Unutarnji razgovori su naša stroga osobna analiza svega što proživljavamo u materijalnom svijetu, a njihova priroda prvenstveno ovisi o našem fokusu, a tek zatim o našim iskustvima.
Što to znači?
U svakoj okolnosti u kojoj se nalazimo imamo sposobnost razabrati na što se točno želimo fokusirati i što će zaokupirati naš misaoni prostor. To je vrsta emocionalne i psihičke zrelosti.
Čak i najteže tragedije ljudskog života imaju tračak nečega što je dobro
U svakoj situaciji, koliko god ona bila teška, postoji tračak lakoće. Nismo naučeni na takav ”pozitivan fokus” pa se naše misli i cijeli naš organizam prepuštaju onom ”negativnom fokusu” koji donosi emocija poput srama ili poniženja pa i pobješnjela reakcija ili psihički slom izazvan dubokom tugom. Čovjek će kroz život neminovno osjetiti tugu, ljutnju, a i bijes, no pitanje je hoće li dopustiti da takve negativne emocije toliko utjeću na njega da izgubi kontrolu nad svojim svakodnevnim životom.
Ključ je u shvaćanju da iza svake negativne emocije stoji pozitivna misao kojoj treba pomoć da ojača, ključ je u dubokoj introspekciji
Emocionalna smo bića. Prepuštamo se negativnim mislima i emocijama, ali ne na ispravan način. Mi se ne trudimo shvatiti i proživjeti te negativne emocije u sklopu sa svim drugim ”efektima” ovog svijeta – mi dopuštamo da nas one muče i izjedaju. Jesmo emocionalna bića, ali smo i racionalna, duhovna, fizička, energetska frekvencija na planeti s tisućama mogućnosti, a zarobljavamo se u krugu zatvorenih emocija koje smo sami stvorili.
Fokusirajući se na te negativne unutarnje dijaloge koji kvare viziju vanjskog svijeta stvaramo autodestruktivni krug u koji na kraju krajeva uključujemo svoju okolinu i zato ne živimo kako bismo htjeli – ni mi, ni naša okolina.
Sve je u rukama pojedinca. Svatko od nas je jedna socijalna mreža, s ponudom efekata za okolinu, a efekti su emocije. Emocije efektiraju naš život.
Nemoć i nesreća ne dolaze iz vanjskih izvora već iz našeg neprihvaćanja da su neke životne situacije, kao i ljudi, izvan naše kontrole i izvan našeg utjecaja. Dopuštamo emocijama da ”izabiru” naš fokus te tako sami pred sobom postajemo nemoćni i nesretni. Osjećamo se krivo, predbacujemo si situacije za koje nismo odgovorni i na koje ne možemo utjecati dok s druge strane odbijamo preuzeti odgovornost za sebe i svoja sadašnja stanja. Nalazimo se u začaranom krugu u kojem ultimativno uništavamo sami sebe, a izaći možemo samo dubokom temeljnom introspekcijom vlastite prirode.
Piše: Barbara Jutriša /atma.hr
https://www.instagram.com/thaliatore/
