Pšenica je daleko od zdrave hrane. Deblja, izaziva plinove i od vašeg probavnog trakta vam stvara neprijatelja ili obrnuto. Pšenica uzgojena na način da daje visoke prinose i današnja genetski modificirana pšenica čine ju žitaricom koju najvjerojatnije želite izbaciti iz prehrane.
Kako i kada je ova drevna žitarica postala ozbiljna prijetnja zdravlju?
Autor i preventivni kardiolog William Davis, dr.med. kaže da se to dogodilo kada je masovna agrikultura pred nekoliko desetljeća nastojala stvoriti veće prinose pšenice. On kaže da današnja „pšenica“ nije niti pšenica zahvaljujući intenzivnim nastojanjima u području njenog križanja, piše Why dont you try this.
„Pšenični proizvodi koji se danas prodaju nisu u ničemu nalik pšeničnim proizvodima iz vremena naših baka, vrlo su različiti od pšenice ranog 20-tog stoljeća i potpuno transformirani u odnosu na pšenicu iz Biblije i raniju“.
Uzgajivači su dramatično promijenili pšenicu. Nekada više od četiri stope visoka, moderna pšenica – vrsta koja se sadi na 99% žitnih polja na svijetu – sada je niska biljka od dvije stope s neobično velikim sjemenom.
Dr. Davis kaže da se s razradom ovog križanja pšenice s travama koje nisu pšenica kako bi se uveli novi geni, koristile tehnike ozračivanja sjemena pšenice i embrija s kemikalijama, gama zrakama i visokim dozama X zraka kako bi se proizvele mutacije.
U srpnju 2009. najomraženija tvrtka Monsanto je objavila nova istraživanja na GM pšenici te promociju GM pšenice ubacila u petu brzinu. „Rašireni otpor farmera i potrošača pobijedio je 2004. GM pšenicu a to globalno odbijanje ostalo je jako što je vidljivo iz današnje izjave“, kaže Lucy Sharratt, koordinator Kanadske biotehnološke aktivističke mreže.
„U 2004. koalicija japanskih potrošača i industrije hrane proslijedili su peticiju vladama Kanade i SAD-a tražeći od njih da ne uvode GM pšenicu. Danas je odbijanje GM pšenice u Japanu jako kao i uvijek do sada.“
80 organizacija u Japanu su već potpisale deklaraciju o odbijanju“ kaže Keisuke Amagasa iz No!GMO kampanje iz Tokija. „Velika većina potrošača ovdje u Japanu diže svoj glas protiv uzgoja GM pšenice. Vidimo jako protivljenje iz svih sektora društva.“ Japanski proizvođači brašna također odbijaju GM pšenicu što ide u prilog odbijanju od strane potrošača.
U današnjoj izjavi, Flour Miller’s Association iz Japana napisali su No! GMO kampanji: „U skladu s današnjim uvjetima, sa svim sumnjama u pogledu sigurnosti i okoliša koji japanski potrošači imaju, uključujući i utjecaj GM hrane na ljudsko tijelo, GM pšenica se nalazi u mnogim proizvodima koji nisu prihvatljivi na japanskom tržištu“ napisao je No! GMO kampanji Kadota Masaaki, direktor Flour Miller’s Association.
Clearfield pšenica koja raste na skoro milijun hektara na pacifičkom sjeverozapadu i koju prodaje BASF – najveći svjetski proizvođač kemikalija – je stvorena u genetičkom laboratoriju izlaganjem sjemena pšenice i embrija industrijskom otrovu natrij karbonatu koji inducira mutaciju tvari koja je otrovna za ljude i poznata po eksplozivnosti kod nepažljivog rukovanja, kaže dr. Davis.
Ova hibridna pšenica ne preživljava u divljini i većina farmera se oslanja na toksična kemijska gnojiva i pesticide kako bi održale usjev na životu. Što sva ova znanost o biljkama ima s onim što nas muči?
Intenzivno križanje je stvorilo značajne promjene u aminokiselinama u glutenskim proteinima pšenice, potencijalni uzrok za 400 postotno povećanje celijakije zadnjih 40 godina.
Pšenični protein gliadin je također doživio promjene što je izravna posljedica. „U usporedbi sa svojim prethodnikom iz doba prije 1960-ih, moderni gliadin značajno stimulira apetit“ objašnjava dr. Davis.
„Novi protein gliadin može također biti odgovoran za eksploziju upalnih bolesti kojih smo svjedoci.“ Netolerancija na gluten može izazvati široku lepezu simptoma od kojih su neki iscrpljujući. Štoviše, odgađanje dijagnoze ili česte pogrešne dijagnoze mogu biti pogubne za dugoročno zdravlje. Gerta Farber elaborira svoje istraživanje i osobno iskustvo s celijakijom.
Moćna mala kemikalija u pšenici poznata kao „pšenična bakterija agglutinin“ (WGA) je uvelike odgovorna za mnoge efekte bolesti koji se manifestiraju a teško ih je dijagnosticirati. Znanstvenici su nedavno otkrili da je WGA u modernom žitu vrlo različita od one u nekadašnjem žitu.
Ne samo da WGA baca sjenu na naše pretpostavke o primarnom uzroku netolerancije na pšenicu, zbog činjenice da se WGA u najvećoj koncentraciji nalazi u cjelovitom žitu, uključujući i u navodno superiornim klicama, također skida veo s jedne od najvećih obmana industrije hrane.
Ispod radara konvencionalnog serološkog testiranja na antitijela prema različitim glutenskim proteinima i genetskim testiranjima na osjetljivost na bolesti, WGA „Problem lectina“ ostaje gotovo potpuno skriven.
Lectini, iako se nalaze u svim žitaricama, sjemenu, mahunarkama, mliječnim proizvodima i obožavanim ponoćnicama: rajčicama i krumpirima, rijetko se o njima priča u kontekstu zdravlja ili bolesti, čak i kada njihova prisutnostu u našoj ishrani može uvelike reducirati kvalitetu i duljinu našeg života.
Sastojci moderne pšenice koji stimuliraju apetit najvjerojatnije su se pojavile kao nesretni nusprodukt uvelike nereguliranih metoda uzgoja, objašnjava dr. Davis. Međutim, optužbe vezane za njihov utjecaj na upalne bolesti mogle bi imati nešto s činjenicom da se u posljednjih 15 godina sve više pojavljuju u procesiranoj hrani.
Sastojci pšenice se danas nalaze u skoro svim vrstama procesuirane hrane. Kao da to što vas čini gladnim nije dovoljno, postoje dokazi da novi biokemijski kod moderne pšenice uzrokuje hormonski poremećaj koji je povezan s dijabetesom i pretilošću.
„Ne tvrdim da je u svačijem najboljem interesu da smanji pšenicu; vjerujem da je potpuno eliminiranje pšenice od najvećeg interesa za svačije zdravlje“, kaže dr. Davis, „Po mom mišljenju pšenica je postala toliko loša.“
Zamijenite pšenicu s pirom
Pir je drevna žitarica koja se vratila na velika vrata u Sjevernoj Americi iako je već desetljećima popularna u mnogim europskim zemljama. Pir je nehibridni daljnji rođak današnje pšenice. Jedinstvenost pira proizlazi iz njegovog genetskog sadržaja i nutritivnog profila.
Pir se lakše rastapa u vodi tako da tijelo lakše apsorbira nutrijente što olakšava probavu. Ima veliku količinu proteina (mnogo veću od pšenice), više B kompleks vitamina i veliku količinu jednostavnih i služenih ugljikohidrata.
Ovi složeni ugljikohidrati su važan čimbenik za zgrušavanje krvi i stimuliranje imunološkog sustava tijela. Pir je vrhunski izvor vlakana. Orašasti okus pira ne samo da je ukusan već ima mnogo nutricionističkih koristi koje su jako dobre za vas.
U daljnjem tekstu saznajte kako nutrijenti pira pridonose manjem riziku kardiovaskularnih (srčanih) bolesti, dijabetesa tipa II i na koji način može smanjiti pojavu migrene.
Pir je teže procesirati nego modernu pšenicu što ga čini nešto skupljim. Njegova ljuska ga štiti od onečišćenja i insekata što, za razliku od drugih žitarica, omogućava uzgajivačima da ne koriste pesticide. Ljuska se mora mehanički odvojiti od zrna prije mljevenja (ovo se radi nakon žetve).
Pir se čuva u uvjetima s niskom vlagom kako bi se zaštitilo zrno, zadržali nutrijenti i održala svježina. Kroz desetljeća se moderna pšenica mijenjala kako bi ju bilo lakše uzgojiti i pokositi. To je povećalo prinose i održalo visoku razinu glutena u pšenici kako bi se proizveli komercijalni pekarski proizvodi velikog volumena.
S druge strane, pir je zadržao mnogo dvojih originalnih osobina i nastavlja biti visoko hranjiv i pun okusa. Od pira se može raditi izvanredan kruh i tjestenina.
Napomena o glutenu: Imajte na umu da pir sadrži gluten. Gluten se sastoji od glutenina i gliadinskih molekula. Gluten daje tijestu elastičnost što omogućava dizanje kruha.
Iako je gluten iz pira krhkiji od onoga u drugim žitaricama, njegov kruh ima manje zračnih rupa, dobro je formiran i zadržava pun okus.
Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
