Problem nije u masnom tkivu, već u vrsti masnog tkiva. Prekomjerno unošenje zasićenih masnih kiselina ili šećera (koji se u organizmu pretvara u masti) dovodi do stvaranja bijelog masnog tkiva, koje izaziva probleme. Fanatizam u držanju dijeta ne garantira zdravlje. Mast nam je potrebna (kao i sve ostalo), ali kao nezasićene masne kiseline, uz stalnu fizičku aktivnost.
Pretilost, debljina ili gojaznost se definira kao nagomilavanje viška masti u organizmu, koja remeti zdravlje. U članku iz 2018. godine, autori su analizom od paleolita do danas ustanovili da je oduvijek bila prisutna u ljudskim populacijama.
Još je Hipokrat pisao o lošim efektima pretilosti na zdravlje. Ona povećava rizik od različitih oboljenja (kardiovaskularnih, karcinoma itd). Kliničke manifestacije se javljaju najčešće u obliku metaboličkog sindroma, koji se karakterizira prisutnošću najmanje 3 od sljedećih parametara: debljina u predjelu stomaka, povećanje šećera u krvi, povišenje triglicerida, krvnog tlaka, sniženje LDL kolesterola.
Pretilost dovodi do disfunkcije endotela krvnih žila, inzulinske rezistencije i upalnih promjena u tijelu. Postojanje metaboličkog sindroma povećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa tipa 2 za 2, odnosno 5 puta.
Porast broja pretilih je globalni fenomen. Postoje tri osnovna razloga za ovu pojavu. Prva je povećana potrošnja mesa, kao i masti životinjskog porijekla.
Drugi je sve šira primjena procesuirane hrane (u SAD se ¾ kalorija unosi industrijski pripremljenom hranom, koja sadrži visoke količine masti, šećera, soli). Prodaja grickalica i slatkiša u supermarketima cvjeta i kod nas. Napitci s visokim količinama šećera su zamijenili vodu ili čaj.
Konačno, majke danas rade, što im ne ostavlja vremena za pripremanje obroka za obitelj. Oko petine žena radi u noćnim smjenama, što remeti dnevni ritam obroka.
Postoji nekoliko načina da se izmjeri prekomjerna težina, a najpopularniji su indeks tjelesne mase (BMI) i odnos obima struka prema obimu kukova (WHR).
Svjetska zdravstvena organizacija definira pretilost kao BMI preko 30. BMI preko 30 je 2016. imalo 11% muškaraca u svijetu, prema 15% žena.
Ali, BMI nikada nije bio namijenjen da procjeni pojedinačne osobe, već trendove u općoj populaciji. Profesor Nick Treftethen, matematičar s Oxforda je doveo u pitanje vrijednost formule za mjerenje BMI, nazivajući je “bizarnom mjerom”.
Widget not in any sidebars
Sadašnja formula daje nerealno manje vrijednosti za niske ljude, a prevelike za visoke. On predlaže da se težina množi sa 1,3, a potom dijeli s visinom podignutom na 2,5 (a ne 2).
Također ukazuje (sasvim opravdano) da je ljudski organizam suviše kompleksan da se opiše jednim brojem.
Drugi problem je količina masnog tkiva u odnosu na težinu. Na primjer, osoba koja živi sjedilačkim načinom života od 1,83 metra i s težinom od 92 kilograma ima BMI 27, dok sportaš od 1,83 metra i s težinom od 96 ima BMI 28 (dakle deblji je po ovoj računici).
Jasno je da ovo nikako ne stoji. Također, osoba koja ima veliku fizičku aktivnost, pretvarajući 10% masnog tkiva u mišiće i dalje ima visok BMI. Stoga mnogi znanstvenici smatraju da je BMI neadekvatan.
Bolji prediktor kardiometaboličkog stanja organizma je odnos obima struka i visine (ako je manji od 2, rizik od bolesti koje prate pretilost je manja).
Mjerenje količine masti u tijelu je dobar pokazatelj, ali zahtjeva kompliciranu opremu.
Ali, priča o masti u našem tijelu je daleko od jednostavne, popularne mantre o štetnim efektima debljine.
Još osamdesetih godina prošlog stoljeća, grupa francuskih istraživača je utvrdila da pacijenti s kroničnom bubrežnom insuficijencijom na dijalizi (zamjeni bubrežne funkcije) imaju manju smrtnost od kardiovaskularnih komplikacija ako su deblji. Tijekom slijedećih desetljeća, ovaj nalaz je definitivno potvrđen.
U 2012. istraživači iz Sjeverne Koreje su dokazali isti fenomen kod karcinoma bubrega tj. iako su debeli pacijenti imali veću šansu da ga dobiju, imali su bolje šanse za preživljavanje s bolešću od mršavih.
Ovaj paradoks je razjašnjen u Nacionalnom institutu za karcinome i istraživanje genoma u SAD. Pokazalo se da što više masnog tkiva postoji oko bubrega (poslovica “kao bubreg u loju”), to je imuni status bio bolji. Sličan fenomen je ranije opisan kod karcinoma prostate. Ali nije se radilo o bilo kojoj vrsti masti.
Masno tkivo u organizmu postoji u dva oblika, bijela (dominantan oblik) i smeđa. Kod bolesnika s dobrom prognozom tumora, mast je uglavnom bila smeđa, dok je kod agresivnih oblika bila bijela.
Ali, dok bijela mast deponira energiju (relativno mršav čovjek od 75 kg ima deponirano 100 000 kalorija u masnom tkivu), smeđa je troši. Sagorijevanje masti u smeđem masnom tkivu stvara toplinu koja nam je potrebna. Ona se nalazi uglavnom raspršena u abdomenu.
Prošle godine je pokazano da u masnom tkivu živi posebna vrsta T limfocita (takozvani gama delta). Oni aktiviraju masne stanice da stvaraju toplinu.
Limfociti su međutim uključeni u borbu protiv karcinoma i infekcije. Stimulacija ovih stanica poboljšava imunitet. Tako dolazimo do objašnjenja iznenađujućih epidemioloških podataka da osobe koje su umjereno gojazne (BMI između 25 i 29) imaju za 6% manju smrtnost od onih s “idealnom tjelesnom težinom”.
Radovi su pokazali da nekoliko kilograma viška povećavaju otpornost ka infekciji, smrtnost poslije teških operacija. Jedna studija je pokazala manju učestalost demencije u umjereno pretilih osoba. Ima čak radova o boljoj seksualnoj aktivnosti ovih ljudi u odnosu na mršave.
Pretilost je evolucijski bila prednost, garantirala je bolje preživljavanje. Stoga se naš organizam bori protiv mršavljenja. Kada jedemo, luči se leptin, dopamin i drugi hormoni koji nam daju osjećaj zadovoljstva. Kada mršavimo, mozak aktivira brojne mehanizme da spriječi gubitak masnog tkiva.
Problem dakle nije u masnom tkivu, već u vrsti masnog tkiva. Prekomjerno unošenje zasićenih masnih kiselina ili šećera (koji se u organizmu pretvara u masti) dovodi do stvaranja bijelog masnog tkiva, koje izaziva probleme.
Drugi problem s mastima je nedostatak fizičke aktivnosti. U novoj studiji Kristin Stanford sa Sveučilišta države Ohio, pokazano je da poslije fizičke aktivnosti dolazi do porasta jednog produkta masnih stanica (grupno se nazivaju lipokinima) nazvanog 12,13-diHOME (pun naziv je kompliciran).
Za njega se ranije znalo da se oslobađa pri izlaganju hladnoći, a mobilizira masne kiseline iz bijelog masnog tkiva. Dakle, fizička aktivnost ili izlaganje hladnoći ubrzavaju sagorijevanje masti, ali i poboljšavaju imunitet.
O tome sam ranije pisao, pustite djecu vani da se igraju po snijegu, to je fantastično za imunitet. Ovo ne znači da možete jesti koliko hoćete, ako imate fizičku aktivnost. Ali, fanatizam u držanju dijeta ne garantira zdravlje. Mast nam je potrebna (kao i sve ostalo), ali kao nezasićene masne kiseline, uz stalnu fizičku aktivnost.
Dr Branimir Nestorović – pulmolog i alergolog, načelnik pulmologije u Univerzitetskoj bolnici u Tiršovoj, Srbija
stil.kurir/banenestorovic.blogspot
53 SUPERHRANA
SUPERHRANA
Kreativne ideje za uvođenje supernamirnica u svakodnevnu prehranu
Kuharica, ali i knjiga koja nas upoznaje s biljnim supernamirnicama koje bismo uvijek trebali imati kod kuće kako bismo održavali stalnu razinu optimalnog zdravlja.
Autorica nam donosi slasne i originalne, ali jednostavne recepte koje je lako uklopiti u dnevnu rutinu i obiteljski jelovnik. Od doručka do večere, od energetskih napitaka do brzih slastica za podizanje energije i snage, ova knjiga je vodič za cjelovitu gurmansku prehranu, uz koju ćete "pucati od zdravlja".
