PATNJA

Kako se patim,
Kako muke da skratim?
Kako duši da pronađem mir?
Tako sam uznemiren,
Kao da me je popio vampir.
Ne znam da li je vampir pravi,
Ili su to samo misli u mojoj glavi.
Nekima se život čini kao radost.
Bez svjesnosti duše,
To je samo slatka gadost,
Plod prošlih života,
Za čulno uživanje divota.
Zasluga ili kredit,
I jednom i drugom dođe kraj
Bez svjesnosti duše,
Bit će života u beskraj.
Zato mi se patnja čini slađa,
Uživanje mi dođe kao krađa,
Problemi i brige,
Kao duhovne knjige,
Patnja kao gorak lijek.
Budi me iz materijalnog sna,
Za navijek.

UZNEMIRENOST

Mislima mojim,
Ne znam im broj,
Da kažem stoj!
Ne, ne mogu,
Bojim se zalutati ću.
Tako mi malo treba,
Da umirim um,
Molitva za pomoć, neba,
Patnje da skratim,
Gospodinu da se vratim.

DEMONI

Ljudi u životu razne gluposti rade,
Misleći da bolji život grade.
Rad u neznanju, patnja i užitak,
Demonima je boljitak.
Uznemirenost tijela adrenalin proizvodi,
Demonima kao hrana godi.
Nekim demonima je i naša krv dobra,
Nad nama su kao kobra.
Neki na čisto suptilnoj razini rade,
Životna energija nam se krade.
Čovjek ispijen i prazan misli zbraja,
Pametan, iskustvima greške prekraja.
Za pomoć, dobrog duha traži,
Slabi posežu za slabostima,
Demoni su im draži.

DUŠA

Duša je uvijek mlada,
Tijelo stari,
Um i ego za to ne mari.
Intelekt je skladište naučenih stvari,
Nekad mu pomaže, a nekad kad ne treba,
Kao sidro probleme čovjeku pravi.
Ne da mu da novim morima plovi,
Kreativnost da ispolji.
I taman kad misli da sve zna,
Pred njega iskrsne nevolja.
Duša iz kaveza tijela, sve promatra,
Kako čovjek hrli ka nevolji.
A mogao je samo da se moli,
Duša bi mu bila na slobodi.

SIROTINJA

Sirotinja i Bogu je teška.
Tako kažu,
sirotinju lažu.
Majci Zemlji najteže su laži,
Samo malo poštenja i iskrenosti traži.
Najteža je ljudska glupost,
Od bogatih nametnuta tupost.
Letargija i uspavanost vlada,
Najlakše je spavati kao klada.
Teško je glavom misliti,
Navike promijeniti.
Neznanje u glavi ,
Sirotinja je prava.
Zato i postoji na majci Zemlji
Patnja i strava.

MIR I GALAMA

Kad galama pamet stvara,
Puno je adrenalina,
Kao hrana utvara.
Galama samo uznemirenima odgovara.
Umiren um čulima vlada,
Ego u iskušenje ne pada.
Pravu istinu samo tišina govori,
Meditacija i kontemplacija
Tome putu vodi.

OPONAŠANJE

U životu ima puno vrijednih stvari
Za koje čovjek ne mari.
Za neke i sam zna da loše radi,
Ali ipak na njih se pali.
Draže su mu ludosti,
Kojima si čulima ugodu stvara,
Iako mu tijelu škodi,
A niti duši ne odgovara.
Što je to što čovjeku pomutnju u glavi stvara?
Alkohol ga ludim čini,
Dim mu suze tjera na oči,
Droga mu mozak koči,
Seks kratkoročnu sreću stvara.
Na kraju ostaje ispijen,
I bez zdravlja i bez para.
Oponašanje majmuna od čovjeka stvara.

KUCAJ I PITAJ

Kucaj, otvorit će ti se.
Tko neće pitati,
Mora skitati.
Znanje je u nama,
Ali kako do njega doći?
Teško je bez pomoći,
Pronaći od srca do glave put,
Ako je um krut.
U srcu duša spava,
Manja je od mrava,
Ali toliku moć ima,
Ako je spoznamo,
Može pomoći svima.
Duša je kao kap u moru,
Dio Boga,
Nije samo komadić srca tvoga.
Ima svijetlost i snagu malog Boga,
Stvorena je na sliku i priliku,
Oca svoga.
Učitelj ti može vrata otvoriti,
Priliku za spas duše stvoriti,
Odgovore dati,
Lutanje da se skrati.

Iz zbirke pjesama Tomislava Praševića – Duhovni Lotos

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 06.05.2013.
Slijedeća objavaAromaterapijom protiv sezonskih alergija
Tomislav Prašević
Tomislav Prašević, diplomirani je ekonomist koji od najranijeg djetinjstva razvija ljubav prema knjizi. Magisterij organizacije i upravljanja pomaže mu djelomično u načinu razmišljanja i tako se sve više okreće duhovnoj literaturi te počinje studiozno proučavati religije, što mu je nekada bila i maturalna radnja u gimnaziji.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.