Čovjek je u sebi duboko svjestan da ima kontrolora. To je Paramatma ili Nad-duša. U materijalnoj egzistenciji kroz različite načine čovjek pokušava uspostaviti nekakve moralne norme, što mu teško polazi za rukom. Uspostavljeni su i različiti društveni poretci, koji mahom padaju na moralnosti, etičnosti, humanosti, solidarnosti itd. Najdalje je otišla teorija socijalizma, ali kako su zaboravili, a nisu ni priznavali Pravoga Gospodara, Svevišnjega Gospodina, praksa je bila osuđena na propast.
Izgubljen je motiv materijalističkog napretka. Kapitalizam je to riješio, računajući na ljudsku pohlepu. Slikovito je to objašnjeno primjerom magarca na čiju je glavu vezan štap na kojem visi mrkva; nesretnik ide stalno za tom mrkvom misleći da će je dohvatiti (mrkva predstavlja profit). Suvremeno obrazovanje to podržava. Za njega je Šrila Bhaktivinoda Thakura rekao da od čovjeka pravi magarca (jer on sve više postaje vezan za ovaj svijet koji je privremen). Čovjek je postao suvremeni rob. Izgubljena je svaka mjera etičnosti, humanosti i pravednosti.
Maše se nekakvim materijalističkim Bogom, obećava im se raj, koji je isto tako materijalistički i u suštini imaginaran. Čovjek je potpuno izgubljen, postao je samo brojka. To više nije svjesna božanska duša, već najokrutnija zvijer koja uništava cijelu prirodu koju joj je Bog podario, da ima sve potrebno za život, da shvati koji je ispravan put za povratak u Božje carstvo. Ukratko, čovjek ne poštuje ni sebe, ni svoju ni Višu dušu, Nad-dušu, stvarnoga Gospodara. Živi u potpunoj iluziji tako da je osuđen na životni pad – involuciju ljudskog roda nasuprot evoluciji, napretku. Ovdje mislimo na evoluciju svjesnosti, što je uistinu prava evolucija čovjeka, a ne evolucija vrsta o kojoj govori Darwin, koja se kosi i s njegovim vjerovanjem u Boga, jer je i sam bio vjernik. Evolucija svjesnosti predstavlja put povratka Gospodinu.
Takozvana znanost negira postojanje duše. Kako je osobna duša, kao što je opisano, veoma sićušna, a mi nemamo moć opažanja, možemo posredno objasniti što vrlo slikovito i čini Šrila Prabhupada: „Ako nekome daš miligram veoma snažnog otrova, odmah će umrijeti. Nitko ne može vidjeti otrov nit opaziti kako djeluje, ali ipak djeluje. Zašto, onda, znanstvenici ne mogu vidjeti dušu na temelju njena djelovanja? U takvim slučajevima naše se proučavanje mora zasnivati na opažanju posljedica. Vede kažu da cijelo tijelo funkcionira zbog prisutnosti sićušne čestice zvane duša. Ako se uštipnem, odmah ću to osjetiti, jer se moja svjesnost širi po čitavoj koži, ali čim duša izađe iz mog tijela, kad moje tijelo umre, možeš uzeti tu istu kožu i rezati je i sjeckati i nitko neće protestirati. Zašto je tako teško shvatiti ovu jednostavnu činjenicu? Zar to nije otkrivanje duha? Duša je uzorak Boga. Ako možemo shvatiti uzorak, možemo shvatiti cjelinu.“
Čovjek je u svojoj materijalnoj egzistenciji zaboravio otkud je došao. Jedini tko se sjeća je duša s kojom nemamo kontakt. Svrha života trebala bi biti uspostavljanje kontakta s dušom, riznicom znanja i Božanske mudrosti. Ovozemaljsko znanje najčešće je prepreka uspostavljanju kontakta s dušom. Osnova za komunikaciju među ljudima su riječi, a one su tako nesavršene. Postoje razni oblici komunikacija, a najčešća je govorna. Danas se već i službeno ispituju drugi oblici, najviše u vojne svrhe, kao, na primjer, prenošenje misli na daljinu. To je već dokazano. Rusi su radili uspješno komunikacije iz podmornica, a sad to ima i NASA u svom programu. Taj je oblik viši, ali još uvijek je u materijalnoj sferi i za materijalne interese, stjecanje moći. Osnovna i najvažnija komunikacija jest ona unutar samog čovjeka, komunikacija s dušom. Kontakt se može ostvariti meditativnim vježbama, ali i putem intuicije koja je viša od znanja, koje nam je najčešće prepreka u uspostavi komunikacije s dušom.
Jezik je duše osjećaj. Gospodin Višnu govori Prithuu Maharadži u Šrimad-Bhagavatamu (4.20.5) o tome što je pravo znanje: „Oni koji posjeduju potpuno znanje o tjelesnom shvaćanju života, koji znaju da je ovo tijelo sastavljeno od neznanja, želja djelatnosti koje proistječu iz iluzije, ne postaju vezani za ovo tijelo.“ U komentaru na ovaj stih Šrila Prabhupada kaže: „Kao što je rečeno u prethodnom stihu, osobe koje su veoma inteligentne (sudhiyah) ne smatraju da su tijelo. Kao tvorevina neznanja, tijelo ima dvije vrste djelatnosti. U tjelesnom shvaćanju, kada mislimo da će nam osjetilno uživanje pomoći, nalazimo se u iluziji. Druga je vrsta iluzije misliti da ćemo postati sretni ako pokušamo zadovoljiti želje koje potječu od iluzornog tijela ili ako se uzdignemo na rajske planetarne sustave ili ako vršimo različite vrste vedskih obreda. Sve je to iluzija. Slično tome, materijalne djelatnosti koje se vrše kako bi se dostigla politička sloboda, kao i društvene i humanitarne djelatnosti koje se vrše s idejom da će ljudi u svijetu postati sretni, također su iluzorne, jer je osnovni princip tjelesno shvaćanje, a ono je iluzorno. Sve što želimo ili činimo pod tjelesnim shvaćanjem iluzija je.“
Nadalje, Gospodin Višnu kaže: „Osobna duša je jedna, čista, nematerijalna i samoobasjana. Riznica je svih dobrih odlika i sveprožimajuća. Nema materijalni pokrivač i svjedok je svih djelatnosti. Potpuno se razlikuje od ostalih živih bića i transcendentalna je prema svim utjelovljenim dušama.“ ŠB (4.20.8). U komentaru Šrila Prabhupada objašnjava: „U prethodnom se stihu upotrebljavaju dvije značajne riječi: asamsaktah, što znači ,bez vezanosti’ i budhah što znači ,potpuno svjestan svega’. Pod potpunom svjesnošću podrazumijeva se poznavanje svog prirodnog položaja, kao i položaja Svevišnje Božanske Osobe. Prema Šri Višvanathi Cakravartiju Thakuri, u ovom stihu Gospodin Višnu opisuje Sebe, odnosno Paramatmu. Paramatma se uvijek razlikuje od utjelovljene duše, kao i od materijalnog svijeta. Zbog toga je opisana kao para. Ta je para, ili Svevišnja Božanska Osoba, eka, ,jedna’. Gospodin je jedan, dok uvjetovane duše utjelovljene u materijalnom svijetu postoje u mnogo različitih oblika. Tu su polubogovi, ljudska bića, životinje, drveće, ptice, pčele itd. Tako živa bića nisu eka (jedna), već mnoga. U Vedama je potvrđeno: nityo nityanam cetanas cetananam. Živa bića, kojih ima mnogo i koja su zapletena u ovome materijalnom svijetu, nisu čista. Međutim, Svevišnji je Gospodin čist i nevezan. Budući da su prekrivena materijalnim tijelom, živa bića nisu samoobasjana, dok je Svevišnja Božanska Osoba, Paramatma, samoobasjana.
Zagađena gunama materijalne prirode, živa se bića nazivaju saguna, dok je Paramatma, Svevišnja Božanska Osoba, nirguna, jer nije pod utjecajem materijalnih guna. Živa bića koja su zatočena u materijalnim odlikama su ganasrita, dok je Svevišnja Božanska Osoba gunasraya. Vizija uvjetovane duše prekrivena je materijalnom okaljanošću i stoga uvjetovana duša ne može vidjeti uzrok svojih djelatnosti, niti može sagledati svoje prethodne živote. Budući da nije prekriven materijalnim tijelom, Svevišnji je Gospodin svjedok svih djelatnosti živih bića. Ali oboje su, i živo biće i Paramatma, atma, duh. Kvalitativno su jednaki (kao kap vode i ocean), ali se razlikuju na toliko mnogo načina, posebno u pogledu šest obilja koja Svevišnja Božanska Osoba posjeduje u potpunosti. Potpuno znanje znači da jiva-atma, živo biće, mora znati i svoj položaj i položaj Svevišnjega. To je potpuno znanje.“
Tomislav Prašević – Iz knjige “Tijelo – kavez za dušu”
