LOTOS
Lotos iz mulja se rađa,
Raste i čisti se kroz vodu,
Cvjetanje odgađa,
Čekajući Sunce ,
Da se pročišćen uzdigne
Ka nebeskom svodu.
Jedina svrha njegova života:
Svoju ljepotu,
Pokloniti Bogu.
* * *
LJUBI BLIŽNJEGA SVOGA
Ljubi bližnjega svoga,
Kao prijatelja, ili brata,
Širi ljubav i neće biti rata.
U svakom živom biću
Vidi djelić Boga,
Kao komadić srca svoga.
Ljubav se u srcu budi i rađa.
Ljubav je uvijek iskrenost,
Nikada krađa.
Ljubav u srcu se javlja kao val,
Bog je ocean.
* * *
ŽIVOT
Život nije ni pakao, ni raj.
Rađanje nije početak,
Smrt nije kraj.
Život je iluzija,
Neznanje je tama.
Znanje je svjetlost,
Božanskoga hrama.
Ljubav niti umire, niti se rađa
Ljubav je u nama.
Kao neispijeni nektar,
Ljubav je spoznaja.
* * *
ZAROBILI SU BOGA
Zarobili su Boga u hramove,
Okitili cvijećem i stavili Ga u ramove.
Slijepi, već kakvi jesu,
Nisu vidjeli Boga u srcu svakoga bića,
Niti se odrekli požude, pohlepe,
Grešne hrane i otrovna pića.
Zavedeni, u neznanju,
Materijalnim darovima
Traže otkupljenje grijeha tijelu,
Umjesto duši spas.
Blatnih očiju ne vide Gospodina,
Da je stalno uz nas.
Milostiv kao otac,
Koji zločestom djetetu sve prašta,
Traži samo malo ljubavi,
Da nam sreća i spas duše,
Ne bude samo mašta.
* * *
Iz zbirke pjesama Tomislava Praševića – Duhovni Lotos
