Naviknuli smo o pojmu ‘znanost’ razmišljati samo u odnosu prema materiji i energiji. Međutim, postoji znanost više dimenzije koja se bavi predmetom duše i duhovne energije. Prema svojoj prirodi, duh je transcendentalan materiji. Drugim riječima, duša se ne može percipirati materijalnim osjetilima. Metode materijalne znanosti neprimjerene su za dokazivanje postojanja duše isto kao što se uhom ne može opaziti svjetlo.
Widget not in any sidebars
Međutim, duša se kao viša stvarnost može shvatiti slijeđenjem zakona duhovne znanosti. Na koncu, sva se duhovna istina spoznaje iznutra, samospoznajom. Uzmimo primjer proljeća… Što je proljeće? Gdje se ono nalazi i kako izgleda… ? Teško ćemo naći odgovor na ovo pitanje, ali nedvojbeno ono postoji jer oko sebe vidimo simptome proljeća. Boje, mirisi i okusi samo su simptomi koji nam daju dokaz da proljeće postoji. Na sličan način, čovjek ima svjesnost, život i osjećaje koji su simptomi duše…
Razmotrimo određene smjernice koje nam mogu pomoći da bolje razumijemo prisutnost duše:
Zdrav razum
Kada osoba premine, kažemo: “On je preminuo”. Tko je to preminuo? Tijelo osobe još uvijek leži tu. Činjenica je da je izvor života – duša – napustila tijelo i stoga za osobu kažemo da je mrtva.
Intuitivno poimanje
Svatko od nas intuitivno razumije da se pravo jastvo, “ja”, razlikuje od tijela, uma i inteligencije. Kažemo ‘moja ruka’, ‘moja glava’ itd. Krenuvši od vrha glave pa sve do nožnih prstiju možemo za svaki dio tijela reći da je ‘naš’. To je pokazatelj da te stvari pripadaju nekome, vlasniku. Oči, uši i mozak samo su organi putem kojih MI vidimo, čujemo ili razmišljamo. Oni sami po sebi ne mogu obavljati nikakvu aktivnost. I u mrtvom tijelu postoje oči, uši i mozak. Međutim, aktivnost prestaje jer je duša, pokretačka sila, napustila tijelo.
Svjesnost
U živućem tijelu postoji SVJESNOST. Kao što sunce unaokolo širi svjetlost i toplinu, duša tijelom širi svjesnost, od vrhova prstiju pa sve do vrha glave. Ta nam svjesnost omogućuje da razmišljamo, osjećamo, krećemo se itd. Stoga, SVJESNOST JE POKAZATELJ DUŠE. Svjesnost je ono što mrtvo tijelo razlikuje od živog. Relativno se lako može izraditi stroj koji će reagirati na crveno svjetlo izjavom “Vidim crveno svjetlo”, ali hoće li taj mehanički odgovor biti popraćen iskustvom? Neće! Svjesnost je dokaz duše.
“U fizici ili kemiji ne možemo pronaći ništa što se imalo odnosi na svjesnost. A ipak svatko od nas zna da svjesnost postoji, jednostavno zato jer je svi imamo. Stoga svjesnost mora biti dio prirode ili, općenitije govoreći, dio stvarnosti, što znači da se, bez obzira na zakone fizike ili kemije, obrazložene u kvantnoj teoriji, moraju uvažiti i posve drukčiji zakoni.” – Niels Bohr, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1922. godine
Sva živa bića, bilo biljke, životinje ili ljudi, posjeduju svjesnost i očituju je na razne načine. Svjesnost ne proizlazi iz materije nego je simptom duše, koja je nepromjenjivi dio stvarnosti. Koliko god pokušavali, znanstvenici ne mogu stvoriti život u laboratoriju miješajući beživotne kemikalije.
Mi smo svjesna duhovna duša unutar tijela i naš se odlazak iz tijela naziva smrću. Stoga fraza „otišao je dalje“ točno opisuje ono što se zbiva kad netko umre.
Svjesnost znači samosvjesnost, osjećaj „Ja sam“. Također znači biti svjestan vlastitih misli i osjećaja. Nijedno računalo – ma koliko složeno bilo – nikad nije svjesno.
Obična znanost ne može proučavati dušu i njezine odlike, svjesnost, jer su izvan dosega materije. Duh može proučavati duhovna znanost, poput one iznesene u Vedama.
U svom izvornom čistom stanju, svjesni smo svoje vječne osobnosti u odnosu s Bogom. Sada je naša svjesnost uronjena u materiju i mislimo da smo ono tijelo u kojem u određenom trenutku prebivamo.
Osim svjesnosti, i drugi dokazi ukazuju na to da je naša osobnost odvojena od naših tijela – npr. sjećanja iz prošlih života i izvantjelesna iskustva.
Iskustvo bliske smrti (Near Death Experience)
Rezultati istraživanja pokazuju da je um neovisan o materijalnom mozgu i tijelu. Iskustva bliske smrti obuhvaćaju izvantjelesna iskustva kada osobe prilikom teških bolesti ili fizičkih trauma koje vode do stanja nesvijesti promatraju svoje fizičko tijelo i događaje koji se tijelu zbivaju iz perspektive izvan tijela. Česti su primjeri osoba koje su doživjele srčani udar i izvijestile da su od izvan tijela promatrale kako ih medicinsko osoblje pokušava oživjeti. U takvim situacijama, kao što pokazuju snimke moždanih valova, funkcije mozga su oslabljene i pacijent bi trebao biti u nesvjesti – ako je svjesnost očitovanje mozga.
Postoje brojna istraživanja o iskustvu bliske smrti koja su proveli istaknuti znanstvenici kao što je Dr. Michael B. Sabom, kardiolog i profesor na Emory University Medical School. Dr. Sabom otvoreno je pokazivao nesklonost iskustvima bliske smrti, ali je promijenio mišljenje nakon što ih je proučio. Na temelju iscrpnog istraživanja Sabom je napisao: “Ako se ljudski mozak sastoji od dva glavna elementa – ‘uma’ i ‘mozga’ – onda kriza bliske smrti na neki način može uzrokovati kratkotrajno razdvajanje uma od mozga kod mnoštva osoba. Hipoteza o izvantjelesnim iskustvima najbolje odgovara činjeničnom stanju. Bi li um koji se odvaja od fizičkog mozga u suštini mogao biti duša koja nastavlja postojati nakon tjelesne smrti, kako tvrde neke religijske doktrine? Prema mom mišljenju, to je glavno pitanje koje su iznjedrila izvješća o iskustvima bliske smrti.”
Sjećanja iz prošlih života
Ozbiljni istraživači proveli su stroge i nepristrane studije o sjećanjima iz prošlih života. Ian Stevenson, profesor psihijatrije na University of Virginia opširno je istražio spontana sjećanja reinkarnacije koja se javljaju kod djece. U takvim je slučajevima mogao pozitivno potvrditi izjave djece iscrpno istražujući mjesta i osobe koje su opisivali, ukljčujući i preminulu osobu za koju su tvrdili da su bili u prošlom životu. Stephenson je istražio brojne slučajeve i došao do uvjerljivih dokaza da svjesnost može samostalno putovati iz jednog fizičkog tijela u drugo. Jasno, kada tijelo umre, sadržaj mozga je uništen i ne postoji proces kojim bi mogao utjecati na sadržaj nekog drugog mozga. Najjednostavnije objašnjenje jest da svjesnost mora biti entitet koji se razlikuje od uma i tijela.
