Ljudi kojima nedostaje ljubav često su odrasli u okruženju u kojem nisu dobili emocionalnu toplinu i prihvaćanje koje su trebali. Taj nedostatak ljubavi iz ranog razdoblja života može oblikovati njihovu osobnost i ponašanje na duboko emotivnoj razini – toliko snažno da, ako se ne prepozna i ne iscijeli, vodi prema bolnim i dugotrajnim emocionalnim obrascima.
U nastavku donosimo sedam karakteristika koje najčešće opisuju osobe koje duboko u sebi nose očajničku potrebu za ljubavlju – onu koja im je nekada bila uskraćena.
Kada ljubav postane potreba, a ne osjećaj
Ljubav bi trebala biti slobodna, prirodna i protočna. No, kada je nismo primili na zdrav način tijekom odrastanja, ona postaje praznina koju pokušavamo ispuniti bilo kako. Osoba koja nije osjetila ljubav od svojih najbližih često razvija unutarnji osjećaj da nije vrijedna pažnje, nježnosti ili prisutnosti druge osobe.
S vremenom, ta rana prerasta u snažnu potrebu – potrebu da budemo voljeni, potvrđeni, prihvaćeni. I tada ljubav prestaje biti dar i postaje cilj kojem se očajnički teži.
Umjesto slobodnog emocionalnog odnosa, stvara se začarani krug u kojem osoba, umjesto da iscjeljuje svoju unutarnju bol, stalno ponavlja isti obrazac odbacivanja.
-
Opsesivna potreba za privrženošću
Ljudi koji čeznu za ljubavlju često toj emociji pridaju pretjeranu važnost. Sve drugo postaje manje važno, a odnos s drugom osobom postaje središte njihovog postojanja.
Kada osjete znakove naklonosti, obuzima ih snažno uzbuđenje pomiješano sa strahom. Ljubav za njih ne teče spontano – oni je pretvaraju u opsesiju, u nešto što mora biti stalno prisutno i potvrđeno.
Čim osjete da bi mogli biti odbijeni, dolazi do snažne tjeskobe.
-
Posesivnost i kontrola
Jedna od čestih osobina osoba kojima je potrebna ljubav jest potreba da kontroliraju svog partnera. Iza tog ponašanja ne stoji želja za dominacijom, već dubok strah od napuštanja.
Iz nesvjesne potrebe da se zaštite od emocionalne boli, pokušavaju stalno nadzirati voljenu osobu. Vjeruju da će je, ako sve imaju pod kontrolom, uspjeti zadržati.
No, upravo takva dinamika može uništiti odnos – jer ljubav ne podnosi lanac.
-
Emocionalna zahtjevnost
Osobe koje nisu dobile dosljednu ljubav u djetinjstvu često ne vjeruju da ih netko može voljeti iskreno i bezuvjetno. Stoga stalno traže potvrde ljubavi i pažnje – i to u često pretjeranim količinama.
Takva emocionalna glad dovodi do ponašanja koje uključuje kritike, zamjerke i prebacivanje krivnje. “Trebala sam te, a nisi bio tu.” “Očekivala sam više, a nisi se potrudio.”
Za njih je ljubav idealizirana emocija koja mora zadovoljiti sve – bez iznimke.
-
Moljakanje za pažnju
Unatoč zahtjevnosti, ove osobe često pokazuju i preveliku popustljivost. U strahu da ne izgube partnera, spremni su na sve – čak i na poniženje ili odricanje od vlastitih potreba.
Ako primijete da se druga osoba povlači, učinit će sve kako bi je zadržali. Smatraju da sami nisu dovoljni, da njihova vrijednost dolazi izvana – kroz ljubav druge osobe.
U toj dinamici lako se dogodi da toleriraju ponašanja koja prelaze granice dostojanstva.
-
Pretjerano žrtvovanje
Za osobe kojima je ljubav uskraćena, ideja ljubavi često nosi komponentu drame i patnje. Toliko su zahvalni što ih netko voli da su spremni žrtvovati sve za tu osobu.
Iako je istina da prava ljubav ponekad uključuje žrtvu, u ovom slučaju to ide do krajnosti. Partner postaje centar svijeta, dok vlastite potrebe i granice potpuno nestaju.
Ljubav se tada pretvara u neravnotežan odnos u kojem jedan daje – a drugi samo prima.
-
Nepovjerenje u partnera
Bez obzira na to koliko se trude, osobe s dubokom emocionalnom ranom teško vjeruju u iskrenost partnera. U njihovom unutarnjem svijetu stalno tinja sumnja – da će biti prevareni, ostavljeni ili izigrani.
Nedostatak povjerenja često se manifestira u traženju dokaza izdaje čak i kada oni ne postoje. Tada počinju tumačiti nevine situacije kao prijetnju. Čak i dobre namjere vide kroz leću sumnje.
Taj mehanizam zaštite, iako razumljiv, dovodi do udaljavanja i stvarne emocionalne boli.
-
Toleriranje neprihvatljivog ponašanja
U najtežim slučajevima, osobe kojima kronično nedostaje ljubav mogu tolerirati emocionalno ili fizičko zlostavljanje. Ne prepoznaju gdje završava neslaganje, a gdje počinje nasilje.
Ponekad minimaliziraju ozbiljnost partnerova ponašanja, misleći da su oni krivi ili da „previše očekuju“.
Uvijek daju novu šansu, pravdaju partnera i zanemaruju vlastitu sigurnost – jer im je strah od gubitka jači od instinkta za samozaštitu.
Ljubav počinje iznutra
Svi ovi obrasci ponašanja proizlaze iz jedne duboke istine – da osoba nije naučila voljeti sebe. Nedostatak ljubavi iz djetinjstva pretvorio se u prazninu koju sada pokušava ispuniti izvanjskim odnosima.
Međutim, ključ ozdravljenja leži u tome da osoba prepozna vlastitu vrijednost i počne njegovati unutarnju ljubav i prihvaćanje. Tek tada će moći stvarati zdrave odnose utemeljene na uzajamnosti, a ne na potrebi i strahu.
U takvim situacijama, podrška terapeuta ili psihologa može biti od presudne važnosti. Jer iscjeljenje nije samo moguće – ono je nužno, kako bi ljubav ponovno postala slobodna i istinska.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
