Jednom kada umrem
Ko zna gdje ću otići?
Na neku novu planetu,
Asteroid ili zvijezdu,
Ali ću sigurno negdje
Otići.
Jednom kada umrem,
A ko zna gdje ću otići,
Nemojte se takmičiti
Ko će me više voljeti,
Tako mrtvog i dalekog,
I nemojte govoriti
One tužne riječi
Da biste voljeli da sam tu,
Barem još jednom da me vidite,
Nemojte,
Čovjek se voli dok je živ,
Kada umre, ne treba mu
Ni ljubav, ni bilo koja riječ,
Ne treba ni on više ovom svijetu,
Vani je bezbroj ovakvih,
Bezbroj prilika da se voli,
Smrću se jedna knjiga zatvara,
Ništa se više dopisati ne može.
Jednom kada umrem,
Zasuzit će možda jedno oko,
I sjetiti se ove pjesme
Pa lagano i nježno,
Obrisati odlomljenu suzu
I tiho se nasmijati.
Tada nasmijat ću se i ja.
Haris Delić – harisdelic.com
