Od djetinjstva smo se navikli fokusirati na nedostatke, na to što nije ispravno, na to što izgleda pogrešno i loše. Naučeni smo tome u školi, naučeni smo tome kod kuće kada su nam skretali pažnju na ono što je učinjeno pogrešno, rjeđe nego što su nas hvalili za ono što smo napravili ispravno. Ta navika (isticati loše), koju mi izoštravamo od samog djetinjstva i koju nikako ne možemo istisnuti iz naše svijesti u odrasloj dobi – postaje najčešći uzrok nezadovoljstva u životu.
Vlasnica bloga o odgoju djece Tatiana Ivanko, odlučila je na real-parents.ru prodiskutirati o tome kako istaknute pogreške utječu na buduću djetetovu percepciju svijeta.
Čini nam se da u njenim razmišljanima ima dosta istine. Pročitajte i procijenite sami u ovom zaista odličnom primjeru koji prenosi uspesnazena.com.
“Moja kćer nije imala klasično predškolsko obrazovanje. Radila sam s njom sama, kod kuće. Kada smo vježbale ruku prije škole, naša bilježnica je izgledala ovako…”:
“Vidite razliku? Ja nisam njene pogreške označavala crvenom olovkom. Ja sam istaknula zelenom olovkom ona slova i kukice koje su bile ispravne.
Njoj se to vrlo sviđalo i svaki put nakon svakog ispisanog reda, uvijek je pitala “Mama, koja je sada ispala bolja od svih?” i bila je sretna kada sam zaokruživala najbolje slovo s riječima: “Perfektno!”
U čemu je razlika između pristupa?
U prvom slučaju fokusiramo se na pogreške. Što se uskladištilo u vašem fotopamćenju?
Tako je – neispravno napisana slova!
Jeste li uvidjeli pored tih crvenih krugova ona idealno napisana slova? Ne!
Željeli mi to ili ne, mi podsvjesno pamtimo ono što je istaknuto!
U metodi zelene olovke mi se fokusiramo na ono što je napravljeno ispravno!
Dobivamo sasvim drugačije emocije, drugačiju percepciju. Željeli mi to ili ne, podsvjesno pokušavamo ponoviti ono što je bilo odlično!
To je sasvim druga unutrašnja motivacija – ne pokušavaj izbjeći pogreške, već pokušaj napraviti dobro!
A sada pažnja, pitanje: Kako istaknute pogreške u bilježnici utječu na kasniji život?
Odgovor je očigledan:
Od djetinjstva smo se navikli fokusirati na nedostatke, na to što nije ispravno, na to što izgleda pogrešno i loše. Naučeni smo tome u školi uz pomoć crvene olovke, naučeni smo tome kod kuće kada su nam skretali pažnju na ono što je učinjeno pogrešno, rjeđe nego što su nas hvalili za ono što smo napravili ispravno.
Ta navika (isticati crvenim loše), koju mi izoštravamo od samog djetinjstva i koju nikako ne možemo istisnuti iz naše svijesti u odrasloj dobi – postaje najčešći uzrok nezadovoljstva u životu.
Na čemu je fokus, to i raste. Na što je usmjerena pažnja, to se i povećava.
Sve potječe iz djetinjstva. Iz djetinjstva sve povlačimo u odrasli život, sve naše navike i vještine – i nisu nam sve od njih korisne. Dapače.
Uvođenjem principa “zelene olovke” uvidjet ćete da, čak i ako ne skrećete pažnju djetetu na pogreške, pogreške postepeno nestaju same od sebe jer dijete ima želju da samo sve napravi najbolje što može, svojom slobodnom voljom.
Izvor: real-parents.ru / Preuzeto s portala: uspesnazena.com
