Kad skineš svoju posljednju masku,
a tvoje tijelo polože na dasku…
Kad napustiš Zemaljsku ravan
i za druge postaneš
nevidljiv i hladan…
Ne osvrći se i ne traži
svoje nekadašnje tijelo,
već gledaj samo u Bijelo!
Putem kojim ideš
Svjetla se drži
dok ne stigneš
do svog odredišta
i duhovnog konaćišta.
Bog te nikad samog ne ostavlja,
već za tebe novo mjesto postavlja.
U filmu Života vidjet ćeš
svoje propuste, greške i mane,
ali i one lijepe dane…,
ako si u nevolji nekome pružio svoju ruku
i olakšao njegovu muku…,
ako si nekoga iskreno zagrlio
i njegovo srce prigrlio…,
ako si u nekome potaknuo „iskru Života“,
a u zraku se osjetila “Divota”…,
ako su tvoje riječi za nekoga bile
poput melema za ranu
u turobnome danu…,
ako si osmjehom zagrijao nečije srce
i pokazao svoje božansko lice…,
ako nisi sijao sjeme razdora i rata,
već si u svom bližnjem
prepoznao sestru i brata…,
ako si slušao svoju savjest
i živio u zahvalnosti
za svaki novi dan
kako bi noću
utonuo u miran san…
Između dva svijeta,
prešao si granicu,
a tvoja duša
sada okreće novu stranicu.
Putovanje nikad ne prestaje,
već se dalje nastavlja
i sve se iznova
ponovo sastavlja.
Milan Troskot, Živi trenutak
