Kada se dogodi onaj pogled u kojem vidimo sve, puno toga je u tom trenutku neizgovoreno.
Ne samo da možda upoznajemo srodnu dušu već unosimo očekivanja gdje je partner naš spasitelj, ali radi ljepote trenutka, taj neizgovoreni otrov polako nagriza i srodne duše te se susreću razgolićene namjere od čega većina bježi jer ne želi vidjeti svoju kreiranu sliku o sebi, umjesto za početak da počnemo voljeti sebe.
Kroz nekoliko života živimo srodno s nekom osobom i dosegnemo jedan vrhunac, no kada svatko pogleda u jyotish kartu i uzme više primjera karta, naići će na jako čudnu situaciju, a to je da ljudi koji su zajedno zapravo imaju kompatibilnost samo do jedne točke, odnosno kompatibilnost se kreće oko 50 do 60 posto u većini slučajeva. Stoga, vrlo rijetko nailazimo na srodne duše u partnerskom odnosu, a s njima možemo biti u odnosu kroz prijateljske odnose ili kroz osobe s kojima smo živjeli kao brat i sestra.
Pitanje koje bi mogli postaviti je zašto ne možemo živjeti u ljubavnom odnosu sa svojom srodnom dušom?
Zato jer smo odnos uzdigli do jedne razine, a sada je potrebno razviti odnose s drugim ljudima koji će nam pomoći da razvijemo druge kvalitete, poput strpljivosti ili emocionalnosti.
Naše prosuđivanje odnosa sa strane je nerealno, nismo svjesni što se događa u tom pogledu i što se sve susreće, odnosno naše kvalitete razvoja su jedne, dok kod drugih odnosa potpuno druge i zbog toga mi ovaj svijet promatramo subjektivno, ali i nezainteresirano jer ne želimo sagledavati odnose cjelokupno pa nam nisu jasni odnosi u kojima se nalazimo.
Danas se na Zapadu događa upravo spomenuti problem, gdje je na snazi uznapredovala sebičnost gdje uopće nemamo želje upoznavati partnera i kao gotovani očekujemo da se događaju čuda. Naime, mnoge natalne karte imaju kompatibilnost, ali prekida je puno. Pitanje koje nam se postavlja je zašto?
Naime, ljudi ne prihvaćaju ono što su odlučili riješiti u ovome životu, jer imaju alternativu. S druge strane, nekada im se ne sviđa sadašnji partner, jer su, primjerice, imali srodnu dušu u prošlom životu i sada su jaka sjećanja na tako dobru vezu koju ne mogu pronaći u ovom. Katkada to završava u traženju istospolnog partnera, ali, sve u svemu ljudi ne prihvaćaju zadatke koji im se u ovom životu mogu činiti preteškim.
Velikih ljubavi je malo, jer to su ljudi koji su usavršili odnos kroz nekoliko života pa tako i neke koje su sada na putu će izgubiti potporu jednog ili drugog i tu priču će nastaviti u sljedećem.
Bilo kako bilo, srodne duše sada su momentalno ovdje s nama, je li je ona u našem prijatelju, sestri, majci ili ocu, ili ste momentalno u odnosu s njom – više je važno koliko se razvijamo u tom pogledu.
Možda u svemu tome, ono što fali ljudima, svakako je doza avanturizma gdje ne bi trebali sve te ljubavne gubitke shvaćati tragično već iz njih zahvaćati iskustva koja nas čine kvalitetnijim osobama.
Ljubav nije stvar sreće
Ljubav je umijeće davanja i življenja. Ona zahtjeva znanje i trud. Većina smatra da je stvar sreće. Većina je sagledava kroz pretpostavku kako je bit u tome kako biti voljen, te muškarci pokušavaju zadobiti moć, a žene se brinu o izgledu, a jedni i drugi se ne pitaju kako voljeti. Muškarci i žene pokušavaju razviti ugodne manire, zanimljivu konverzaciju i većina pokušava biti korisna društvu. Danas se smatra da ćemo postati voljeni koristeći se putem po kojem se stvara uspjeh.
Problem ljubavi se shvaća kao problem objekta, a ne problem sposobnosti. Dakle, ljudi misle: voljeti mi je lako, ali slučajno baš mi se ništa ne dešava po tom pitanju.
Naime, prije su brakovi bili često sklapani radi koristi, a danas najviše radi romantične ljubavi što daje naglasak na objektu, a ne na sposobnosti voljenja, gdje se ne vidi koliko je bitna uzajamna korisna razmjena.
Suvremeni čovjek je sretan kad kupuje pa i druge promatra kroz kupnju. Za muškarca i ženu partner je nagrada za kojom tragaju. Pod atraktivnim se podrazumijeva ljepota, skladne osobine i vještine koje partner posjeduje i one zavise od vremena u kojem živimo. Čovjek se zaljubljuje u partnera koji posjeduje kvalitete koje su dostupne njegovoj mogućnosti razmjenjivanja i te dvije osobe smatraju da su pronašle najbolji mogući raspoloživi objekt posjedovanja ali to ne znači i sposobnost voljenja.
Ljudi smatraju da se nema što naučiti o ljubavi, a ona kao nastaje zbog početne faze – zaljubljivanja. Ako je par u mogućnosti osjetiti bliskost, sjedinjenost, taj trenutak je jedan od najuzbudljivijih događaja u životu. Čovjek je svjestan svoje izdvojenosti. Izdvojenost stvara tjeskobu. To je nemogućnost svijet shvatiti aktivno. Izdvojenost izaziva stid, osjećaj krivice.
U prošla vremena da bi izbjegli osjećaj izdvojenosti ljudi su koristili orgijastička stanja i droge za izazivanje transa jer grupa daje osjećaj pripadnosti.
Seksualnost bez ljubavi nikad ne premošćuje provaliju između dva bića, osim na trenutke. Svi oblici orgijastičkog sjedinjavanja su: intenzivni, siloviti, javljaju se u čitavoj ličnosti, prolazni su i periodični.
Stoga doživljaj ljubavi da bi se razvio osjećaj pripadnosti treba krenuti od učenja voljenja, davanja pažnje partneru ne samo poklonom već svjesnim slušanjem, dodirom i uvažavanjem. Prisilno i mehaničko ponašanje ne može drugu osobu otvoriti.
Nikola Žuvela / vedski-jyotish.net
