Svakodnevno se obitelji i njihovi liječnici susreću sa teškom odlukom hoće li svjesno usmrtiti bližnje kako bi im olakšali patnje. Uobičajeni naziv za to je eutanazija. Zakoni vezani za eutanaziju se razlikuju kod pojedinih država. Eutanazija je nastala od grčke riječi koja u prijevodu znači ‘dobra smrt’ i dolazi u različitim oblicima. U nastavku su navedene neke njihove definicije:
- Dobrovoljna eutanazija je kada se liječnik i pacijent slože (uz pisanu izjavu) da se okonča život pacijenta. Ovo je samo u slučaju kada pacijent izrazito pati i kada uporno moli doktora za eutanaziju.
- Nedobrovoljna eutanazija je kada osoba nije u mogućnosti zatražiti eutanaziju (može biti da osoba nema svijesti ili nije u mogućnosti komunicirati) ili donijeti smislenu odluku želi li umrijeti ili nastaviti živjeti. U ovom slučaju odgovorne osobe donose odluku umjesto nje na temelju punomoći ili ranije izražene želje. Situacije kada osoba ne može donijeti odluku ili izraziti želju su:
- Osoba je u komi.
- Osoba je premlada (npr. jako malo dijete)
- Osoba je senilna.
- Osoba je u velikoj mjeri mentalno poremećena.
- Osobi je je jako oštećen mozak.
- Osoba je mentalno poremećena na način da je treba zaštiti od nje same (Ref: com).
- Aktivna eutanazija: Namjerno usmrćivanje poduzimanjem određenih radnji poput davanja smrtonosne injekcije.
- Pasivna eutanazija: Namjerno usmrćivanje uskraćivanjem neophodne i osnovne njege ili hrane i vode.
Eutanazija je kontroverzna tema o kojoj se vode razne debate. Medterms.com je zaključio: ”To je tema oko koje stavovi široko variraju od oduševljenog zagovaranja, prihvaćanja, izravnog odbijanja, žestoke osude, izjednačavanja eutanazije sa ubojstvom.”
Općenito gledano, sve naše radnje uzrokuju određene zasluge ili grijehe ili njihovu kombinaciju. Ovisno o našim zaslugama i grijesima, te kakvo je stanje našeg ega, određuje se u koje suptilne regije Univerzuma odlazimo nakon smrti. Npr. osoba koja ima puno zasluga može ići u suptilnu regiju Raja (Swargaloka), a osoba koja ima puno grijeha ide u jednu od sedam suptilnih regija Pakla (Patal). Namjera iza svake naše radnje je bitan čimbenik u određivanju je li osoba zadobila zasluge ili grijehe.
Težina grijeha i odgovarajuće izmirenje računa nije jednostavna matematička formula poput 1+1=2, ono uključuje kompleksan međuodnos različitih čimbenika poput:
- Namjera iza počinjene radnje. (Namjera iza svake radnje treba biti sagledana iz duhovnog ugla.)
- Trenutna situacija
- Kako je dotična radnja utjecala na samu osobu i život drugih ljudi
- Duhovna razina osobe koja je počinila tu radnju
- Račun uzimanja i davanja koji je stvoren
- Tko je oštećen (prosječna osoba, tragatelj za Bogom, Svetac, duhovna organizacija itd.)
Ako liječnik ima dobru namjeru da olakša pacijentu patnju, tada stvara i zasluge i grijehe. Ovisno o namjeri iza učinjene eutanazije ili pomaganja u samoubojstvu, omjer zasluga i grijeha kod liječnika se mijenja. Primjer u nastavku pokazuje intenzitet zasluga i grijeha u omjeru od 1 do 100.
- Maksimalnu zaslugu osoba može dobiti ako spasi život Svecu (100%)
- Maksimalan grijeh osoba može dobiti ako oduzme život Svecu. To je pogotovo primjenjivo ako Svetac aktivno sudjeluje u širenju Duhovnosti (-100%)
- Ako liječnik sudjeluje u eutanziji ili pomaže u samoubojstvu sa jedinom namjerom da olakša prosječnoj osobi bol, tada zadobiva 1% zasluga i -1% grijeha.
Grijeh se stvara jer se oduzima život. Ljudski život je dragocjen jer pruža mogućnost da radimo duhovnu praksu kako bismo duhovno rasli i time ostvarili smisao života.
Izvor: SSRF, Eutanazija
