u životu, a posebno odluke o kretanju naprijed. Bolovi u kukovima su znak da smo se “zaglavili”, ne možemo donijeti odluku ili jasno vidjeti ono što je potrebno slijedeće napraviti. Proces hodanja zahtijeva da prvo vjerujemo kukovima kada se pomiču naprijed – noge ih slijede.
To je zapravo, čin vjere s naše strane, jer mi doslovno iniciramo pad na zemlju i vjerujemo kako će nas naše noge spasiti.
Bedra su poveznica između kukova i odluka, koljena i ponosa. Često kada donesemo odluku i poduzmemo sljedeći korak, ponos nam stane na put. “Što ako izgledam glupo? Što ako to nije u redu? Što ako ne uspije? ” Naša koljena se zablokiraju, a mi smo spriječeni krenuti naprijed.
Bol koja počinje u bokovima i i širi se u bedra (bedreni živac), predstavlja odvajanje od naše želje i odluke da se krene naprijed te naš strah neuspjeha. Louise Hay sugerira da problemi s natkoljenicom predstavljaju zadržavanje trauma iz djetinjstva.
Koljena predstavljaju ponos. Ponos ili ego nas sprječava prepustiti se Božjoj volji ili volji Svemira. U praksi, svaki put kada krenemo naprijed u životu ili ulazimo u promjene, pristupamo nepoznatom. Možemo se osjećati ranjivo ili nesigurno. Možemo i dalje stajati, ukočenih koljena, pružajući otpor vjetrovima promjena.
Umjesto da priznamo naš strah, mi mu se odupiremo sve dok nas ne nadjača. Ukratko, problemi s koljenima ukazuju da smo zaglavili u egu, previše ponosni da bi se pognuli.
Naša stopala predstavljaju našu povezanost s Majkom Zemljom. Osjetljiva, natečena, bolna stopala predstavljaju stanje našeg odnosa s našom Majkom. Iako nas stopala nose naprijed u životu, ona zapravo ostvaruju kontakt s tlom. Mogu zaustaviti bilo kakav napredak, ili ga barem otežati.
U stopalima se često pohranjuju otrovne energije (često je to tuga ili mržnja), energije koje trebaju otići što dalje od srca, znači u stopala. Često su to problemi koji vode natrag u djetinjstvo.
Metafizički, postaje jasno da je mjesto na kojem stojite bolno. Ključno je krenuti dalje. Prestanite boraviti u prošlosti, otpustite ili transformirajte sve što vas emocionalno koči.
Reumatizam je bolest stečena od stalne kritike sebe i drugih. Osobe s reumama obično privlače ljude koji ih stalno kritiziraju. To se događa zbog njihova uvjerenja da bi oni trebali kritizirati druge. Na njima je prokletstvo – njihova želja stalno biti “savršenima”, sa svim ljudima u bilo kojoj situaciji.
Osobama s astmom se čini da oni nemaju pravo disati samostalno. Djeca s astmom – to su, u pravilu, djeca s visoko razvijenom svijesti. Ona uzimaju na sebe krivnju za sve. Ponekad im promjena mjesta stanovanja pomaže.
Rak je bolest uzrokovana duboko akumuliranom uvredom, koja doslovno počne jesti tijelo. Neki događaj potkopava našu vjeru u život. Taj događaj se nikad ne zaboravlja, a osoba živi s osjećajem golemog samosažaljenja. Život za takve osobe se sastoji od beskonačnih razočarenja. Takve osobe su vrlo samokritične. Kao što se L. Hay uvjerila iz vlastitog iskustva, stečena sposobnost voljenje sebe i prihvaćanja sebe onakvim kakav jesi, liječi.
Perfekcionizam, tjeskoba i nemogućnost oslobađanja napetosti karakteristične su za bolesnike od raka koji nisu uspjeli. Oni imaju nisko samopoštovanje.
Rak “ubija” kada se osoba umori od života.
Pretilost nije ništa drugo nego potreba za zaštitom. Mi smo u potrazi za zaštitom od boli, kritike, zlostavljanja i sl. Veliki izbor, zar ne? Često, kada se osjećamo nesigurno ili loše, automatski se udebljamo za nekoliko kilograma. Kada prijetnja nestane, višak kilograma također nestaje.
Boriti se protiv svijeta je gubljenje energije i vremena. Čim se prestanete odupirati, vaša težina se odmah normalizira. Povjerenje u sebe, u sam proces života, strpljivo procesuiranje negativnih misli – to su trajna rješenja.
Tumori
Kamenica uzima maleno zrnce pijeska i gradi oko njega tvrd i sjajan oklop da bi se zaštitila. Mi zrnce pijeska zovemo biserom i divimo se njegovoj ljepoti.
Mi, kao kamenice, uzimamo uvredu i nosimo se s njom sve dok se ona ne pretvori u tumor. Ja to zovem “prožvakavanjem starog filma.”
Hay je uvjerena da žene dobivaju tumore na maternici, jajnicima, i tako dalje, jer uzimaju emocionalnu bol koja se dogodila kao rezultat povrede njihove ženstvenosti, i nose se s njom cijeli život dok ne nastane tumor. Hay to zove jednostavno: “On me jako povrijedio”.
Ako naš odnos s nekim završava, to ne znači da nešto nije u redu s nama!
Nesreće i bol
Po zakonu karme, kao i sve ostalo u našim životima, na metafizičkoj razini i nesreće stvaramo sami. Mi jednostavno stvaramo sustav uvjerenja u našoj glavi koji može privući nesreću. S nekima od nas se uvijek nešto događa, dok drugi prođu kroz cijeli život bez jedne jedine ogrebotine.
Nesreće su rezultat ljutnje i zamjeranja. One su posljedica beznađa i potpune neslobode čovjeka da se izrazi o svojim osjećajima.
Nesreće su također revolt protiv autoriteta. Toliko smo ljuti da želimo nekoga udariti, ali umjesto toga udaramo sami sebe. Kad smo ljuti na sebe, osjećamo se krivima i tada doslovno tražimo kaznu za sebe, a ona dolazi u obliku nesreće.
Na prvi pogled, mi smo samo nevine žrtve nesreće. Nesreća nam omogućuje traženje pomoći i suosjećanja od drugih. Oni nam peru rane i brinu se za nas. Često smo prisiljeni ležati u krevetu, ponekad dugo vremena. Pomoću boli naše tijelo nam govori o životu, pokazuje na čemu trebamo još poraditi. Veličina boli pokazuje koliko jako smo se htjeli kazniti.
Bol bilo kojeg podrijetla je dokaz osjećaja krivnje. Krivnja uvijek traži kaznu, te kazna stvara bol. Kronična bol se javlja od kroničnog osjećaja krivnje, zakopanog tako duboko u nama da mi sami često o njoj ni ne znamo.
Krivnja je beskoristan osjećaj. Taj osjećaj nikada nikome ne pomaže, te ne može promijeniti situaciju. Oslobodite se iz zatvora.
ATMA
