Osoba koja ste bili u prošlosti, pomogla vam je da budete tu gdje ste danas. I puno puta samo osuđujemo i kritiziramo svoje prošle “greške”, no ipak trebalo je živjeti i kada niste možda bili toliko mudri i puni znanja kao danas.
“Drago prošlo JA, tako dugo sam bježala od tebe. Nisam te mogla ni pogledati, a kamoli prihvatiti. Nisam vidjela da me u tami i dalje čekaš. Čekaš strpljivo ne bi li netko napokon pogledao kako se osjećaš, kroz što sve prolaziš. Bilo je tu puno boli, nemira, osjećaja nedovoljnosti, povrjeđivanja, a nitko nije vidio. No nisam te ni ja vidjela.
Mnogi su davali razne kritike, pa sam ti i ja to nastavila raditi. Davala ti upute i savjete kakva bi trebala biti, uopće ne doživljavajući što mi pokušavaš poručiti kroz sva ona ponašanja. Nisam vidjela tvoje vrištanje iznutra. Sada vidim.
Nisam imala snage, a nisam ni znala da postoji neki bolji život. Sada znam, no tada nisam.
Ponekad sam se i sramila svih tvojih postupaka ne shvaćajući da nisi znala drugačije. Sada te prihvaćam. Mnogi su te povrijedili, no ja sam te napustila dana kada sam te prestala slušati. Prestala sam obraćati pažnju na tvoje snove, na tvoje unutarnje biće, na sve ono što ti jesi. Sramila sam se tvoje debljine, tvojih propalih veza, tvojih neuspjeha, tvog bolnog djetinjstva. Sada te vidim drugačije.
Widget not in any sidebars
Nisam mogla pogledati gdje si lutala svih onih godinama, bilo mi je teško čak i zaviriti u taj dio. To sam nagurala u duboku ladicu i pravila se da ne postoji. Pravila sam se da ti ne postojiš vjerujući da ću tako sada biti sretnija. No nisam bila. Nisam ni mogla biti jer sam tebe, a s time i sebe odbacila. Pospremila sam svoju sreću u ladicu. A ti si tako strpljivo čekala. Tek bi tu i tamo malo izvirila van moleći me da te pogledam. A ja bi uvijek našla opravdanje da imam puno posla, da žurim, nemam vremena i sto drugih izgovora. Zapravo nisam htjela priznati da tebe ne želim pogledati.
Nisam vidjela da si divno biće sa puno tuge u srcu koju si godinama gutala. Sada ti dopuštam da plačeš, da se ljutiš, da si nemirna…dopuštam ti da si živa. Ne umrtvljujem te više sa raznim kritikama, nerazumijevanjem, ulaženjem u odnose u kojima samo patiš, gutanjem hrane, suza i svih povreda. Sada znam da nisi znala drugačije preživjeti. To je bio tvoj način i sada ga razumijem. Nisam vidjela sve tvoje tužne dane provedene u sobi čekajući da te netko uvidi i napokon ti da malo ljubavi.
Eh da, ljubav…to je ključ.
Sada znam. Ključ koji pomaže u oporavku, procesu vraćanja sebi, pristupa drugima. Bez ljubavi je teško, jako teško. Zapravo, bez te emocije život postaje mrtvo sivilo. Čekajući na onaj jedan iskreni zagrljaj izgubila si toliko dana. Trebalo je samo izaći i živjeti, no tada nisi znala. Strah je bio prevelik. Strah od odbacivanja, strah od ismijavanja, strah od osuda, strah od neuspjeha, sve su to bili strahovi koji su živjeli duboko u tebi i bili tvoj svakodnevni pokretač. Sada znam da je to ljubav i da u prisustvu ljubavi, strah nestaje.
Nisam te ni ja voljela, baš kao što te ni u ostalim odnosima nisu voljeli ni poštovali. Ja sam to dopuštala. Nisam ti pomogla izaći dok nisam shvatila što se događa. Sada znam.
Sada te vidim, razumijem, prihvaćam i volim. Bez tebe, nema ni sadašnje mene. Sve što si ti prošla, dovelo je do toga tko sam ja danas. Trebalo je puno snage da sama prolaziš kroz sve one dane, ali ti si to uspjela. Nikada ti nisam zahvalila.
Hvala ti…tisuću puta hvala što nisi ti odustala od mene i nastavila me dozivati iz sjene.
U cijelom tom kaosu, ti si uspjela izaći jača, svjesnija i bolja osoba. Sada zajedno možemo dalje. Jedna kraj druge, ne više jedna ispred druge.Nisi više moja sjena jer zaslužuješ biti u mom srcu. U meni gdje ti je i mjesto. Jedino tako možeš i mogu biti sretna. Sada ti mogu dati sve ono što ti treba i za čime si toliko čeznula u onoj tami. Mogu te povesti u svijet zajedno sa sobom.
Widget not in any sidebars
Napišite pismo svojem prošlom JA da vidi koliko ga volite. Jer sve ste to vi. Osoba koja ste bili u prošlosti, pomogla vam je da budete tu gdje ste danas. I puno puta samo osuđujemo i kritiziramo svoje prošle “greške”, no ipak trebalo je živjeti i kada niste možda bili toliko mudri i puni znanja kao danas.
Šaljem vam veliki zagrljaj <3
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, savjetnica u procesu gestalt psihoterapije.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
