Stručnjakinja za veze Susan Winter napravila je eksperiment i izašla za 98 partnera i donijela zaključak: “Spojevi su u današnjem svijetu poput ekstremnog sporta, to je samo prilika kako bi obje zainteresirane strane mogle površno paradirati svojim talentima i imovinom.”
Widget not in any sidebars
Winter je istaknula da ona termin “spoj” koristi u tradicionalnom smislu te riječi, poznatije kao “udvaranje”, što kako kaže, znači da nije spavala sa svih 98 muškaraca.
Neki od spojeva bili su na slijepo, a muškarce su preporučili i njezini prijatelji ili kolege. Drugi su bili putem osobnih oglasa, a neki su rezultat specijaliziranih internetskih stranica za traženje partnera.
”Muškarci mašu svojim igračkama dok žene paradiraju kao po modnoj pisti. Muškarci se nadaju da će žene zagristi mamac, no začudo, mamac nisu oni sami, već njihova imovina” – napisala je Winter.
Otkrila je da je većina muškaraca iskoristila spoj kako bi se hvalili poznatim prijateljima, a sve s ciljem dokazivanja svoje moći i utjecaja.
Nema gotovo nijedne aktivnosti ili pothvata kao što je to ljubav, koji započinju velikim nadama i očekivanjima, a koji se tako redovito izjalove jer konstantno volimo ono čega nema-projekciju idealnog muškarca ili žene. Ako voliš na način da ne izazivaš uzvratnu ljubav, ako kroz životno ispoljavanje postaneš nevoljeni čovjek, onda je tvoja ljubav nemoćna, a to je pravilo kako živi u odnosima. Idemo toliko daleko da zaista vjerujemo da volimo, a zapravo nam je moć jedini interes. Razvoj osobnosti ide od osjećaja moći do ljubavi, a današnju situaciju u odnosima možemo protumačiti kao zastoj u razvoju gdje je moć primat, a ljubav ljudi ne traže jer da je kojim slučajem traže onda bi se tako ponašali, bavili se praksom i učili o emocijama.
Ono što ljudi nazivaju ljubavlju obično je zloupotreba riječi da bi se sakrila stvarnost nevoljenja. I naši roditelji lažu da vole svoju djecu, ali oni vole samo ono što djeca trebaju biti i što je otisak njihovih uvjerenja koja su brižno usađivali u svoju djecu. Isto se može reći i za brak. Bez obzira je li zasnovan na ljubavi ili na društvenoj konvenciji i običajima, izgleda da su izuzetak supružnici koji se istinski vole. Ono što zovemo ljubavlju često je pokazivanje moći ili onoga što mislimo da jesmo, a to je da ne znamo tko smo i uvijek želimo biti netko drugi i voljeti ono što su nam drugi rekli da je dobro za nas. Kada ljubav shvatimo kao dio osobnog razvoja duše, onda on može imati svoju vrijednost. Ukoliko to ne činimo, ukoliko svoj život ne posvećujemo emocijama i istinskom davanju u koji se ne sastoji od pristojnosti već o razgovoru upravo o onim temama koje su za svaku vezu teške, tek tada možemo vezu shvatiti kao mjesto učenja ljubavi.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
