Prije susreta živog bića s traumom, ono je u stanju kohezije (povezanosti). Možemo reći da su on ili ona u stanju jedinstva ili cjelovitosti u i sa sobom. TRAUMA je stanje emocionalnog i mentalnog nemira uzrokovano iskustvom koje nije razriješeno.
Da biste doživjeli traumu, ne morate biti zlostavljani ili doživjeti nešto što se smatra tragedijom (poput rata, seksualnog zlostavljanja ili gubitka voljene osobe). U današnjim tradicionalnim mainstream medicinskim ustanovama traumatično se – roditi. Odvikavanje od sisanja je bebi traumatično. Trogodišnjem djetetu traumatično je da izgubi mamu u trgovini. Čak i najbolji roditelji na svijetu neće uspjeti podići dijete na način da ono ne doživi traumu. Problem je u tome da ako ne dođemo do načina rješavanja i integriranja traume koju doživimo u mladosti, mi se od nje moramo odvojiti.
Sama svijest funkcionira poput vode. Zamislite proces disocijacije unutar svijesti tako da razmišljate o rijeci. Ako gledate rijeku odozgo, vidjet ćete da se velika rijeka često grana u manje rijeke, i svaki put kada se to desi, manje vode je dostupno glavnoj rijeci. Kada se, u trenutku traume, odvojimo, dio naše svijesti se grana iz naše glavne svijesti. Naša se svijest dijeli, baš kao i rijeka. To je čin samo-očuvanja.
Ovaj proces razdvajanja (fragmentacije) i način na koji ona utječe na naše biće je lakše shvatiti ako zamislimo da, kada se, kao rezultat traume, naša svijest dijeli, naš se ego dijeli na dva dijela. Naš osjećaj sebe postaje rascjepkan. Pa iako imamo jedno tijelo, u tom tijelu završimo sa više Ja.
Najbolji način da ovo shvatite je da u vašem tijelu zamislite zbirku sijamskih blizanaca. Tehnički, oni su svi povezani jer dijele isto tijelo. No svatko od njih ima svoj identitet, svoje želje, potrebe, perspektivu, snage, slabosti i izgled.
U mom tijelu, npr. ja mogu imati jedan aspekt mene koji je borbena princeza, drugi aspekt koji je muški ratni admiral, trećeg koji je mali plačljivi dječak, pa kraljica, mačka, demon i izvanzemaljac. Ako ih zamolim, neki mi čak mogu dati svoja imena. Zaista nema ograničenja koliko unutar jedne osobe može biti aspekata. Osobno sam u ljudima prepoznala od samo tri pa do više stotina aspekata.
Svaki aspekt ima suprotan aspekt.
U trenutku traume postoji rascjep između ranjivog Ja i Ja koje se bori protiv te ranjivosti kako bi opstalo.
Pogreška koju smo unutar društva napravili je da mislimo da samo neki ljudi pate od onoga što psiholozi nazivaju više poremećaja ličnosti.
Stvarnost je da od toga patimo SVI. Pitanje je … u kojoj mjeri?
Većina ljudi ne hoda po svijetu jednu minutu pod jednim imenom jednu minutu, a drugu pod drugim. Ali koliko se ljudi ponaša potpuno drugačije u jednoj situaciji nego u drugoj? Koliko ljudi ima više “strana”? Koliko ljudi ne može donijeti odluku jer se osjećaju rastrgnutima? To su sve naznake da u svakom trenutku imamo više Ja unutar sebe. Stupanj naše unutarnje patnje ovisi o stupnju harmonije i sklada, ili pak njihovom nedostatku, između nasih unutarnjih Ja.
Naš svijet danas je zrcalo unutarnjeg rata između naših unutarnjih Ja.
Niti dan ne prođe da netko nije povrijeđen, odbačen, posramljen ili da netko nekoga ne ubije. Zasad, na našoj planeti uvijek postoji neki oblik rata, genocida ili trgovine ljudima. Dok se ne re-integriramo, baš kao i svijet, u nama će uvijek postojati neke ličnosti koje vole druge ličnosti unutar nas, neke koje se mrze, neke koje štite druge, neke koje žele kontrolirati ostale, neke koje negiraju postojanje drugih. I neke koje nisu niti svjesne o postojanju drugih ličnosti.
Sjećate se kako sam spomenula da svako Ja ima suprotno Ja jer u trenutku traume dolazi do podjele između ranjivog Ja i Ja koje se borilo protiv te ranjivosti kako bi opstalo? Ovo je Jako važno jer se mi identificiramo sa dijelovima sebe koji su se borili kako bi opstali, kako bi se samoočuvali. Ovi aspekti su nas štitili. Oni su nam omogućili da ostanemo što dalje od naše ranjivosti.
Na primjer, s obzirom na moju karijeru, možete vidjeti da sam se ja poistovjetila s aspektom sebe koji je poznavalac i učitelj. Možda je ovaj aspekt mene shvatio da je sve bilo stvoreno kako bi se ja borila sa šokantnom traumom koju nisam razumjela. Možda je unutar mene aspekt, pa i unutarnje dijete, koje je užasnuto i zbunjeno, i koje ne razumije.
Naše su ličnosti u biti lažne. Na svijet dolazimo s izvornim potencijalom i taj se potencijal uređuje prema našem životnom iskustvu. Naše ličnosti su samo dijelovi s kojima smo se identificirali kako bismo ostali zaštićeni i udaljili se od one posebne ranjivosti u kojoj smo odrastali. Mi suzbijamo, odbijamo, poričemo i odbacujemo aspekte koji nas čine ranjivima ili koje svijet ne odobrava. Na taj način oni postaju podsvjesni, pokopani izvan naše svijesti tako da i ne znamo da postoje, iako su oni obično vidljivi našoj okolini.
Fragmentacija je funkcija svijesti, a u univerzumu Sve je SVIJEST. Što znači da SVE može biti fragmentirano. Ova fragmentacija se događa i unutar tijela.
Zapravo, najveći uzrok bolesti u tijelu je upravo fragmentacija unutar svijesti različitih dijelova tijela.
Primjer: žena koja je doživjela seksualnu traumu može imati maternicu čija je svijest fragmentirana do stupnja da svaki dio njezine maternice ima različite osjećaje i želje. Zamislimo da je npr. neplodna, ali da liječnici ne mogu naći nikakav fizički razlog za to. Ako zamislimo da su njeni jajnici poput mini-Ja koji bi sa nama mogli razgovarati, oni bi nam mogli reći: “Ne želim bebu. Ja uvijek gubim sve što je dragocjeno”. To bi za tijelo moglo biti dovoljno da ono jednostavno ne proizvede plodne, održive jajne stanice. Kod druge žene s istim problemom, ovo se temeljno pitanje unutar svijesti jajnika može pretvoriti u policistični sindrom jajnika, gdje tijelo doslovno drži i ne otpušta jajašca. Ako razgovaramo sa maternicom ove iste žene, maternica će se možda osjećati toplo, njegovateljski i sa emocijama će nam reći: “Ja sam tako uzbuđena za stvaranje života! Spremna sam! ” Ako razgovaramo sa grlićem maternice on će možda nasilno reći: “Jebi se, kroz mene ništa neće proći. Ne dopuštam da me se ikada dodiruje.” Grlić maternice služi kao zaštitnik protiv svega … uključujući i spermu.
Kao što možete vidjeti, zapravo samo jedan dio od mnogih aspekata želi bebu pa stoga ženina energija nije usklađena sa začećem djeteta, iako je o tome možda potpuno nesvjesna. Ona vas može pogledati ravno u oči i reći: “Ja sam očajna da imam dijete!”
Sve u univerzumu ima svjesnost pa se tako sve može tretirati kao individualni Ja i dovoljno se ne-poistovjetiti sa njime kako bi ga se stvarno vidjelo, razumjelo, naučilo se od njega, kako bi se zadovoljile njegove vlastite potrebe i kako bi tome Ja mogli pomoći da se integrira i postane skladniji dio cjeline.
Strategije reintegracije
Postoji nekoliko strategija za re-integraciju fragmentiranih dijelova. Najprije trebamo osvijestiti njihovo postojanje. Svaki puta kada se u nama odvija energični pomak ili kada primijetimo da na stvari snažno reagiramo, možemo pretpostaviti da je jedan od naših dijelova preuzeo kontrolu unutar našeg tijela. Možemo iskoristiti ovu priliku da postanemo svjesni tog posebnog dijela unutar nas. Kao i dijela nas koji mu, prilikom odvajanja, postaje suprotan. Na primjer, možda je ličnost koja se predstavlja ratni general, dok se suprotna ličnost predstavlja kao cvijet tratinčice.
Jedna je metoda da zatvorimo oči i zatražimo umom da nam se taj dio pokaže. Pustimo predodžbu tog dijela da se pojavi kako god želi. Ako nam to može pomoći, pitamo taj dio kako se zove. I onda ga možemo početi promatrati i proučavati njegovo ponašanje, perspektive, želje, potrebe i motivacije… Možemo mu postaviti pitanja. Možemo istražiti njegov odnos sa drugim dijelovima unutar nas. To je zapravo strategija koja se koristi u metodama poput rada sa unutarnjim djetetom, u radu s dijelovima (parts work), kod glasovnog dijaloga (voice dialogue) i u terapiji unutarnjih obiteljskih sustava.
Ako osjećate da vam treba pomoć u istraživanju vlastite fragmentacije, preporučujem da istražite ove metode i obratite se za pomoć stručnjacima jedne od ovih metoda.
Da skratim – možemo izabrati iscijeljenje bola u dijelu nas, jer ga upravo bol drži fragmentiranim od ostalih dijelova. Mi mu, pomoću mašte, možemo zadovoljiti potrebe pa zatim provesti promjene koje je ovaj dio nas treba u našem svakodnevnom životu.
Također možemo poboljšati odnos izmedju naših dijelova, i na taj način doći do unutarnjeg mira i integracije. I tako se vratiti u naše prvobitno stanje unutarnjeg mira. Ovo je možda najsigurniji način istraživanja procesa fragmentacije.
A ja ću vam sada izložiti mnogo radikalniji način istraživanja fragmentacije. Sve u ovom svemiru ima svijest. Volimo gledati kako smo ograničeni samo na našu vlastitu svijest. Ali metoda koju upotrebljavaju glumci je da oni zapravo mogu preuzeti nečiju svijest, sasvim drugačiju od sebe, tako što najprije ostavljaju vlastitu svijest i perspektivu. Glumci mogu ući u karakter toliko duboko da se više ne povezuju sa sobom, i često upravo zbog toga, tragično umiru nakon svojih najmračnijih uloga. Kada se ovo dogodi – oni se ne ‘pretvaraju’. Kad se pretvarate, vi samo zamislite da ste netko drugi. Kada se pretvaramo, kroz filter vlastite svijesti mi doživljavamo nešto drugo. Glumac koristi metodu kojom u potpunosti uklanja taj filter. On ili ona svjesno odlučuju da postanu opsjednuti. To je oblik svjesne i dopuštene opsjednutosti. Oni dopuštaju da njihovo tijelo preuzme druga svijest. Gumci koji koriste metodu method acting obično imaju vrlo loše shvaćanje vlastitog identiteta. Zato je njima ovaj proces vrlo lak.
Ali do određene mjere mi to svi možemo učiniti, i mi smo sposobni da se odmaknemo od vlastite svijesti i identiteta i da pozovemo drugu svijest da preuzme naše tijelo. Također se možemo podijeliti, tako da je dio nas opsjednut a dio nas to promatra. Namjerna opsjednutost se može koristiti kao tehnika pomoću koje se moze razumjeti sve što je skriveno od svjesnog uma. Ona se može koristiti za iscijeljivanje i poboljšavanje odnosa između raznih dijelova svijesti koji su fragmentirani unutar nas. Za to postoji mnogo načina primjene, ali u to sada neću ulaziti jer bi to moglo biti previše opasno za većinu ljudi.
Koristeći prethodnu analogiju npr, vi možete odlučiti dopustiti svijesti lijevog jajnika da preuzme vaše tijelo. To si u sebi kažete ili to odaberete s namjerom: “Prihvaćam da postanem lijevi jajnik.” Zatim se predajte i dopustite energiji jajnika da ispuni vaše cijelo tijelo. Možete razgovarati ili pisati kao svoj jajnik. Napisati ćete ili govoriti kao “Ja”, ali, “Ja” će biti vaš jajnik, a ne vi. Nemojte misliti na odgovore koje dajete, odgovarajte kao da ste u vježbi svjesnosti. Znajte da je sve što se kaže ili osjeća tijekom ove vježbe ispravno i da postoji zbog nekog važnog razloga. Ako ovo ne želite raditi sami, možete raditi sa nekim tko će postati vaš lijevi jajnik, kako biste mogli izravno komunicirati sa njime, kako biste ga razumjeli i shvatili, kako bi riješili njegovu bol i direktno zadovoljili njegove potrebe.
Kada ste gotovi, možete u sebi reći: “Sada se oslobađam od lijevog jajnika” i podsjetiti se tko ste, gdje ste i koja je godina, tako da ste sposobni u tijelo prihvatiti vlastitu svijest. Pazite da ovo ne učinite sa stavom da je bilo koji dio loš, ili se mora mijenjati ili da se mora udružiti s drugim dijelovima.
To je OTPOR prema individualnim dijelovima. To je neodobravanje njihove fragmentacije, za koju su imali dobar razlog. Učinite ovo iskreno, sa suosjećanjem i željom da ih razumijete kako biste bolje zadovoljili njihove potrebe i približili ih sebi, umjesto da ih odgurnete od sebe.
Cilj re-integracije nije prisiljavanje vaših aspekata da postanete jedno. Niti da se poistovjetite sa dijelom koji najviše volite a da ostale dijelove iskorijenite. Umjesto toga, treba shvatiti da ste vi istovremeno svi aspekti i niti jedan od njih. Vaša vlastita svijest je poput svjedoka koji sjedi u središtu svih njih. Ona može podržavati ekstremne polaritete pa čak i uspostaviti sklad između njih. Vaša se svijest može usporediti sa središnjom točkom simbola beskonačnosti. Vaša je svijest točka u središtu obje krajnosti. Ona je čista svjesnost između svijesti i nesvijesti. A ta je svjesnost sposobna stvoriti sklad između vasih fragmentiranih aspekata kroz jednostavno svjedočenje sa ljubavlju o njima.
Svjesna sam da će vas ovo, budući da je riječ o širokoj i opsežnoj temi sa mnogobrojnim posljedicama, ostaviti sa puno pitanja. To sam namjerno napravila jer želim da ovaj tjedan mislite o svemu ovome što sam napisala. Želim da unutar sebe i unutar svijeta počnete prepoznavati fragmentaciju. Želim da se zamislite o posljedicama ovog stanja bivanja unutar vas i unutar svijeta.
Naposlijetku, ovo je svjetska bolest ..
AUTOR: Teal Swan (Kipar na nebu, Sjene prije svitanja, Proces Kompletiranja)
https://tealswan.com/resources/articles/fragmentation-the-worldwide-disease-r260/
Sa engleskog jezika prevela i prilagodila Angelica Horvatic ( www.angelicahorvatic.com )
O ANGELICI:
Angelica Horvatic ( www.angelicahorvatic.com ) je praktičarka iscijeljivanja trauma, praktičarka Procesa Kompletiranja, Rada sa Sjenom, Iscijeljenja Unutrasnjeg Djeteta, hipnoterapeutica i coacherica. Rodjena je i odrasla u Hrvatskoj. u posljednjih 18 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji i na Bliskom Istoku, radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to upravo dato u tolikoj mjeri da bi mogla pomoći drugima.
Sa studija prava ona se baca na učenje engleskog, pa zatim na nutricionizam, fitnes, a onda na poslovni i korporativni coaching, da bi najzad došla i do NLP metode i hipnoze koje su je potpuno oduševile.
Početkom svibnja 2016. svjetski poznata američka spiritualna učiteljica, spisateljica i pokretacica Procesa Kompletiranja – Teal Swan – osobno je odabrala i istrenirala Angelicu za svoju prvu ambasadoricu i prakticarku iscijeljenja trauma za Balkan i Bliski Istok kako bi na tim domaćim prostorima, ona mogla “pomoći ljudima da razbiju stare paradigme i da se – ‘oslobode’ ”.
Gladna za dubljim znanjem o ljudskim interakcijama i našim bolnim obrascima, za svim zasto i kako pitanjima, kako bismo se mogli iscijeliti, Angelica je godinama prikupljala mnostvo informacija, studije i prakse, istovremeno prolazeci kroz intenzivnu terapiju kognitivnog ponašanja (CBT) sa svojim kliničkim psihologom i terapeutom.
Njena MISIJA je pomoci ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim zele ici u zivotu, osjecajuci se manje osamljeni, izolirani i sami, a vise u Obilju, Voljeni, Mirni, Sretni, Zdravi, Iscijeljeni i Duboko Povezani sa sobom i ljudima oko sebe, gradeci jake, zdrave i dugotrajne odnose.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
Angelica dolazi na Brač sa cjelotjednom radionicom ‘ Souči se sa svojom sjenom i uzmi obilje koje ti pripada’:
SUOČI se sa svojom SJENOM i uzmi OBILJE koje ti pripada – Retreat na otoku Braču,17.05-23.05.2018.