Kada se rodimo, naš DNK u tijelu sadrži nacrte o tome tko smo i upute tko ćemo postati. Na primjer, može reći našim očima da se od plavih pri rođenju kasnije pretvore u smeđe, da će naše tijelo rasti od 50 do 170 cm i usmjeriti mnoštvo drugih promjena tokom našeg života.
Widget not in any sidebars
Mnogi pogrešno vjeruju da je DNK s kojim smo rođeni jedina odrednica tko smo i što ćemo postati, no znanstvenici već desetljećima pokazuju da je „genetski determinizam“ pogrešna teorija.
Područje epigenetike odnosi se na znanost koja proučava kako na razvoj, funkcioniranje i evoluciju bioloških sustava utječu sile koje djeluju izvan DNK, uključujući unutar-stanični i energetski utjecaj te utjecaj okružja.
Još 50-tih godina znanstvenici su prihvatili da je utjecaj epigenetike presudan u našem razvoju. „Epi“ dolazi od grčke riječi “povrh toga” te u kombinaciji s riječju „genetika“ u biti znači “nešto više od genetike“. To “nešto više” se smatra da se odnosi na naše okružje što znači da naš genetski kod i okruženje u kojem živimo određuje tko i što smo. Znanstvenici su dokazali da epigentika podrazumijeva čak i više od DNK, i mjesto gdje živimo, klima oko nas i sve poteškoće, prekretnice i teški potresi u našem životu.
Widget not in any sidebars
HeartMath institut smatra da su cjeloviti elementi modela tko smo i što možemo: misli, osjećaji i namjere koje imamo svaki dan. Nakon dva desetljeća istraživanja, znanstvenici ukazuju da i drugi faktori, kao što su uvažavanje i ljubav prema nekome ili ljutnja i tjeskoba koju osjećamo, također mogu utjecati i promijeniti DNK nacrt.
Bruce Lipton ističe da je razlika između genetskog determinizma i epigenetike jako važna. Kaže da je razlika između to dvoje značajna, jer temeljno uvjerenje genetskog determinizma doslovno znači da su naši životi, koji su definirani kao naša fizička, psihološka i emocionalna svojstva ponašanja, pod kontrolom genetskog koda. On dalje ističe kako takav sustav vjerovanja pruža vizualnu sliku ljudima da su žrtve, jer ako geni kontroliraju naš život, onda je naš život izvan naše kontrole i sposobnosti da ga promijenimo. To dovodi do viktimizacije da se bolesti koje se događaju u obitelji šire putem prenošenja gena povezanih s tim svojstvima, a upravo znanstveni dokazi pokazuju da to nije tako.
Kada iskušavamo negativne emocije poput ljutnje, tjeskobe ili mržnje, ili mislimo negativne misli kao što su „mrzim svoj posao“, „ovako mi se ne sviđa“ ili „što si on umišlja da je on?“, mi doživljavamo stres i naša energetska zaliha je preusmjerena. To uzrokuje da se dio naših energetskih rezervi, koje bi inače usmjerili na funkcije održavanja i obnavljanja našeg kompleksnog biološkog sustava, suočava sa stresom tih negativnih misli i stvorenih osjećaja.
Nasuprot tome, kada aktiviramo naše iskrene osjećaje kao što su uvažavanje, njega i ljubav, mi dopuštamo našoj energiji srca da radi za nas. Svjesno odabiranje glavnih osjećaja srca umjesto onih negativnih znači da smo se psihički, fizički i emocionalno obnovili umjesto da smo stresom iscrpili i oštetili naš tjelesni sustav. Što više to činimo to smo u boljoj poziciji da se obranimo od stresa i crpljenja energije u budućnosti. Srčani pozitivni osjećaji jačaju naš energetski sustav i njeguju tijelo na staničnoj razini. Jednostavnije rečeno, kad imamo loš dan, prolazimo kroz teško razdoblje, suočavamo se s bolešću voljene osobe ili financijskim problemima, mi zapravo možemo utjecati na naše tijelo na staničnoj razini putem svjesnih namjera i fokusiranjem na pozitivne emocije.
Widget not in any sidebars
Istraživači na HeartMath institutu istraživali su snagu namjernih misli i emocija i otišli toliko daleko gdje pokazuju da se na fizičke aspekte DNK može utjecati ljudskom namjerom. Podaci pokazuju da kada su pojedinci srcem usredotočeni, puni ljubavi i u više koherentnom modu fiziološkog funkcioniranja, da imaju veću sposobnost mijenjati DNK. Što je veći omjer koherentnosti srca, to je veća mogućnost promjene DNK sukladno svojoj namjeri i obratno, sudionici koji su pokazali niske omjere koherentnosti srca nisu bili u stanju namjerom mijenjati DNK.
Srce je ključna točka kroz koju informacije koje nastaju u višim dimenzionalnim konstrukcijama ulaze u fizički ljudski sustav, uključujući i DNK, a stanje koherencije srca koje se generira kroz iskušavanje srčanih pozitivnih emocija, pojačava tu vezu. Srce, koje stvara puno jače elektromagnetsko polje od mozga, nudi energetsko polje koje povezuje više dimenzionalne strukture i mnoge tjelesne sustave kao i DNK. Stoga, oni koji budu razvijali svoju sposobnost održavanja stanja koherencije srca, biti će u stanju proizvesti promjene u DNK strukturi.
