Živimo u društvu poremećenih vrijednosti, gdje se u današnje vrijeme, prije nego što mladi ljudi stupe u brak oni pogledaju nekoliko filmova i kreiraju ideju o tome što je ljubav i što je brak.
To je vrlo pogrešna ideja i u njihovim glavama se stvori misao da će u braku biti sve divno, da će njihov život biti čaroban, to jest da će sva njihova iskušenja jednostavno nestati. Naše predstave o braku u modernom dobu su potpuno pogrešne. Ideja braka je izjednačena s idejom veze, tj. zabavljanja. A pod zabavljanjem podrazumijevamo mnogo zabave, a kad stvari postanu teške, jednostavno odustaneš od svega… odeš. Brak je puno više od zabave:tu su računi, obaveze, moraš naučiti živjeti s nekim, što nije nimalo jednostavno, ti radiš neke stavi na svoj način, ona ili on svoj, a kad odjednom ručnici stoje na pogrešnoj vješalici, četkica za zube nije na svom mjestu itd. Sitnice koje nam smetaju počnu se gomilati.
U početku muškarac misli: “Volim je mnogo, mogu podnijeti to, neću ništa reći”, ali nakon nekog vremena to te izluđuje, više ne možeš prešutiti i onda krenu svađe. To se ne događa u vezi. Ali brak je ozbiljna obaveza.
Supruga se izvodi od arapske riječi IHSSAN, koja znači staviti nekog u unutrašnjost tvrđave, skloništa itd. Dakle, supruga je opisana kao žena smještena u unutrašnjost tvrđave kako bi bila zaštićena. A ko će je štititi? Muž. On je štiti od svega – od tuge, od teškoće itd. Njegova uloga je osnivanje obitelji s njom, povećavanje dobrog u društvenoj zajednici, a ne samo zadovoljavanje svojih strasti na ‘dozvoljen’ način. Vrlo je važno stupiti u brak iz pravih razloga i s iskrenom namjerom.
Zatim, treba imati u vidu da je ona ostavila svoju kuću, roditelje, mahalu, jedan veliki dio života i sa tobom započela život u sasvim novom okruženju. Kao kad biljku iščupaš iz vrta, i presadiš u drugi. Ni biljci nije lako, uvenu joj listići dok ona nova zemlja to ne primi, dok se naviknu jedno na drugo, a kamoli insanu.
“Kada sebi odabereš ženu budi joj i otac i majka i brat, jer ona je ta koja zbog tebe ostavi oca, majku i brata, ima pravo od tebe dobiti samilosnog oca, nježnost majke i nježnost brata“. – Amr Halid
Ključni uvjet, da bi brak funkcionirao jeste da brinemo o svojim obavezama, a da zaboravimo na svoja prava. Možda malo zvuči nelogično i okrutno, ali treba pokušati eksperimentirati, jednostavno, ako možeš to učiniti, onda prestani misliti na svoja prava, a da misli na prava svoje supruge. Brak će procvjetati. Prestani toliko očekivati od njega. Pravi se da ne vidiš greške. Pitaj sebe stalno: što mogu učinit za svoju ženu? Kad sam joj kupio poklon? Što bi je učinilo sretnom? Pokrivaj njezine mane, greške, fokusiraj se na to da ispuniš dio svojih obaveza. Potrudi se da ispuniš svoju ulogu, ne reagiraj odmah na zvocanje i oštre komentare.
Potrebno je shvatiti da je brak kompromis, svojevrsni trening duše da zanemarimo svoje prohtjeve i više pažnje posvetimo potrebama i osjećajima druge osobe. Mnogi problemi nastaju upravo onda kada bračni partneri razmišljaju o tome što trebaju dobiti od supružnika, a zanemaruju svoje obaveze.
Nedavno sam sreo jedan bračni par, 35 godina zajedničkog života pa sam ih upitao: u čemu je tajna da ste toliko godina u braku? A muž je odgovorio: Ma kakva tajna, vidiš da sam sav osijedio. A žena dodaje: Svađati se, ali kvalitetno. Gdje nema svađe, nema ni ljubavi. Ne bez mjere i svaki dan, ali bez dobre svađe, nema ni dobrog braka.
Na kraju, trebamo imati razumijevanje. Nikom se pamet ne ulijeva s neba. To je proces u kojem se treba strpiti i sve će doći na svoje. Lijepa je riječ tako efektna, a tako jeftina…
Napisao: Nermin Šečo
