Foto: Greg Rakozy / Unsplash




Svijest je malo područje društveno shematiziranog iskustva, a nesvjesnost bogatstvo i dubina univerzalnog čovjeka. Ono s čime se borimo i što je potrebno osvijestiti jest stanje potisnutosti koje dovodi do toga da sam ja, kao nebitna društvena osobnost, odvojen od sebe kao cjelovite ljudske osobnosti. Osoba koja misli, otuđena je osoba, čovjek u pećini, koji, kao u Platonovoj alegoriji, vidi samo sjene te pogrešno misli da su sjene stvarnost. Spomenuti proces mišljenja povezan je s dvosmislenošću jezika. Čim nešto izrazim riječju, dolazi do otuđenja, a potpuno iskustvo zamijenila je riječ. Potpuno iskustvo postoji samo dok ga ne izrazimo jezikom.

Ovaj opći proces mišljenja, rašireniji je i intenzivniji u modernoj kulturi nego što je to bio primjer ikad ranije tokom povijesti. Zbog jačeg isticanja intelektualnoga znanja, koje je preduvjet za znanstvena i tehnička dostignuća te zbog naglašavanja pismenosti i obrazovanja, riječi sve više zauzimaju mjesto iskustva.

Problem je što pojedinac toga nije svjestan. On misli da nešto vidi, osjeća, a nema nikakva iskustva, osim pamćenja i mišljenja. Kada pojedinac misli da on poima stvarnost, poima je njegov intelekt, dok čitavi čovjek, odnosno njegovo srce, kako kaže Pavao – trbuh, ništa ne poimaju.

Čovjek ne sudjeluje u iskustvu koje smatra svojim. To znači da većina naših iracionalnih sposobnosti ostaje nedoživljena, odnosno nesvjesna. Proširiti svijest znači probuditi se, izaći iz pećine, unijeti svijetlo u tamu, a tradicija i iskustvo kojima to možete osjetiti svakako je koncentracija na duboko disanje koje govori o našem emocionalnom stanju.

Kada smo koncentrirani na emocije, a ne na proces misli, mi počinjemo vidjeti drugačiju stvarnost. Vidimo kako se iza emocije skrivaju osobe dok na kraju ne dolazimo do svoje, primjerice, ljutnje, koju vidimo kao srž svojeg nižeg Jastva. Ukoliko je prihvatimo, mi na taj način proširujemo svijest i vidimo kako je stvarnost umom podijeljena, a da ona ustvari to u svojoj stvarnosti nije. Revolucija može započeti tek onda kada integriramo niže Jastvo u kojem su pohranjene emocije ljutnje, mržnje, ljubomore, tuge, a one proizlaze iz straha.

Nikola Žuvela / vedski-jyotish.net




Prethodna objavaNajbolji savjet sinu
Slijedeća objava20 svadbenih fotografija koje će vas ostaviti bez daha
Nikola Žuvela
Rođen sam 1975. godine u Zagrebu. Nakon srednje škole upisujem Filozofski fakultet kojeg završavam 2000 godine. Od 1992. godine se bavim meditacijom, studiranjem Zapadne i Istočne filozofije, psihologije, te na tu temu završavam doktorski studij, objavljujem knjige, znanstvene radove. Zapadnom astrologijom se bavim od 1997. godine do 1999.g., a nakon toga završavam studij jyotisha 2000.g. O jyotishu objavljujem mnoge članke (Vjesnik, Multikulturalni časopis, Grombol, Sensa). Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog. Također, sam objavio knjige: Jyotish i djelovanje Shanija, Nesvjesno u filozofiji Istoka i Zapada, Buđenje, Jedan muškarac i jedna žena, Katalog samozavaravanja, Muškarac i žena u procjepu. Dvadesetpet godina iskustva te dugogodišnjih konzulatcija kao i stručno obrazovanje nudi vam mogućnost da dublje zađete u obrasce koji se skrivaju iza vaših odnosa.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.