Ljudi odlaze i dolaze – Kada ostaneš sama

Jedino neustrašivi i nosioci vlastite radosti imaju privilegiju pripadati samo sebi. Kada se usude oslanjati se na sebe i kada puste rukave svih prošlih i budućih prolaznika. Jer, svi su ti ljudi često samo prolaznici, posjetitelji, turisti naših života. Uvijek si zapravo sama. A to je nešto najljepše što ti se moglo dogoditi. To će te dovesti korak bliže spoznaji. Zbog te ćeš samoće postati čistija i potpunija.

Bit će tih dana, kada će sve oko tebe utihnuti i činit će ti se da čuješ samo zvuk svojih udaha. Nema nikoga. Nikoga da ti obriše suzu, nikoga da ti pruži ruku dok se izvlačiš iz rupetine emocija u koju si skliznula, ponovno.

Nema nikoga da te oraspoloži ili samo bude tu dok se tuga ne smiri, dok ju ne prihvatiš u potpunosti.

Ljudi dolaze i odlaze

Sjećaš se kako je nekoć oko tebe bilo tako mnogo ljudi, kako su se svi zavjetovali na odanost u bilo kojem trenutku, ali odjednom, podignula se prašina, nebo je zabljesnulo, oblak je propustio pljusak i svi su nestali. I nećeš pronaći ni jednu živu dušu. Osim te koju već posjeduješ.

No, kako uopće primijetiti da nisi sama, kada to najvažnije prijateljstvo života još nisi sklopila, kada ignoriraš jedinu osobu do koje bi ti trebalo biti stalo?

A trčala si, vukla za rukave sve te nevažne ljude koji te jednostavno zaborave. Imaju svoje živote, imaju svoje potrebe. Kada bi barem mogla uvidjeti koliko si važna, koliko bi trebala biti važna samoj sebi.

S vremenom, nekako ćeš se već naviknuti na tu potpunu tišinu, na taj mir. Postat će ti prirodniji od galame koja ti je bila tako udobna. Možda baš zbog toga što ti nije dopuštala da zaviriš u sebe, tog strašnog mjesta koje skriva mnoge demone. Galama je bila sigurno utočište, svojevrsni bijeg od dodira sa sobom. Ali, stigao je trenutak istine.

Trebaš se zagledati u svoje najskrovitije dijelove i ne moliti se za izbavljenje. U tim ćeš bespućima pronaći mnoga blaga i ljepote. Samo koračaj. Hrabro. Odvažno. Smireno. Ustrajno. Sigurno u sebe.

Ako ti nisi sigurna u svoje postojanje, neće te spasiti ni osoba ni gomila. Gomila lijepo upakiranih riječi, gomila osmijeha koji griju.

Uvijek si zapravo sama

Sama si. Da, potpuno sama. A to je nešto najljepše što ti se moglo dogoditi. To će te dovesti korak bliže spoznaji. Zbog te ćeš samoće postati čistija i potpunija. Ništa se strašno neće dogoditi.

Možda vlastita unutrašnjost izgleda poput šume noću, ali to je ona ista šuma koja je danju tako pitoma.

Možda su te zvukovi uplašili, možda sjene, ali vjeruj mi, ništa strašno. Ako se prepustiš, uočit ćeš neke sasvim očaravajuće stvari koje krije ta šuma upravo noću.

Uživaj, to je sve što mogu reći. Uživaj u tom blagoslovu koji nije namijenjen svakome. Jedino neustrašivi i nosioci vlastite radosti imaju privilegiju pripadati samo sebi.

Kada se usude oslanjati se na sebe i kada puste rukave svih prošlih i budućih prolaznika. Jer, svi su ti ljudi često samo prolaznici, posjetitelji, turisti naših života. Stoga dobro zapitati, kakav turizam želiš?

Katarina Vučetić/amazonke.com